VELIKI DAN ZA SRBE U BIJELOM POLJU KOD MOSTARA: NAKON DVADESET GODINA ZAVRŠENA OBNOVA CRKVE, u nedjelju osvećenje i veliko slavlje

Više od dvadeset godina Srbima u Bijelom Polju kod Mostara trebalo je da u potpunosti obnove Crkvu Vaznesenja Gospodnjeg u ovom mjestu, jednu od najstarijih pravoslavnih svetinja u dolini Neretve koja će biti osvećena u nedjelju, 28. maja. Svetu arhijerejsku liturgiju služiće i čin osvećenja obaviti vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije i vikarni episkop patrijarha Porfirija, Nektarije.

Sveštenik Nebojša Radić

Ova crkva, kao i svi pravoslavni hramovi, stradala je u posljednjem ratu, a vjerni narod rasut po cijelom svijetu od 2003. godine, marku po marku, je sakupljao sredstva i obnavljao svoj hram. Ovo je danas hram u potpunosti završen, oslikan i uređen i možda po izgledu mnogo ljepši nego što je bio prije uništenja. Po ljepoti i uređenosti bjelopoljska crkva jedna je od najljepših u Mostaru, a što je najvažnije mjesto je okupljanja vjernog naroda, naročito omladine koja na sportskim terenima oko crkve provodi svaki slobodan trenutak.

Ova crkva i vjerni narod dočekali su da konačno završe radove i obnovu, no put nije bio ni lagan ni kratak. Mnogo rada, vjere i truda trebalo je da se sve završi, ali i mnogo sloge i podrške sveštenstva. Paroh bjelopoljski Nebojša Radić, koji više od deset godina vodi ovu parohiju prisjeća se svega dobrog i lošeg u posljednjim godinama i zahvaljuje Bogu i vjernom narodu, kako onom u Bijelom Polju, tako i rasutom po svijetu koji su obnovili i ukrasili ovaj hram.

Prije paroha Radića, a nakon zadnjeg rata, u parohiji bjelopoljskoj živjeli su, od 2007. sveštenik Nemanja Luketa i sveštenik Miodrag Vrtikapa. Radić dolazi krajem 2011. u Bijelo Polje gdje započinje život i posvećuje se obnovi hrama. Svih dvanaest godina koliko je u ovoj parohiji proteklo je u planiranju i obnovi. Priča Radić da nije bilo lako, ali da ni život koji živi ni parohiju ne bi mijenjao ni za šta na svijetu. ”U ime svoje porodice mogu reći da život ovdje ne bi mijenjali ni za koje drugo mjesto na svijetu”, kaže Radić.

Pričajući o životu crkve i njezinom postojanju sveštenik Radić kaže da se o istoriji ovoga hrama ne zna mnogo. Zapisi govore da je ruska kneginja Bojana kupila zemljište i poklonila crkvi, te da su 1863. godine pravoslavni Srbi u Bijelom Polju počeli graditi crkvu i završili je 1866. godine kada je osvećena. Po kneginji Bojani, cijelo kompleks crkve i groblja i danas nosi naziv Boljana.

„Građena je za vrijeme mitropolita Prokopija, a nije poznato koji je sveštenik tada bio. Čak postoje informacije da nije bilo sveštenika, već da je crkva pripadala mostarskoj parohiji“, priča Radić.

Crkva je svoj život živila okružena velikim brojem parohijana, njih više od 7.000, od donje Jablanice do Vrapčića. Bila je uvijek puna ljudi sve do 1992. kada je  na početku rata oštećena, devastirana i opljačkana.

Iako nije bila zapaljena i srušena pogođena je sa nekoliko granata, te je bio uništen krov i oltar.

Obnova kreće 2003. godine, no nije sve teklo glatko, te je u nekoliko navrata zaustavljano zbog nedostatka novca.

Prva etapa  bila je sanacija spoljašnjeg izgleda gdje je urađen krov i saniran zvonik.

Sveštenik Radić podsjeća da su na početku obnove određana sredstva dobijena od raznih nivoa vlasti, te da je dio novca za obnovu crkve, parohijskog doma i groblja doniran od strane mještana, ponajviše Milovana Mavraka i Đorđa Antelja.

Ipak, značajniji radovi na obnovi krenuli su 2015. godine i od tada je ova crkva svakim danom dobijala novi, življi izgled, a oko nje se sa uređenjem počelo okupljati sve više ljudi, prvenstveno mladih.

Te 2015. godine prevrat u obnovi napravili su Bjelopoljci koji žive u Kanadi koji su poslali novac za sanaciju čitave unutrašnjosti crkve od poda, ikonostasa, unutrašnjih maltera.

Unutrašnjost Crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Bijelom Polju kod Mostara u potpunosti je oslikana 

„Od 2016.  nas je podstakla porodica Sjeran iz Njemačke koji su dali veliki prilog da se počne sa oslikavanjem  crkve. Počeli smo jedan dio crkve misleći da je to to, međutim ljudi,  Bjelopoljci koji žive širom svijeta su se uključili i slali priloge. Slava Bogu i to smo završili i crkva je u potpunosti oslikana“, priča o. Radić dodajući da je sada crkva i sve oko crkve u potpunosti obnovljeno.

Osim crkve u dvorištu ovoga hrama obnovljen je i parohijski dom gdje je napravljena velika sala koja može da primi preko 200 ljudi sa pratećom opremom. Takođe, napravljena je nova parohijska kuća 2016. godine, kao i veliko i malo igralište.

Sa završetkom crkve odlučilo se da ona konačno bude ponovo i osvećena. Osvećenje će biti održano samo nekoliko dana nakon slave crkve Spasovdana i to u nedjelju 28. maja.

U nedjelju će vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije i vikarni episkop patrijarha Portfirija, Nektarije  osvještati crkvu uz sasluženje brojnoj sveštenstva  Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske i sveštenika iz Crne Gore. Službu će pratiti crkveni hor iz Kumbora u Crnoj Gori.

Sveta liturgija u nedjelju počinje u 9 časova, a poslije toga će biti priređen svečani ručak i narodno veselje.

„Pozivam sve naše Bjelopoljce  i Mostarce, kao i komšije drugih vjera i sve ostale da dođu da ovo bude jedan veličanstven događaj za naše Bijelo Polje“, kazao je Radić.

Radić kaže da ovo nije samo završetak radova na crkvi, već i kraj obnove i možda novi početak za sve.

„Obnova ove crkve znači veliki sigurnost ljudi koji žive ovdje. Prvenstveno sigurnost života ovdje i to da mogu da računaju na svjetovni i duhovni život ovdje. Postojanje crkve daje sigurnost ljudima koji su se vratili na svoja imanja“, kaže Radić.

 

 

NA ZIDOVIMA CRKVE MOSTARSKI STRADALNICI OD 1941. DO 1995. GODINE

Crkvu je oslikao akademski slikar Drago Vučić koji je porijeklom iz Bijelog Polja i sada živi u Bileći. Crkva je oslikana u cijelosti, a na zidovima crkve oslikane su i ikone mostarskih sveštenika koji su 1941. godine stradali na Carinskom mostu u Mostaru, odnosno zaklani su i bačeni u Neretvu. Tu su slike sveštenika Jefte Vujovića, sveštenika Ognjena Radića, sveštenika Vukašina Petkovića, sveštenika Petra Pejanovića, sveštenika Dušana Krnjevića, vladike Nikolaja Jokanovića, vladike Tihona Radovanovića, vladike Jovana Ilića. U crkvi je i ikona sveštenika Vukana Ružića koji je 1945. ubijen od strane komunista a koji je bio bjelopoljski sveštenik. Na zidovima bjelopoljske crkve oslikani su i Mučenici žitomislićki, crkva u Prebilovcima i bjelopoljska crkva, a ispisana su i imena Srba koji su stradali u ratu od 1992. do 1995. godine iz Bijelog Polja.

Oslikani su stradali mostarski sveštenici 

Imena stradalih u Bijelom Polju 

Bjelopoljska crkva mjesto okupljanja naroda na sjeveru Mostara

Bjelopoljska parohija koja se proteže do Posušja sada broji 262 pravoslavna doma ili oko 700 vjernika. U samom Bijelom Polju živi oko 400 pravoslavaca koji su okupljeni oko crkve. O. Radić priča da je problem zajednice u Bijelom Polju što je populacija starija, a da su se  mladi snašli i da rade, neki u poljoprivedi, građevini, trgovini ili u privatnika, ali nema socijalnih slučajeva u ovoj parohiji.

„Naši pravoslavni Srbi se nisu nikada žalili na svoje komšije. Kada je u pitanju crkva i napadi na  crkvenu imovinu to su bili neki narkomani i probisvijeti i sa našim komšijama nemamo nikakvih problema, već suprotno imamo veliki podršku i evo sada imamo velike priloge za slavu. Selim Demić je davao velike priloge za našu crkvu i obnovi i uvijek je bio spreman pomoći“, priča Radić. Crkva u Bijelom polju centar je okupljanja mještana Bijelog polja i mjesto koje je od samog povratka ujedinjavalo i sabiralo pravoslavni narod. Radić sa porodicom, koju čini troje male djece živi dugo godina u Bijelom polju i kaže da ne bi ni život ni parohiju mijenjao ni za šta na svijetu.

 

Prethodni članakBilećka brigada dala nemjerljiv doprinos odbrani Hercegovine
Naredni članakMUZEJ ŽITOMISLIĆ PRIREDIO IZLOŽBU U POVODU DANA SLOVENSKE PISMENOSTI I KULTURE