Brzina starenja mjerena je epigenetskim satom koji je izumio vodeći autor studije. Sat izračunava starenje tkiva i krvi posmatrajući metilaciju, proces u kome se DNK cijepa tokom vremena.
Nakon toga su uzeli biološku dob svake osobe i uporedili je sa njihovom stvarnom dobi kako bi izračunali njihov očekivani životni vijek. Naučnici su bili iznenađeni kada su vidjeli da su neki od zdravijih ljudi bili biološki preodređeni da umru ranije nego njihovi vršnjaci.
Osobe sa biološkim faktorima rizika imaju 50 posto veće šanse od prijevremene smrti, bez obzira na to da li puše, šta jedu i piju.
Themistocles Assimes, jedan od autora studije, rekao je da je potrebno još istraživanja kako bi se potpuno razumjela veza između epigenetskih promjena i prijevremene smrti.
Istraživači su rekli da bi im ovi rezultati mogli pomoći da pronađu načine za produženje zdravog života kod osoba sa većim rizikom.
