Asim Brajević preselio se iz rodnih Kljuna sa područja Nevesinja u Mostar krajem 1991. godine zbog posla, dok su, kako je ispričao, njegovi roditelji i dva brata ostali živjeti u selu.
Svjedok je rekao da je od preživjelih saznao da su članovi njegove porodice odvedeni u školu u Zijemlju, gdje su muškarci odvojeni od žena i djece.
“Čuo sam da su majku sa još žena i djece odvezli u kotlovnicu u Nevesinje“, rekao je svjedok i dodao da je saznao da je autobus tada vozio izvjesni Radoje Suša te da – od 75 žena i djece koji su odvedeni za Nevesinje – još uvijek niko nije pronađen.
On je ispričao da je poslije rata na lokalitetu Teleće lastve, u izmještenoj masovnoj grobnici, pronašao posmrtne ostatke oca i dva brata.
“Jama Breza kod Zijemlja je bila mjesto likvidacije, a potom su tijela prebacili na Teleću lastvu“, rekao je svjedok.
Za zločine na području Nevesinja i Mostara sudi se Zdravku Kandiću, nekadašnjem komandantu Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske, njegovom tadašnjem zamjeniku i komandantu Interventnog odjeljenja Draganu Đurđiću, te pripadnicima ove jedinice Draganu Ivaniševiću, Goranu Došli i Milanu Trifkoviću, kao i Siniši Kandiću, Dragoslavu Aćimoviću i Mladenu Kandiću, bivšim pripadnicima rezervnog sastava milicije Mostar, koji su takođe bili u sastavu Petog bataljona.
Prema jednoj od sedam tačaka optužnice, Zdravko Kandić je 24. juna 1992. naredio napad, nezakonito hapšenje i zatvaranje bošnjačkog stanovništva zaseoka Šarice u selu Zijemlje, što je izvršio Đurđić i pripadnici Petog bataljona.
U nastavku je Vijeće, u skladu sa ranije dodjeljenim mjerama zaštite u Hagu, isključilo javnost tokom saslušanja zaštićenog svjedoka N-3.
Nastavak suđenja zakazan je za 22. mart.
