“Sine moj, znaš da te volim, šapnula sam ti u snu” Potresno pismo Mirele koja nosi bebu s tumorom na mozgu

Mirela Čavajda, kojoj su do jučerašnje odluke drugostepene komisije, bolnice odbijale prekid trudnoće, iako dijete ima veliki tumor na mozgu, objavila je potresno pismo.

Pismo prenosimo u nastavku:

– Moj sine, Moj Grga… Pišem im ovo pismo, da razumiju… imam im potrebu reći šta ti i ja odavno znamo.

Kao majka jednog sinčića za kojeg živim i noseći tebe ovih 6 mjeseci ispod srca mogu iskreno reći vi ste svjetlo i bit mog života. Nema ničega iznad toga. Zato smo suprug i ja toliko i htjeli sinu podariti bracu ili seku.

Ali moj Grga umire. Nakon jučerašnjeg posljednjeg pregleda nema sumnje, nema više ni tračka nade za koju sam se lovila sve ovo vrijeme. Pregled sam obavila kod ginekologa Tene Kovačević kojoj me uputila prijateljica koja je za nju saznala istražujući. Nijedan doktor u našim bolnicama, a bila sam u puno ovih nedjelja, nije mi rekao za nju, već moja prijateljica. To sam shvatila kao još jedan poraz našeg zdravstvenog sistema.

Naime ova predivna i topla doktorka Tena jedini je specijalista fetalne medicine u Hrvatskoj. Školovala se i specijalizovala u Londonu na Institutu Fetalne medicine pod okriljem ljekara čija su otkrića revolucionirala to područje. Ti čarobnjaci, spasavaju živote beba i vrše zahvate na njima dok su još unutar maminih trbuha i donose ih na svijet zdrave. Ali po njima, za Grgu to nije opcija. Mom Grgi nema spasa.

Jučerašnji pregled je trajao 2 i po sata. To im je praksa u ovakvim rijetkim slučajevima poput Grginog. Ultrazvuk kojim me pregledala je toliko precizan, detaljan i trasparentan da sam ostala zapanjena. Mi takav ultrazvuk nemamo ni u jednoj od naših bolnica što smatram nužnim. Zaista! žalosno!

Nakog dodatnog konsultovanja s londonskim stručnjacima putem mejla i usmeno ispred mene, nakon iscrpnog nalaza od 4 pune stranice i detaljnog objašnjenja tog istog, dijagnoza je ponovo bila jasna. Našem Grgi nema spasa. Ili nastupa smrt vrlo brzo u maternici ili odmah po rođenju. Tumor raste, sve je veći i pitanje je trenutka kada će mu srce stati. To može biti danas, sutra ili neposredno po njegovom rođenju. Živjeti neće.

Ovo pišem jer ovakih stručnjaka u Hrvatskoj nema. Samo Tena. Pitam se zašto? Gdje su? Mogli bi pomoći majkama i ženama u sličnim situacijama kao što je moja i spasavati živote beba. Zašto me bar na nju niko nije uputio, kada su mi već prećutali mogućnost slanja zahtjeva etičkim komisijama te uputili u Sloveniju! Kako su naši doktori TO znali, a nisu znali za jedinog stručnjaka i uputili me njoj na pregled?

Nakon tog jučerašnjeg pregleda, uz ovo konstantno tupilo i bol u kojem živim već nedjeljama ponovo sam osjetila razočaranje i nepoverenje u naš sistem.

Još jedan šamar.

Opet sam isplakala more suza i takva se vratila sinčiću koji nema majku od 19.04. Dok mi se duša raspada, pred njim se moram pretvarati da je sve u redu. Još je malen i ne razumije zašto mama stalno plače. Pitam vas doktori, glavešine naših ginekoloških poliklinika te članovi prvostepenih komisija koji imate moje nalaze već 2 nedjelje u rukama, biste li vi to mogli? Kako biste se vi nosili s tim? Jeste li se barem pokušali staviti u moju poziciju? Kada ti je tijelo tu, ali duša nije.

Želim se što prije vratiti sinu, koji treba svoju majku.

Upravo je to razlog zašto želim skratiti daljnju agoniju našem Grgi, svom prvom sinu, suprugu i svojoj cijeloj porodici. Čekanje da Grga umre unutar moje utrobe, rađanje i gledanje ga kako tada umire, za mene kao majku bio bi čisti sadizam. Mučenje. Šta bi od mene ostalo da i dalje čekam, gledam i iščekujem kako umire? Umrla bih zajedno s njim. Imam li pravo drugom sinu uzeti majku, pitam vas? Mislite da neko od vas ima?

Možda bi neka druga majka odlučila drugačije. Ko sam ja da joj sudim? Svako ima pravo na svoj izbor. Sofijin je to izbor.

Ti, moj sine, moj Grga…mi smo se dogovorili već nakon prve dijagnoze; šapnuo si mi u snu: “mama, radimo pravu stvar”. Niko me neće uvjeriti u suprotno. Jer ti i ja znamo.

Vjerujte mi, ne bi bilo srećnije žene, majke i trudnice od mene da je prognoza drugačija. Ali nije. Činjenice su tu. Crno na belo, na 5 nalaza. Još od 21.04. dijagnoza je jasna, a ovo pišem 12.05. Gotovo mjesec dana nakon što ste me prislili da živim u nezamislivoj boli i poricanju istine. Čekanju da se probudim iz ovog ružnog sna.

Ovih nedjelja je bilo i predivnih doktora i sestara punih empatije, držali su mi ruku, bodrili me, slali mi podršku i snagu. Prepoznaće se u mojim riječima. Nekolicina. Hvala vam na tome.

Ali, većina me je iznevjerila. I sistem i ljekari kojima sam do tada vjerovala.

Svim majkama koje će se naći u ovoj situaciji poručujem da ostanete snažne i hrabre i da koju god odluku donesete za sebe i za svoje dijete, znajte, imate na nju potpuno pravo. Bez osuda pojedinaca i javnosti.

Moj Grga, moj sine…mama, tata i braco te vole najviše na svijetu…znam da to znaš jer sam ti šapnula u snu – zaključila je Mirela u ptoresnom pismu, prenosi Telegraf.

Da podsjetimo, ministar zdravlja Hrvatske Vili Beroš obratio se javnosti o slučaju trudnice Mirele Čavajde i potvrdio je da je drugostepena komisija KBC Zagreb pozitivno ocijenila žalbu Mirele Čavajde – što znači da joj je odobren prekid trudnoće.

Prethodni članakHiljade vjernika pod Ostrogom (FOTO)
Naredni članakMostar i Karsiyaka partneri u projektu energetske efikasnosti obnove javnih objekata