Kako se nasljeđuje grijeh predaka – primer vijekova
I GREH JE NASLEĐE
Vladika Nikolaj Velimirović objašnjava kako se nasljeđuje grijeh predaka na primjeru 18-og, 19-og i 20-og vijeka i učenja careva, papa i filosofa koji su odveli ljude u Svjetske ratove.
Sin nasljeđuje dugove svoga oca i mora ih platiti. Ako ih on ne plati, platiće ih njegov sin ili unuk ili praunuk. Tek dug se mora platiti zajmodavcu. Takvo je pravilo svuda po svijetu u pogledu društvenosti.
Sin nasljeđuje bolest svoga oca. Ako se ne izliječi od te bolesti, onda će bolest preći na njegovog sina, ili unuka ili praunuka, do četvrtog koljena. Ako li pak sin isplati sve dugove svoga oca, onda će njegovi potomci biti srećni. I ako sin izliječi na sebi bolest svoga oca onda će potomci njegovi biti zdravi.
Aj, braćo moja, osamnaesti vijek je otac devetnaestog vijeka, a devetnaesti vijek je otac dvadesetog vijeka. Otac se bio veoma zadužio. Sin nije otplatio dugove svoga oca nego se još većma zadužio, i dug je pao na unuka. Otac je bio zaražen teškom bolešću, a sin nije iscijelio gadnu bolest oca svoga na sebi, nego ju je još više pozlijedio, i bolest je otišla i udarila po unuku trostrukom jačinom.
Unuk -to je vijek u kojem mi živimo.
- Osamnaesti vijek je značio bunt protiv crkve i sveštenstva rimskog pontifeksa.
- Devetnaesti vijek je značio bunt protiv Boga.
- Dvadeseti vijek znači savez sa đavolom.
Dugovi su porasli i bolest se pogoršala. A Gospod je rekao da posjećuje grijehe otaca čak do trećeg i četvrtog koljena. Ne vidite li kako je Gospod posjetio unuke, zbog grijehova djedova evropskih. Ne vidite li šibu na unucima zbog ne plaćenih dugova đedova?
Car antihrist predstavlja početak devetnaestog vijeka. Papa antihrist predstavlja sredinu devetnaestog vijeka. Evropski filosofi antihristi (iz ludnice) predstavljaju kraj devetnaestoga vijeka. Bonaparta, Pijus, Niče. Tri kobna imena, trojice najtežih bolesnika, naslijeđene bolesti.
Jesu li oni pobjedioci devetnaestog vijeka?
Ne, oni su najteži nosioci bolesti naslijeđene iz osamnaestog vijeka. Najteži bolesnici. Cezar pontifeks i filosof… Ne u paganskom starom Rimu, nego u sred krštene Evrope! Nisu oni pobjednici, nego najpobjeđeniji.
Kad se Bonaparta nasmijjao svetinjama u Kremlju, i kad se Pije proglasio nepogrešnim i kad je Niče javno objavio svoju službu Antihristu – tada je sunce pomrčalo na nebu. Ne jedno, nego da ih je bilo hiljadu, pomrčali bi od tuge i sramote. Jer, gle čuda što svijet nije video: ateist car, ateist pontifeks i ateist filosof.
- U vrijeme Neronovo, bar jedan od trojice nije bio ateist filosof.
- Osamnaesti vijek, vijek je Pilatov: Osudio je Hrista na smrt.
- Devetnaesti vijek, vijek je Kajafin: Raspeo je Hrista ponovo.
Dvadeseti vijek, je vijek Sinedriona sastavljenog od Juda krštenih i od Juda nekrštenih. Taj Sinedrion je proglasio, da je Hristos mrtav zanavijek i da nije vaskrsao. Zašto se onda čudite, braćo, što su nastale nebivale šibe po evropskom čovječanstvu, šibe do krvi i do kostiju i do srži u kostima, od buna i revolucija i ratova?
Ko je onda pobjedilac, ako ne Cezar i pontifeks i filosof odhristijanjene Evrope?
Pobjedilac je ruski mužik i srpski seljak, po riječi Hristovoj: Koji je najmanji među vama onaj je veliki (Lk. 9, 48).
Ko je bio nepoznatiji, neznatniji i manji u devetnaestom vijeku, u vijeku velikoga Bonaparte i nepogrešivoga Pija i nepristupnoga Ničea, ko, ako ne ruski mužik palomščik „po svjatim mestam“ i srpski seljak ratnik protiv polumjeseca i osloboditelj Balkana?
Đavolsko ratište? Đavolsko sveštenstvo i đavolska mudrost – to je car, papa i filosof devetnaestoga vijeka. Srpski seljak je predstavljao ono što je suprotno svemu tome: prvo krstonosno junaštvo, drugo mučeničko sveštenstvo i treće ribarsku apostolsku mudrost. Na njega se ponovo odnose one molitvene riječi Gospoda i Spasa našeg Isusa: Hvalim te oče, Gospode neba i zemlje što si ovo sakrio od premudrih i razumnih, a objavio si prostima (Mat. 11, 25).
Šta je objavio Bog prostim seljacima? Objavio im je mušku hrabrost, nebesku svetost i božansku mudrost. Objavio im je ono što je suprotno zapadnom caru i papi filosofu, sasvim suprotno, kao dan noći.
Aj, braćo moja, držite se vječnih pobjedioca, a ne vječno pobjeđenih. Držimo se ribara i mučenika, a ne Iroda i Pilata i Kajafa – onda i sada – na vijek vijeka. Amin.
Sveti Vladika Nikolaj – Kroz tamnički prozor
