Izložba “Ipak svitanje” visoko podigla ljestvicu likovne umjetnosti

 

Akademski slikar prof. dr  Salko M. Pezo izložbom “Ipak svitanje” sigurno je ponudio apsolutno osvježenje na ovim prostorima na polju likovne umjetnosti, visoko podigavši ljestvicu.
Mnogobrojna publika očigledno je došla sa povjerenjem i znatiželjom, a on je sudeći po svim komentarima, to i opravdao. Bilo je očigledno da su ljubitelji ove umjetnosti sa oduševljenjem uplovili u Pezine horizonte atmosfere slika.

Za poznavaoce likovne umjetnosti i ljubitelje slikarstva izložba je omogućila priliku i prostor za razmjenu konstruktivnih razgovora, kritičkih razmišljanja, introspekcije kroz fuziju osjećanja i misli.

Prednost digitalizacije i društvenih mreža iskoristila je publika te fotografije sa izložbe podijelila na svoje profile čime su ih učinili dostupnim ljudima na svim krajevima svijeta. Čestitke i komentari stigli su sa Tasmanije, Kanade, Amerike, Skandinavije, Italije, Austrije…

Za čitaoce Top portala prenosimo dio atmosfere doživljaja publike, autora i recenzenta izložbe.

“Sa mog stanovišta, nekoga ko se bavi dizajnom, nije mali podvig temu prožeti kroz 45 iteracija i ostaviti utisak konzistentnosti. Bracu (nadimak) sam povezivao sa dosta tamnijim paletama boja u dosadašnjem radu, ali majstor ostaje majstor čak i u apsolutnom kontrastu koje ilustruje skoriji rad.
Na koncu slika govori 1000 riječi čega je možda i najbolji reper djelo naziva “Katarinina priča” koje tako vješto naglašava jednu tragediju, te bilo koga upućenog u događaj ne bi trebala ostaviti ravodušnim.
Majstor svjetla, kontrasta i dubine – dokaz tvrdnje može se vidjeti na naslikanim sedimentima i planinskim vrhovima okupanih jutarnjim suncem, a čiji tračak završava duboko u tami na površini vode u plavetnilu (slika iz ciklusa “Reminisencije“, podijelio je svoje utiske Azer Kurt.

„Konačno jednom kako treba. Konačno nešto kako treba. Salko Peze ikona grada! Vratilo me malo u studentske dane kada bi u z kaficu ili rakiju započeli razgovori. Šteta što nam je scena postala katastrofa pa se ne zna ko šta radi, ovo je bilo baš ono malo odškrinuta vrata da se vidi likovni svijet prof. Peze.“, ushićenost nije krio bivši student Nihad Ćosić.

 

„Djela sam doživio okom i srcem. Umjetnost u potezu kista po platnu kao trag života od jednog do drugog rađanja. I tako koračajući od jedne do druge slike na izložbi. Nevjerojatno, moguće je biti isključen iz mase ljudi koja vas okružje u prostoru i biti potpuno sam s profesorovim slikama. Svaka redom plijeni pristupačnim tonom, postavlja mi pitanja i daje odgovore. Lijepo je to druženje. Putovanje do beskonačnog i natrag u istom trenu. Slojevi scena su fascinantni, od površine do dubine. Toliko je događaja koji se isprepliću u vremenu i prostoru, ne znam gdje je početak a gdje kraj svake zasebne priče ali vjerujem da je upravo to i umjetnička poenta. Vidim djecu sa izrazom čuđenja svijetu u koji su tek kročili, vidim odrasle ljude koji se blagom rezignacijom preko ramena osvrću na svijet koji su već prošli. Između djeteta i odraslog čovjeka gledam akt žene kojoj se ljepota transformira ovisno iz koje perspektive je naslikana. Akt žene je i snažan i blag, stoji čvrsto i povija se od majčinstva do erotike. Prepoznajem boje nade u prostoru koji povezuje sudionike svake priče na platnu, boje koje poručuju da vrijedi boriti se za sebe. I za ovaj svijet. Vrijedi proputovati profesorovom izložbom slika. Vrijedi naučiti nešto novo. Vrijedi podsjetiti se na nešto staro, zaboravljeno. U ovo najljepše godišnje doba za mene“, utisci su Roberta Šetke.

 

 

Pitali smo i autora izložbe o njegovim utiscima.

„Bio sam toliko uzbuđen da u prvom naletu  nisam ni vidio ni čuo neke reakcije. Ali kako je uzbuđenje smirivalo, i kako sam odgovarao na pitanja publike o slikama kako je gledati, vrednovati, analizirati čuo sam samo pozitivne reakcije. Bilo je vrlo konstruktivnih pitanja, mišljenja sto me prijatno iznenadilo od velikog broja posjetilaca. Zadovoljan sam reakcijama publike.
Vidim da su željni nečeg novog, nekog odmicanja od ustaljenog i to mi daje podstrek i u mom podsvjesnom istraživanju onog sto je preživljeno da istrajem na novom putu likovnog izraza, koji govori likovnim jezikom, koji čini sveukupnu likovnost“, kazao je prof. Salko Pezo.

„Prof.  Pezo je „ozbiljna glava“. Izuzetno jak stvaralački impuls. Ko hoće od njega uvijek ima priliku nešto naučiti. Njegova umjetnička estetika, koja je sama po sebi veći izazov od prirodne, prikaz je raskošnog talenta potkovanog znanjem, koja pojednostavljuje i odbacuje suvišno, a iskristalizuje ono esencijalno – karakter i atmosferu. Raspored likovnih elemenata, stil, koloristička kompozicija – toplo hladni odnosi, svedenost do same srži, karaktera, atmosfere.  I ono što beskrajno poštujem kod njega je tabijat/karakter, koncept individualnosti, potreba za slobodom i nepretencioznost“, ističe recenzentica izložbe Aleksandra Savić koja je sa Pezom višestruko sarađivala kroz različite kulturne programe a ponajviše na kultnom projektu „Club Aleksa“.

Izložbom „Ipak svitanje“ započeta je programska sezona 2022.  tradicionalne kulturne manifestacije „Mostarsko ljeto“. Izložba je postavljena do 17.06.  u dvije galerije Centra za kulturu.

Prethodni članakMonako želi Srbina: Jović odlazi iz Reala za 16 miliona evra
Naredni članakSABORNA CRKVA U MOSTARU PROSLAVILA SVOJU SLAVU TROJČINDAN (FOTO/VIDEO)