U pismu upućenom predstavnicima Srba u institucijama BiH porodice zahtijevaju da Agencija za istrage i zaštitu BiH i Visoki sudski i tužilački savjet BiH istraže dosadašnje slučajeve davanja iznuđenih i lažnih iskaza za ponavljanje postupka nevino osuđenih Srba.
Porodice traže da svi predstavnici srpskog naroda u institucijama BiH postignu jedinstvo prilikom donošenja novog Krivičnog zakona BiH čije odredbe bi zaštitile osnovna ljudska prava osumnjičenih, optuženih i osuđenih Srba pred Sudom BiH, a to je pravo na pravično suđenje.
U pismu se od predstavnika Srba u institucijama BiH traži da stanu na put stigmatizaciji i progonu srpskog stanovništva, te da se zauzmu za poštivanje slova zakona u punom kapacitetu.
Poroodice navode da od momenta osnivanja Suda BiH, u predmetima ratnih zločina postoji selektivnost usmjerena isključivo ka tome da se srpski narod prikaže monstruoznim, zločinačkim i u krajnjoj mjeri genocidnim, te da snese sav teret proteklog rata, što bi na kraju dovelo u pitanje i samo postojanje Republike Srpske.
“U prilog ovome ide i činjenica da se za genocid isključivo optužuju Srbi, te ih je do sada optuženo čak 46. Dugo smo ukazivali da je taj isti sud, svjesno i sa krajnjom zlom namjerom prema Srbima, primjenjivao pogrešne zakone, a samo s ciljem da se izriču što teže i duže kazne zatvora”, navedeno je u pismu.
Porodice pripadnika Vojske i MUP-a pitaju kakav je to Sud i pravosuđe u kojem se jedan narod osuđuje na hiljadugodišnje kazne zatvora, dok se drugima sudi samo sporadično, koji uvažava iznuđene iskaze i svjedočenja, lažne dokaze i vještačenja, koji sudi samo na osnovu najobičnijih pretpostavki i nagađanja.
U pismu se ističe da postoje brojni dokazi koje su ove porodice dostavljale javnosti i Sudu BiH, da su iznuđivani iskazi u pojedinim predmetima koji su direktno uticali na donošenje osuđujućih presuda, da su vještačenja fingirana, a svjedočenja lažna.
Porodice ističu da Sud to nije htio da uvaži, a da ni javnost na to nije reagovala.
Porodice osuđenih upitale su i da li je moguće očekivati bilo kakvu objektivnost i nepristrasnost od sudija kao što su Šaban Maksumić, Davorin Јukić, Redžib Begić, Mirsad Strika, Mira Smajlović, Hilmo Vučinić, Mirza Јusufović, Halil Lagumdžija, Džemila Begović i mnogi drugi za koje se zna da su imali udjela u zlostavljanju srpskih zarobljenika u ratnom periodu, navodi se u pismu.
“Njihova pristrasnost se ogleda ne samo u “progonu” srpskog naroda, već i u naporima da se pripadnici druga dva naroda u što je moguće manjoj mjeri optuže i osude”, dodaje se u pismu.
U pismu se navodi da Tužilaštvo BiH, nakon odluke Suda u Strazburu u slučaju Damjanović-Maktouf, Srbe najviše optužuje da su počinili zločin protiv čovječnosti, što Sud svesrdno odobrava, a samo iz prostog razloga da bi im se mogle izreći zatvorske kazne veće od 20 godina.
Porodice osuđenih naglašavaju da je predmet koji se vodi protiv Nasera Orića i Sabahudina Muhića jedan u nizu eklatantnih primjera na koji način postupa pravosuđe na nivou BiH kada su žrtve Srbi.
“Predsjedavajući vijeća Šaban Maksumić nije našao za shodno da Orića i Muhića kazni za svirepe likvidacije, iako je i Haški tribunal potvrdio da postoje elementi krivične odgovornosti koje treba procesuirati pred domaćim pravosuđe”, ističe se u pismu.
U pismu se navodi i da o diskriminaciji srpskih žrtava pred pravosudnim institucijama na nivou BiH svjedoči i predmet “Muhamed Šišić i drugi” u kojem je Sud BiH donio oslobađajuću prvostepenu presudu, iako je i u samoj presudi utvrđeno da je 27. avgusta 1992. godine u mjestu Kukavice, u opštini Rogatica, izvršen napad na kolonu civilnog srpskog stanovništva, te da je na licu mjesta ubijeno najmanje 21 lice, a najmanje 39 pretrpjelo je teške tjelesne povrede.
Većina ovih žrtava bili su žene, djeca i starija lica.
Porodice osuđenih pripadnika Vojske i MUP-a Srpske podsjećaju da su oslobođeni i zločinci koji su ubili 16 civila koji su imali od četiri do 60 godina u srpskom selu Serdari 17. februara 1992. godine, uz obrazloženje da su optuženi nesporno učestvovali u napadu, ali da se sa apsolutnom sigurnošću ne može utvrditi da li su baš oni ubijali.
“Posljednja u nizu skandaloznih odluka Suda BiH je i odluka da se Atif Dudaković brani sa slobode. Ovu odluku nije potrebno ni komentarisati imajući u vidu težinu i monstruoznost zločina koji mu se stavljaju na teret”, poručuju porodice osuđenih.
U pismu se navodi da se među osuđenim Srbima nalazi veliki broj boraca prve kategorije, odlikovanih najvišim vojnim i policijskim odlikovanjima u ratu, koji potpuno nevini leže u zatvorima samo zato što imaju časne zasluge u stvaranju Republike Srpske, a za ovaj Sud je to osuđujući udruženi zločinački poduhvat.
“Bitno je napomenuti rad srpskih sudija u Sudu BiH od kojih nismo očekivali da budu na strani optuženih Srba, ali smo itekako od njih očekivali pravdu i pravičnost koju nismo dobili”, dodaje se u pismu.
Srna
