Muzej Žitomislić oživljava lik heroine Diane Budisavljević koja je spasila preko 10 hiljada srpske djece iz logora smrti

Na prostorima bivše Jugoslavije skoro da svako zna ko su bili Oskar Schindler ili Irena Sendlerowa koji su spašavali Židove i židovsku djecu, no malo ih zna za Dianu Budisavljević heroinu Drugog svjetskog rata koja je iz logora smrti spasila više od 10 hiljada uglavnom srpske djece. Herojstvo i plemenitost Diane Budisavljević godinama su bili gurnuti pod tepih, no istina uvijek nađu put da izađu na vidjelo.

S ciljem afirmacije ženskog herojstva i rada o liku i djelu Diane Budisavljević moći će svjedočiti svi koji u subotu dođu u Muzej Žitomislić. Fondacija Muzeja Žitomislić u subotu 19. februara u 18 časova organizuje tribina pod nazivom “Diana Budisavljević, zaboravljena heroina”.

Na tribini će govoriti istoričarka Nataša Mataušić, autor obimne monografije o liku i djelu Diane Budisavljević, a uvodničar i moderator biće teologinja Milja Tupanjanin.

Milja Tupanjanin

U sklopu tribine biće otvorena i izložba “Mučenici Jasenovački u svjetlu Vaskrsenja”. Radovi su djelo sestara manastira Jasenovac.

Da i Hercegovina duguje zahvalnost Diani Budisavljević svjedoče dokumenti iz knjiga o ovoj humanitarki koji govore da je posljednju grupu žena iz logora u Lobogradu i Gornjoj Rijeci ispratila svojim kućama u Mostar i Sarajevo.

”Zadnja grupa žena, nekadašnjih zatvorenica logora u Lobogradu i Gornjoj Rijeci, otputovala je u svoja zavičajna mjesta Mostar i Sarajevo, a jedna za Beograd 8. juna 1942. Sa zagrebačkog Glavnog kolodvora ispratila ih je Diana Budisavljević. Bio je to završetak njezina rada za logore Lobograd i Gornja Rijeka. Pisma koja su nakon toga stizala na njezinu adresu bila su puna riječi bezgranične zahvale za ono što je učinila za njih i zaklinjana da ju nikad neće zaboraviti”, napisala je Nataša Mataušić.

Nataša Mataušić

Podsjetimo da je Diana Budisavljević bila humanitarka austrijskog porijekla udata za hirurga Julija Budisavljevića, šefa hirurške klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu koji je bio jedan od malobrojnih zagrebačkih Srba pošteđenih za vreme NDH.

Tokom Drugog svjetskog rata, Nezavisna Država Hrvatska, koja je bila saveznica nacističke Njemačke, započela je genocidnu kampanju protiv Srba, Jevreja i Roma, uspostavljajući brojne koncentracione logore u Hrvatskoj.

Nakon što je saznala za djecu koja su držana u logorima a čiji roditelji su ili ubijeni ili slani na prinudan rad u Njemačku krajem 1941. godine, zajedno sa nizom saradnika, Diana je pokrenula kampanju pomoći pod nazivom „Akcija Diana Budisavljević”. Akcija se brinula uglavnom o srpskoj deci, ali i ženama koje su držane u raznim koncentracionim logorima, uključujući logor smrti Jasenovac.

Njen tim je slao lijekove, odjeću, obuću i hranu u logore, a početkom jula 1942., uz pomoć njemačkog oficira Gustava fon Kocijana, dobila je pismeno odobrenje da odvede djecu iz koncentracionog logora Stara Gradiška. Uz pomoć Ministarstva za socijalna pitanja, posebno prof. Kamila Breslera, uspela je da premjesti djecu zatvorenike iz logora u Zagreb, Jastrebarsko, a kasnije i u Sisak.

Nakon napora za spašavanje logoraša u Staroj Gradiški, Budisavljević je u uniformi medicinske sestre Crvenog krsta učestvovala u prevozu djece sa Mlake, Jablanca i Košutarice. Više od 6.000 djece preseljeno je iz tih logora u julu i avgustu 1942. godine.

Brojnu djecu smjestila je na čuvanje u porodice širom Hrvatske, ali Budisavljević se zalagala za to da ta djeca ne izgube svoj identitet i da kada porastu znaju ko su i odakle potiču, kao i da brojne porodice koje su bile poslane na prinudan rad u Njemačku mogu naći svoju djecu ako se vrate živi.

Tako je napravljena zbirka podataka o deci na osnovu spiskova prevoza i izvora iz različitih institucija koje su vodile sopstvene spiskove. Na kraju rata dosijei su sadržavali informacije o približno 12.000 djece. Za brojnu djecu nije se znalo ni ko su ni odakle dolaze jer je među njima bio veliki broj onih koji još nisu ni znali pričati. Ipak postojale su fotografije i tragovi na osnovu kojih bi roditelji poznali djecu.

Krajem maja 1945. agenti OZNE odnose albume sa fotografijama djece. Po nalogu Ministarstva socijalne politike Hrvatske 28. maja 1945. od Diane Budisavljević je uzeta i cjelokupna kartoteka djece.

Posle Drugog svjetskog rata vratila se da živi povučena i zaboravljena u Inzbruk. Više nije govorila o svom radu za vreme rata i do smrti se nije oporavila od posljedica obilaska logora i preležanih bolesti. Tek nakon smrti njezina unuka pronalazi dnevnik koji je Diana vodila i u kome je svakodnevno bilježila sve što se dešavalo. Duga šutnja o dobrim djelima ove humanitarke ipak je prekinuta i nakon toga je objavljen niz knjiga o Diani Budisavljević, kao i filmovi.

Zlatnom medaljom „Miloš Obilić” za ispoljenu hrabrost i djela ličnog herojstva odlikovala je Republika Srbija, a ona je i nosilac odlikovanja Srpske pravoslavne crkve „Carica Milica” za plemenitost i humanitarni rad. U rodnom Inzbruku 2011. dodijeljen joj je Orden II reda.

U Beogradu, Kozarskoj Dubici, Prijedoru i Gradišci dobila je ulice, a u Gradišci je podignuta i spomen česma sa njenim imenom.

Diani Budisavljević u čast su nazvana tri parka u Zagrebu, Sisku i Beču.

Prethodni članakIzabrani pobjednici petog m:tel App takmičenja; Nove generacije programera predstavile kvalitetne aplikacije
Naredni članakŠest osoba uhapšeno zbog pornografije u Srpskoj