PRIJE 55 GODINA NASTALE SU ‘MOSTARSKE KIŠE’ PERE ZUPCA- POZNATI MOSTARCI SA SVIH STRANA SVIJETA GOVORE STIHOVE NAJLJEPŠE POEME

„Ideja za ovaj video nastala je u vrijeme onog najstrožijeg režima izolacije (lockdowna) kad smo zbog pandemije koronavirusa bili okrenuti virtualnim komunikacijama preko društvenih mreža. Najpopularnije su bili muzički video uradci s više učesnika u kućnoj varijanti, a ja sam htio da za korak budem originalniji pa sam mislio kako bi se umjesto muzike to moglo realizirati i preko poezije“, kaže mostarski novinar i urednik Hamica Ramić, koji stoji iza ideje ovog video obilježavanja.

Naravno da je meni kao Mostarcu prvo na pamet pala poema „Mostarske kiše“, dodaje, ta najljepša ljubavna himna koja pjevajući o jednoj djevojci zapravo pjeva o jednom gradu.

„Zamislio sam da poemu u dijelovima govore mostarski glumci (bez obzira gdje žive i rade), ali i drugi koji već dokazano dobro kazuju poeziju. Ideju sam prvo saopštio Peri Zupcu, a onda i nekolicini prijatelja i svi su odreda bili oduševljeni idejom. Baš kao i glumci koji su počeli slati snimljene materijale“, kazao je.

Kaže kako je onda došlo do popuštanja mjera izolacije, a svi učesnici nisu bili snimili svoje priloge, došlo je i ljeto i prvobitna ideja je propala. Bilo mi je žao snimljenog materijala, a onda sam jednog dana, iščitavajući po ko zna koji put Perinu knjigu „Povratak Mostaru“ objavljenu 2005. godine u sarajevskoj izdavačkoj kući Rabic, u okviru biblioteke „Evergreen“, kojoj sam bio urednik, a u kojoj su su se našle i „Mostarske kiše“, zapazio da na kraju poeme stoji datum: 8. oktobra 1965.

„Sjetio sam se kako je Pero govorio da je „Kiše“ napisao u dahu, za jednu noć, i da ih je sutradan poslao u Zagreb, Zvonimiru Golobu, pjesniku i uredniku u to vrijeme respektabilnih novina za kulturu. Samo nekoliko dana kasnije, tačnije, 8. oktobra Mostarske kiše su u cijelosti objavljene i evo traju punih 55 godina. Onda sam odlučio da se onim snimljenim materijalom obilježi taj mali jubilej“, kazao je on.

U video učestvuju glumci iz Mostara (Šerif Aljić, Sejo Đulić, Nedžad Maksumić, Robert Pehar i Emir Spahić), Sarajeva (Mario Drmać), Zagreba (Goran Bogdan, Dragan Despot, Slaven Knezović, Damir Markovina i Goran Matović), Beograda (Nebojša Kundačina i Branislav Trifunović), Novog Sada (Armin Hadžimusić), te trojica neglumaca: Marko Tomaš, pjesnik iz Mostara, Nikola Vučić (novinar iz Sarajeva) i reditelj, pisac i teatrolog Gradimir Gojer. Svi učesnici su ili rođeni Mostarci, ili su u Mostaru u nekom periodu živjeli i radili.