U Manastiru Žitomislić, uz prisustvo vjernika i sveštenstva, proslavljeni su danas Sveti mučenici žitomislićki.
Svetu liturgiju služio je arhimandrit Nektarije, sekretar Svetog Arhijerejskog Sinoda SPC uz sasluženje igumana Pajsija iz Manastira Krupe, igumana Danila iz Manastira Žitomislić, monaha iz Manastira Krke i sveštenstva Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske.
Arhimandrit Nektarije je u svojoj besjedi rekao da su Sveti mučenici žitomislićki svima primjer i podstrek.
„Oni koji slijede Hrista često su izloženi i porugama i stradanjima najgore vrste kao što su i Mučenici žitomislićki, ali postoji put i putokaz kako da sledujući njihov primjer i mimo mučeništa i mi dostignemo blagoslov Gospodnji“, rekao je arhimandrit Nektarije.
On je naglasio da se treba uzdati u milost Božiju u ljubav Njegovu i da tu nađemo milost i utjehu.
„Ove zapovijesti o ljubavi su ono što nam daje snagu da poslužimo koliko možemo svojim skromnim trudovima Bogu u ovome svijetu i da postanemo i mi kao i ovi mučenici, svjedoci božije spasonosne ljubavi i pobjede“, poručio je arhimandrit Nektarije.
Prenio je pozdrave patrijarha Portfirija pročitavši Gramatu o proglašenju Svetih mučenika žitomislićkih.
Iguman Manastira Žitomislić Danilo Pavlović naglašava da se ove godine drugi put slavi dan Svetih mučenika žitomislićkih koji su kanonizovani 2005. kada je osvećen manastir Žitomislić.
„Tada su svečano uneseni u spisak svetih ali nije određen datum njihovog praznovanja. Prošle godine na arhijerejskom saboru donesen je odlučeno da se 26. jun praznuje kao njihov datum“, navodi iguman Danilo.
Iguman Danilo objašnjava da je ove godine stigla i Gramata o proglašenju mučenika sa potpisom patrijarha Portfirija.
„Praznik Svetih mučenika žitomislićkih je veoma značajan jer su to naši nebeski zaštitnici. Monasi koji su u Drugom svjetskom ratu pobijeni i bačeni u Vidonju jamu“, rekao je iguman Danilo.
Nakon službe u Muzeju Žitomislić je održan prigodan program. U umjetničkom dijelu je nastupio Miloš Kovačić, dok je besjedu održao prof. dr Vladislav Topalović, dekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta iz Foče.
Topalović je rekao da je ovo prilika da se svi prisjete smisla mučeništva.
“Kada god imamo neki obred u crkvi u svim tim obredima pjevamo jednu veličanstvenu himnu koja kaže “svjati mučenici”. Zašto to pjevamo u tim trenucima?Zato što je mučeništvo neodvojivo od same biti hrišćanstva. Toliko su pojam mučeništvo i hrišćanstvo spojeni da su gotovo istoznačni”, rekao je Topalović.
Liturgiji su, pored velikog broja vjernika, prisustvovali generalni konzul Republike Srbije u Mostaru Vaso Gujić, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara .,Velibor Milivojević, načelnici Istočnog Mostara i Bileće, Božo Sjeran i Veselin Vujović, predstavnici Oružanih snaga BiH i mnogi drugi.
Žitomislićki mučenici su bratstvo manastira Žitomislić i postradali su u Drugog svjetskom ratu. Sa uspostavom NDH bratstvo manastira Žitomislić i svi ostali bili su pozvani da se jave u mjesni ured. Tada je na čelu manastira bio iguman Konstantin Vučurović kome je kada je stradao bilo tek 26 godina, jeromonah Dositej Vukićević, jeromonah Makarije Pejak, iskušenik Mladen Šaran, iskušenik Obren Okiljević, bogoslov Marko Prodanović i bogoslov Branko Bilanović. Kod njih se tada našao u gostima i protođakon iz Mostara Vladimir Čejović koji je došao iz Crne Gore bježeći od tamošnjih ratnih dešavanja.
Toga dana kada su ih pozvali da se jave na popis oni su to učinili. Svi iz manastira su prešli Neretvu i javili se u mjesni ured međutim tamo su ih odmah svezali i mučili i odveli na Vidonju jamu iznad Biletić polja gdje su ih bacili u jamu i zatrpali kamenjem i svi su skončali u toj jami.
Vladimir Čejović tada je ponuđen da ode odatle jer nije dio bratstva, ali on nije želio da ih napusti rekavši da će do kraja ostati sa bratstvom manastira Žitomislić, te je i on sa njima postradao.
Bratstvo manastira je bilo veoma mlado i nije bilo ni po čemu, osim po svome vjerskom opredjeljenju, prijetnja NDH. Konstantin je imao samo 26 godina, Dositej i Makarije su te godine tek bili rukopoloženi, a Obren Okiljević je imao svega 18 godina.
Bratstvo manastira bačeno je u jamu Vidonja te 1941., a mitropolit Vladislav je pokušavao šezdesetih godina da ih dostojno sahrani, međutim komunističke vlasti to nikada nisu dozvolile. Tek 1991. godine su izvađeni iz jame i sahranjeni u grobnici iznad crkve u manastiru Žitomislić, no ni tada nisu imali mira.
Ratne 1992. godine Manastir je razoren i tada su novi mučitelji bacili eksploziv u njihovu grobnicu tako da su oni dva puta stradali. Danas se u Manastiru Žitomislić ispred oltara čuva samo dio njihovih moštiju. 2005. godine proglašeni su za mučenike jer su dva puta stradali i od tada do danas Hercegovci ih poštuju, pjevaju i slave na svakoj liturgiji i mole im se kao svojim nebeskim zaštitnicima.
