Šef Odjela za govorništvo pri Rijasetu Islamske zajednice u BiH Meho Šljivo, iguman pravoslavnog manastira Žitomislić kod Mostara Danilo Pavlović i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Marinko Pejić govorili su o podjelama u BiH gostujući u Pressingu. Takođe, gosti N1 govorili su i o suživotu i ulozi vjerskih zajednica u našoj zemlji.
“Rauzmijem one koji se jako teško snalaze u ovoj situaciji i koji su skloni opisati našu situaciju teškom. Imam iskustva jedne drugačije BiH i Sarajevu”, kazao je fra Marinko Pejić na početku Pressinga.
Na konstataciju urednika i voditelja Amira Zukića da 80 posto stanovništva u BiH ne vidi nadu u bolji život, Šljivo je kazao da su naša zemlja i građani u njoj uvijek bili prepoznati po dobrim ljudima.
“Ti dobri ljudi su uvijek tihi, nenametljivi, samo se loši ljudi uvijek bolje čuju, željni su publiciteta. Da nije bilo agresije na BiH, imali bi preko pet miliona stanovnika”, naveo je Šljivo.
Iguman pravoslavnog manastira Žitomislić kod Mostara Danilo Pavlović kazao je da je mnogo više entuzijazma i elana bilo prije 15 godina nego danas.
“Mislim da je i retorika bila drugačija. U posljednje vrijeme smo svjedoci da čujemo ovakve stvari. Podjele i potenciranje na različitostima, vraćanje unazad je nešto što zaista zabrinjava. Mi kao vjerski službenici smo pozvani da ne pristajemo na tu retoriku. Ostaju velike posljedice. Ljudi su sve više u strahu od toga šta se može dogoditi”, naveo je iguman Pavlović.
“Evidentno je da je došlo do jedne vrste razočarenja običnog čovjeka. Pitanje odgovornosti je središnje pitanje – ko je najviše odgovoran. Nismo izgradili demokratski sistem u kojem će se kritički glas javnosti u dovoljnoj mjeri čuti, a da ne bude uvijek prozvan za neko neprijateljsko djelovanje. Imamo nakaradan politički sistem koji onemogućuje da neki procesi idu brže”, naveo je Šljivo.
Na pitanje kako je moguće da ljudi iz vjerskih zajednica uživaju najveće povjerenje stanovništva i zašto ljudi više vjeruju vjerskim zajednicama nego policiji, političarima, medijima, fra Pejić je naveo da je s jedne strane to lijepo čuti, a s druge to je možda zabrinjavajuće.
“Prije svega mislim da bi građani morali imati više povjerenja u sve institucije svoje zemlje, ne samo u vjerske zajednice. Vjerske zajednice imaju pozitivan potencijal, ali ponekad i negativan. Pokazalo se to više puta. Vjerske zajednice mogu imati vrlo negativan utjecaj na društvu. Udaljili smo se od stvarnog života naših ljudi, naših zajednica, naših problema. To je temeljni problem nas vjernika”,naveo je Pejić.
Šljivo je odgovorio da može imponovati to što im građani vjeruju, ali je to ozbiljan znak krize ako se više vjeruje vjerskim zajednicama nego institucijama države.
“Bojim se da je sada to preveliko povjerenje koje nam se iskazuje neki vid mesijanskog očekivanja da vjerske zajednice nadoknade sve ono što je propušteno uraditi na vrijeme”, naveo je Šljivo.
Pavlović je dodao da i vjerski službenici znaju “da odu na neki drugi kolosijek”.
“Situacija je različita. Mnogi se deklarativno slažu sa time. Kada razgovaram sa svojim vjernicima, svi će se složiti da je prirodno da se mora živjeti zajedno, ali onda opet vrlo često pokazuju opet nekakve druge znakove, nepovjeranje, možda umora, iznevjernih očekivanja, umorni su od nerješavanja njihove situacije”, naveo je Pejić.
“Ja se usuđujem reći da mi u posljednja dva, tri desetljeća nismo doživjeli istinski duhovni preporod. Mi jesmo omogućili jednu vanjsku slobodu za izražavanje religije i ima dosta religioznih ljudi, ali nisam siguran da ima dosta vjernika. Vjera nije udobna, ona traži vlastitu žrtvu, da se borimo za svoja prava, i ako je potrebno, protiv nepravednog vladara. U klasičnim islamskim tekstovima možemo pročitati izreke o tome da muslimani mogu prihvatiti nemuslimana za vladara, ali ne mogu prihvatiti vladara koji je nepravedan”, kazao je Šljivo.
On je izrazio mišljenje da do istinskog i duhovnog preporoda još nije došlo.
“Mi u BiH vrlo često pojam vjerske pripadnosti poistovjećujemo sa nacionalnom pripadnošću. Ljudi po tome gdje su rođeni tako smatraju da toj vjerskoj zajednici pripadaju. Duhovni preporod je lični susret sa Bogom, lično obraćenje svakog pojedinca. Mislim da nema kolektivnog preporoda, mora da to bude čovjekov lični izbor. Vjera i nacija nisu sinonimi nego su stvari koje su potpuno različite jedna od druge. Mi moramo to objasniti”, kazao je Pavlović.
Svjedoci smo da se proteklih godina sa mimbera i oltara preporučivalo ljudim za koga da glasaju?
Šljivo: Nisam siguran da je neko iz Islamske zajednice direktno agitovao ili uticao za neku političku stranku, a ako je i bilo takvih pojava bile su incidentne prirode. Reis Kavazović je donio odluku da se vjerska lica ne mogu politički angažirati. Nije nikada bilo dozvoljeno imamima da mimbere koriste za afirmisanje pojedinih političkih stranaka.
Pavlović: Verski poglavari moraju biti hrabri i biti vernik podrazumeva hrabost, imati proročki duh što znači ukazivati na nepravilnosti. Što se tiče agitovanja – što se mene lično tiče obećavama da ih neće biti.
Koliko vjerske zajednice vode računa da objasne i upozore ljude da ne proglašavaju nevjernicima one koji imaju drugačije mišljenje?
Šljivo: To nije ni naš stil rada ni naše opredjeljenje u Islamskoj zajednici. Time bi potirali opće ljudsko pravo na slobodu izražavanja. Naravno da postoje određene grupe koje sebe smatraju ekskluzivnim vjernicima i ovo naše zvanično tumačenje islama nazivaju krivovjernim. Oni će svakog drugog ko misli drugačije proglasiti nevjernikom.
Bilo je i imam koji su proglašavali nevjernikom onoga koji misli drugačije?
Šljivo: Ti imami se prvo trebaju vratiti na one lekcije koje su učili u medresu da je takav stav nedopustiv, a onda se podsjetiti da su službenici IZ koja ne toleriše takve stavove.
Pejić: Niti jedan vjernik ne može sebi dopustiti da tako procjenjuje drugog. To samo može Bog.
Pavlović: Postoji tendencija i unutar samih vjerskih zajednica da imaju tapiju nad istinom i shodno tome da određuju ko je i koliki vjernik. Za slobodu se moramo izboriti, to je osnovno ljudsko pravo, od Boga nam darovano. Vjernik je onaj koji razumije drugoga i otvoren je prema drugome.
Može li vjernik biti nacionalista, šovinista ili fašista?
Pavlović: Apsolutno ne. Nacionalista u pozitivnom smislu da voliš svoju naciju, koja je darovana od Boga i nismo je samo birali, to je potpuno legitimno, ali nacionalizam u negativnom smislu je suprotan Jevanđelje.
Šljivo: Ne bih imao reći ništa suštinski drugačije od moga kolege. Ove stvari su u suprotnosti sa svim temeljnim vrijednostima religija. Poslanik islama je na oprosnom hadžu rekao da nema prednosti Arap nad nearapom ili bijelac nad crncem.
Pejić: Nacionalizam je anomalija našeg vremena. Nacionalizam povezan sa vjerom prije nije postojao, to je nešto što je, nažalost, bolest našeg vremena. Za mene je to ozbiljna negacija vjere. Ne znam kako ljudi mogu spojiti to dvoje.
