U Hramu Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcima večeras je služeno praznično večernje, a potom je održana promocija knjiga ”Stradanje Srba čapljinskog kraja, po dokumentima prote Vase Medana” čiji je autor paroh čapljinski Marko Gojačić, kao i predavanje istoričara Milana Gulića, Nemanje Devića i Predraga Loze o stradanju Srba u Drugom svjetskom ratu.
Službu je služio vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije i iguman manastira Žitomislić Danimo Pavlović uz sasluženje sveštenstva.
Čapljinski paroh Marko Gojačić na početku predstavljanja knjige napomenuo je da je 6. avgust u mnogome značajan za čapljinski kraj jer je tada početak osnivanja parohije i datum koji je trajno obilježio parohiju zbog velikog stradanja.
Knjiga je, kako kaže Gojačić, utemeljena na zapisima sveštenika Vase Medana koji je bio paroh u tome kraju, ali i ličnost o kome se mnogo pričalo a skoro da ništa nije zabilježeno.
Upravo ta tajnovitost paroha Gojačića je natjerala da otkrije više o Vasi Medanu koji je sahranjen u porti Sabornog hrama u Čapljini.
„Nastojali smo ovom knjigom, koja je štampana povodom 100 godina od njegove smrti malo pokažemo narodu dešavanja iz tog perioda iz I Svjetskog rata i početke stradanja našeg naroda. Ova knjiga je moj doprinos tome da se rasvijetli historija i da potomcima pruži mogućnost da se upoznaju šta se to ovdje desilo u zadnjih 100 godina u toku dva svjetska rata“, kaže Gojaćić.
Istoričari iz Banja Luke i Beograda osvnuli su na predavanju na stradanja Srba u Prebilovcima i Hercegovni, ali i na posljedice toga stradanja i naum koji je imala NDH.
Predrag Lozo iz Istorijskog centra za istraživanje rata i ratnih zločina i traženje nestalih iz Banja Luke napominje da se sutra obilježava 80 godina od stradanja i početka genocida u NDH i 30 godina od prvog obilježavanja odnosno podizanja kripte i hrama u Prebilovcima.
„Ukoliko bi smo istoriju shvatili samo kao hroniku ponavljanja zločina ratova i sukoba onda zaista ne bi vidjeli smisao u njenom proučavanju. Slučaj Pebilovaca, odnosno zavjeta Prebilovačkih mučenika uči nas da istorija ima veći smisao ukoliko razumijemo da stradanje za Hrista i u Hristovo ime daje smisao i ostatku života“, kaže Lozo.
Pojašnjava da su Prebilovci karakterističan primjer ne samo po svome stradanju, nego su oni karaktristični što se to stradanje ponovilo.
„Mučenici Preilovački opomenuli su nas i 1991. da se zlo može ponoviti i ono se ponovilo 1992. To što smo mi večeras ovdje i što svjedočimo stradanje mučenika pokazuje da ljubav pobjeđuj zlo i mržnju. Na nama je da pamtimo Prebilovce, da spominjemo novomučenike i da učimo djecu da se ovo više nikome ne ponovi“, poručuje Lozo.
Kaže da je, što se samih Prebilovaca i mučenika iz II svjetskog rata tiče, srpski narod u Hercegovini stradao 1941. godine, ali se i digao na ustanak protiv tog stradanja i to je pouk da svako treba da uradi ono što može da se stradanje ne bi ponovilo.
Lozo napominje da ni danas nema popisa srpskih žrtava stradalih u II Svjetskom ratu.
„Ono što znam jeste da je jedan sistem krenuo da sistemski uništi jedan kompletan narod. Brojke nisu bitne, bitna je bila namjera da se jedan narod uništi. Mislim da nismo svjesni da 1941. godina za srpski narod predstavlja godinu biblijskog stradanja. Mi se ni dan danas nismo oporavili od tog stradanja. Kada je srpski narod 1991. godine, 4. avgusta polagao mošti mučenika u kriptu u Prebilovcima tu su bile mošti od 12 jama i 3 stratišta. Oko 4.000 novomučenika Prebilovačkih i novohercegovačkih je bilo ovdje. Te jame koje se spominju jesu ta neka sveta mjesta stradanja koja govore ne samo da su te jame masovne, već govore o sistemu da se jedan narod uništi. Te jame koje su zabetonirane 1961. godine govore da postoji jedan sistem koji je uradio sve da se zatre istina o jednom stradanju i ta eshumacija 1991. godine nam je pokazala da smo dužni da se borimo za istinu i da novomučenike Prebilovačke nikada ne trebamo zaboraviti. Prebilovci jesu simbol pokušaja uništenja jedne kompletne zajednice, ali i simbol toga da je ta zajednica preživjela, da postoji i da se i danas bori za svoju istinu“, poručio je Lozo.
Milan Gulić istoričar iz Instituta za savremenu istoriju u Beogradu kaže da istoričari u Prebilovcima pokušavaju da osvijetle ne samo prebiovačku tragediju već uopšte situaciju i okolnosti koje su dovele do takvog jednog događaja koji se sada obilježava.
Gulić je u svome izlaganju pokušao približiti činjenice o tome kako je bilo moguće da se na prostoru na kojem se nalazila stvori jedna država kakva je bila NDH i da ona pokuša da sprovede jednu genocidnu politiku na širem prostoru Hrvatske i BiH.
„Sva brutalnost takve države se vidjela upravo u Prebilovcima. Pokušaj uništenja čitave zajednice je bio nesumnjiv i to je čini se osnovna politika i NDH i njenog političkog vrha u Zagrebu. Prebilovačka tragedija nije bila u centru pažnje istoričara i diskusija, ni javnosti do 90-tih godina. Decenijama je bila za širu javnost prekrivena velom šutnje. O njoj su pričali malobrojni preživjeli Prebilovčani i ljudi iz okolne koji su odrastali i gradili se kao ličnosti sa svješću o toj tragediji koja je nesumnjivo imala razmjere i genocida i razmjere jednog stradanja koje bi svijet vrlo jasno mogao da razumije da mu je to prezentovano u nekim drugim okolnostima“, rekao je Gulić.
Gulić kaže da je nesumnjivo da se radi o zločinu koji je planiran jer se ne može napraviti incident u kome će biti poubijano 600 ljudi za dva ili tri dana.
„To može biti planirana politika i to državna politika. Nikada grupa pojedinaca čudnog ponašanja ne može napraviti zločin tolikih razmjera. To može samo država i čitav državni aparat ukoliko iza toga stane i ukoliko je to cilj, a ovdje očito jeste“, kaže Gulić.
Nemanja Dević iz Instituta za savremenu istoriju u Beogradu kaže da se ove godine obilježava 80 godina od ogromnih zločina iz 1941. godine ali i 80 godina od ustanka srpskog naroda u NDH.
„Nema ravnih zločina u Evropi iz 1941. godine i bilo kakvih poređenja sa ovim što se desilo 1941. godine u Prebilovcima. Prebilovci su i u srpskom kontekstu jedna paradigma tih zločina, a po masovnosti stradanja žena i djece i jedno od najstradalnijih srpskih sela, kako 1941. tako i u čitavom II Svjetskom ratu. Rijetke su prilike da se zločin tih razmjera ponavljao. Naše kolege kad im govorimo o razmjerama tih zločina i masovnom stradanju djece ne vjeruju da se takvo nešto desilo. Nemoguće im je da uz svu maštu zamisle da se jedna mržnja iskazala na terenu već u tim prvim mjesecima okupacije 1941. i to ne od njemačkih okupatora već od njihovih susjeda, rimokatolika. Ti ljudi nisu nastradali kao ustanici ili antifašisti već kao Srbi-pravoslavci, zaključuje Dević.
Centralna proslava praznika Prebilovačkih mučenika je sutr, 6. avgusta kada će svetu arhijerejsku liturgiju i pomen za oko 4.000 postradalih Srba iz Prebilovaca i donje Hercegovine, služiti episkop zahumsko-hercegovački i primorske Dimitrije.
