MOSTAR: Predstavljeno petoknjižje ”Od Kosova i Metohije do Jadovna, Jasenovca i Prebilovaca” vladike Atanasija

U Vladičanskom dvoru u Mostaru večeras je održana promocija petoknjižja blaženopočivšeg vladike Atanasija ”Od Kosova i Metohije do Jadovna, Jasenovca i Prebilovaca” koja govori o stradanju srpskog naroda od Kosova do Prebilovaca.

O ovom vrijednom istorijskom djelu govorili su mati Pavla, igumanija Petropavlovog manastira, sveštenik Radivoje Krulj, starješina Saborne crkve u Mostaru i publicista i novinar Rade Likić.

Sveštenik Krulj kazao je da je vladika Atanasije od 1983. godine prikupljao građu o stradanju srpskog naroda, a da je posljednju knjigu o stradanju u Hercegovini završavao na kovid odjeljenju trebinjske bolnice.

‘’Dobio sam tada veliki blagoslov, jer mi je dao zadatak da završim petu knjigu i uputio me kako to treba da uradim. Radi se o kapitalnom djelu našeg naroda’’, kazao je Krulj.

On  je naglasio da vaskrsenja nema bez krsta, ni života bez muke, zato kada kroz muke nosimo krst dostojanstveno i svjedočimo Hrista, onda će biti I vaskrsenja. ‘’To nas je učio vladika Atanasija, tome svjedoči i ovo petoknjižje. Nikada nije kasno da se organizujemo kao narod I zajednica. Srpski narod je svoje mučenike gurnuo u zaborav. Teolog i jeromonah Atanasije Jeftić je znao važnost toga’’, kazao je Krulj.

Krulj je podsjetio da se Mostaru prije petnaest godina okupila grupa ljudi, od kojih su mnogi danas pokojni – Niko Vuković, Pero Kovačević, Aleksandar Došlo, Radmilo Andrić i da su zajedno s njim odlučili da sakupe imena srpskih mostarskih novomučenika. Na početku smo došli do 980 imena. Za sve nam je uzor bio jevrejski narod. Danas mi imamo 1906 imena, nakon 80 godina od stradanja. Drugu obavezu koju nikada nisam rekao od vladike Atanasije je da budemo pozvani da pominjemo stradalnike’’, kazao je Krulj.

Mati Pavla, igumanija Petropavlovog manastira istakla je da je petoknjižje vladike Atanasija  ogromno svjedočanstvo i prilog istoriografiji srpskoga naroda.

”Živojin Rakočević, književnik, novinar, istoričar sa Kosova, rekao je da je Vladika Atanasije „najvažniji srpski putnik od Kosova do Jadovna“. Zašto je to rekao? Vladika Atanasije je na svim srpskim stratištima, od Kosova – do Jadovna i hercegovačkih jama i Prebilovaca, bio lično, na licu mjesta, služio je opijelo. Iako je bio svjetski poznati teolog, nije se teologijom bavio na način da je samo predaje na fakultetima, ili samo pisanjem teoloških studija, nego je živo učestvovao u svim događajima kroz koje je prolazio njegov narod. Pred nama je pet kapitalnih knjiga. Čuli smo koliki trud je bio potreban da nastanu ova svjedočanstva, koja su neosporna istorijska dokumenta o tim događajima. Njegovo interesovanje za istorijske događaje nastalo je iz dubokog vjerovanja da je pozornica istorije – živi život u kome se odvija javljanje Boga i sva drama Krsta i Vaskrsenja. Iz te perspektive on sagledava istoriju svijeta i čovjeka. Tajna stradanja, za njega je istovjetna sa tajnom ljubavi i tajnom krsta. Otuda ta predanost i neumorno traganje za svjedočanstvima, dokumentima, spiskovima imena postradalih, što sve radi sa sistematičnošću koja istoriografe ostavlja bez teksta. Znamo kako je predano to radio do posljednjeg daha svog života’’, kazala je mati Pavla.

Ona je navela da iz svjedočanstava ljudi koji su ga pratili u njegovom dugogodišnjem radu na srpskom Martirologiju (Dušan Bataković, Živojin Rakočević, Vladika Maksim, monah Ignatije Marković i mnogi drugi) vidimo da njegov patriotizam obuhvata sve srpske krajeve, sve planine, more, gradove, sela, doline, jame, groblja ali i pojedinačne ljudske sudbine. Na Kosovu je znao svako selo, svako crkvište i sve je to bilježio.

‘’Njegovo zalaganje bilo je potaknuto prvenstveno ljubavlju prema žrtvama, a istinu je branio čuvajući je od zaborava, sa nadom da svojim zapisima, putopisima, dokumentima, pismima, apelima – doprinosi očuvanju istorije svoga naroda. Na to koliko su ova svjedočanstva i ovaj, slobodno možemo reći, srpski martirologij značajni i zbog čega im je vladika Atanasije posvetio toliko vremena u svom životu, opominju nas riječi blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija: ‘… sve dok u srpskom narodu i u ovom svijetu bude ljudi spremnih da se žrtvuju za pravdu i istinu, i da život svoj žrtvuju za bližnje svoje, srpski narod će imati budućnost, a ovaj svijet smisao postojanja’ Zato je naša obaveza da ove knjige čuvamo od zaborava, jer to je naša dužnost prema sopstvenom narodu, i naša eshatološka perspektiva koja nas uvodi u Carstvo Nebesko’’, naglasila je mati Pavla.

Rade Likić naveo je da je u ovo kapitalno izdanje uvrštena jedna njegova priča – ”Pero inženjera Borivoja Obradovića”.  Likić se prisjetio i situacije iz  2013. godine kada su Ljubinjci počeli obnovu crkve u Ljubinju, a vladika Atanasije tada je rekao da na zapadni zid oslikaju hercegovačke mučenike. ‘’ispunili smo taj zavjet nakon sedam, osam godina. Posebno mjesto na tom zidu zauzima jama Pandurica u kojoj su stradal i dva katolika i jedan musliman koji su takođe oslikani. Oni simbolizuju neko vrijeme kada je čovjek čovjeku bio vuk, a oni su odbili da budu vuci, jer su čuvali svoje komšije’’, naveo je Likić.

Uz promociju petoknjižja prikazan je i film ”Vlado”, učenika Gimanzije ”Jovan Dučić” iz Trebinja uz mentorstvo profesorice Veselinke Kulaš. U realizaciji su učestvovali učenici Gimnazije „Jovan Dučić“ iz Trebinja: Romana Roganović, Vojislav Elez, Marko Mirdinja, Zoja Perović, Jelena Đerković i Milica Ilić; Katarina Janković iz Muzičke škole Trebinje koji su i prisustvovali predstavljanju u Mostaru.

Učenica Romana Roganović kazala je da je film ”Vado” posvećen Vladi Krulju iz sela Pocrnja i ostalim stradalim na Kapavici za vrijeme NDH, 8. juna 1941. godine. ”Ta priča se tiče svih nas i čovjeka uopšte. Ona hrani naše sjećanje, potiče na razmišljanje i iz nje izvire poruka da je ruka stvorena da stavra, a ne da uništava. Film smo radili s dušom i nadam se da će se to i osjetitu”, navela je Romana Roganović.

Prethodni članakVladajuća koalicija u RS jedinstvena; Stranci su pretjerali
Naredni članakMinja Belović i Darko Zovko imenovani za sudije Kantonalnog suda u Mostaru