Na grobove svojih najmilijih dolaze sa tugom koja ne jenjava. Ove godine, na Zadušnice, osjećaj je bio još teži, gotovo nepodnošljiv. U očima im se, pored suza, nazire i strah – hoće li kosti njihovih najbližih moći da počivaju u miru?

„Tuga, tuga, tuga… Nemam šta više reći. Radi ko šta hoće“, kaže Goran Bovan iz Vrapčića, paleći svijeće za pokoj duše oca, djeda i stričeva. Njegove riječi kratke su, ali nose težinu koju je teško izgovoriti.
Ljudi su, dodaje, duboko zabrinuti. „Čudi me kako Crkva to nije upisala na svoje ime. Narod je nemoćan, ali beskrajno tužan i zabrinut“, govori Bovan, dok pogledom prelazi preko grobova koji svjedoče o vijekovima postojanja.
Većina mještana ne želi javno da govori, ali dijele isto osjećanje – ogorčenost pomiješanu sa nevjericom. „Oteli su nam i groblje. Oteli su nam ono što nam je najsvetije – grobove predaka“, tiho ponavljaju, kao da ni sami ne vjeruju da to moraju izgovarati.
Vlado Vučić iz Vrapčića podsjeća da groblje u Gornjim Vrapčićima postoji više od dva vijeka. „Groblje je ovdje bilo i za vrijeme Turske, pa Austrougarske, pa Kraljevine Jugoslavije, pa socijalističke Jugoslavije, pa trideset godina Federacije – i sad je nekome palo na pamet da kaže da nije naše. Ja znam čije je ovo groblje i ja ću se ovdje sahraniti, makar pisali da je kinesko. Šta znači državno groblje? Vučići se nikada nisu sahranjivali nigdje drugo nego ovdje“, kaže odlučno.
Nevjerica se miješa sa nadom da će institucije Republike Srpske reagovati i pomoći da se groblja, kapele i crkva vrate u vlasništvo Srpske pravoslavne crkve, kojoj su vjekovima pripadali.
Srbi u dolini Neretve ostali su šokirani viješću da je Opštinski sud u Mostaru u zemljišnim knjigama upisao „državu“ kao vlasnika dva pravoslavna groblja u mostarskom naselju Vrapčići, kao i kapele i crkve čiji je posjednik Srpska pravoslavna crkvena opština Mostar.
Riječ je o Srpskom pravoslavnom groblju u Vrapčićima, poznatom kao „Kraljevina“, sa kapelom (k.č. 2059) u neposrednoj blizini nekadašnjeg Kombinata „Đuro Salaj“, te o groblju „Podvornica“ u Gornjim Vrapčićima (k.č. 1209), sa crkvom. U gruntovnici su upisani kao društveno vlasništvo, a takav upis izvršio je z.k. referent Opštinskog suda u Mostaru.
Upis „države“ na posjed Srpske pravoslavne crkve izvršen je tokom procesa harmonizacije zemljišne knjige i katastra za katastarsku opštinu Vrapčići. U opštinskom katastru, kao posjednik, i dalje je upisana Srpska pravoslavna crkvena opština. Budući da je sud imao pristup katastarskoj evidenciji, mogao je utvrditi da se na tim parcelama nalaze pravoslavna groblja i da je Crkvena opština evidentirana kao posjednik.
Cilj takozvane harmonizacije bio je da se stvarno, faktičko stanje na terenu uskladi sa stanjem u gruntovnici. Ipak, umjesto usklađivanja, ostala je rana koja boli.
Zbog novonastale situacije, Crkvena opština Mostar angažovala je advokate, dok je Vlada Republike Srpske formirala Interresornu radnu grupu koja će se baviti zaštitom imovine Srba i Srpske pravoslavne crkve u Federaciji BiH.
Za mnoge Mostarce ovo nije samo pravno pitanje. Ovo je pitanje dostojanstva, sjećanja i prava da mrtvi počivaju tamo gdje su ih njihovi potomci, kroz vijekove, s ljubavlju i molitvom ispraćali.