Ministar zdravstva, rada i socijalne zaštite Hercegovačko-neretvansk županije Milenko Bevanda izjavio je da u HNK postoji nesrazmjer između plata ljekara i tehničara i da bi to trebalo ispraviti.
Bevanda, koji je na čelo ovog ministarstva došao prije šesnaest mjeseci, suočio se s brojnim izazovima. Dugovi u zdravstvenim ustanovama, nedostatak kadra, problemi u organizaciji sistema i zastarjeli normativi samo su neki od problema koje je zatekao dolaskom na dužnost.
U razgovoru za Fenu o trenutnom stanju i planovima za budućnost, ministar je detaljno izložio što je do sada učinjeno i koji su sljedeći koraci.
Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne zaštite jedno je od najsloženijih, budući da se sastoji od tri velika sektora koji bi, kako kaže ministar, svaki za sebe mogao biti zasebno ministarstvo. Uz sve izazove, jedan od osnovnih problema jest i nedostatak zaposlenih.
– Broj zaposlenih u ministarstvu daleko je ispod potrebnog. Gotovo svaki zaposlenik radi na dva zaduženja, često i u dva različita resora. Vrlo je teško doći do popunjavanja kompletnog broja potrebnih ljudi – istaknuo je ministar Bevanda.
Jedan od prvih izazova s kojim se ministar suočio bio je štrajk zdravstvenih radnika, koji je u snovembru 2023. godine trajao već duže vrijeme. Ministarstvo je odmah pristupilo rješavanju problema, te je u roku od sedam dana postignut dogovor i potpisan kolektivni ugovor za zaposlenike u zdravstvu, s izuzetkom ljekara, koji su svoj ugovor potpisali godinu ranije.
Međutim, podjela na dva odvojena kolektivna ugovora za lljekare i ostale zdravstvene radnike stvorila je dodatne probleme.
– To nam je unijelo popriličnu pomutnju, pogotovo sada kada su u pitanju novi zahtjevi zaposlenika u zdravstvu – napominje ministar.
Kako je ministar pojasnio, kolektivni ugovor za zdravstvene radnike vrijedi do decembra 2025. godine, no i dalje postoje dodatni zahtjevi i pregovori. Ministar je pojasnio kako je došlo do nesrazmjera u koeficijentima plata između lljekara i medicinskih tehničara te sestara s fakultetskim obrazovanjem.
– Brojčano iskazano, naši doktori medicine došli su na razliku od 157 maraka u odnosu na tehničare i sestre koji su završili fakultet zdravstvenih studija, dok u drugim kantonima ta razlika iznosi između 600 i 700 maraka. To je bilo nespojivo i izazvalo je revolt ljekara – objasnio je.
Ministarstvo je reagovalo dodatnim aneksom koji je poboljšao stanje, smanjivši razliku na 400-450 maraka, što je i dalje najmanja razlika u Federaciji BiH.
– Smatrali smo da ovu anomaliju moramo ispraviti, ne zato što sam ljekar, već zbog jasne razlike u obrazovanju i odgovornosti. Izuzetno cijenim naše medicinske sestre, s kojima nikada nisam imao nesuglasica, no smatram da postoji značajna razlika u opsegu studija i nivou odgovornosti. Sva odgovornost zdravstvenog ssitema je na ljekarima. To, naravno, ne umanjuje važnost ostalog medicinskog osoblja. Svjesno smo donijeli aneks kako bismo popravili postojeće stanje – pojasnio je ministar.
Međutim, sindikati zdravstvenih radnika iznijeli su nove finansijske zahtjeve.
– Kada smo sabrali sve podatke, pokazalo se da zahtijevaju dodatnih 25,9 miliona KM godišnje, što trenutno nije održivo – naglasio je ministar.
Tvrdi da bi udovoljavanje tim zahtjevima ugrozilo stabilnost sistema.
– Ako bi naš fond bankrotirao, svi bismo bili nezadovoljni. Moramo biti racionalni i razgovarati na realnim osnovama – poručio je.
Ministar smatra da su koeficijenti sada dovedeni u realne okvire, u skladu s mogućnostima, te da više ne treba raspravljati o njima, već o satnici. Istakao je da kolektivni ugovor za doktore ističe u avgustu, no zatraženo je njegovo prolongiranje do decembra kako bi se tada, u saradnji sa sindikatom zdravstvenih radnika, fokus stavio na pitanje satnice. Naglasio je i da je satnica u HNK među najnižima u Federaciji.
Drugi veliki problem s kojim se ministarstvo suočilo bili su nagomilani dugovi u svim javnim zdravstvenim institucijama.
– Naš zadatak bio je najprije sanirati domove zdravlja, što smo i uspjeli kroz rebalanse budžeta. No, najveći problem ostaje bolnički sistem, gdje su dugovi godinama rasli i biće potrebna šira politička i finansijska saradnja kako bi se pronašlo rješenje – napomenuo je ministar Bevanda.
Problem je, kaže ministar, i u zastarjelim standardima i normativima koji datiraju još iz 1980-ih godina. Zdravstvo funkcioniše po pravilima koja se nisu prilagođavala savremenim uslovima, a dodatno ga opterećuje tarifnik usluga.
– Specijalistički pregled u bolnicama ne može koštati 12 maraka. Paralelno s time razvija se i privatni sistem, a istovremeno smo pod velikim pritiskom različitih udruženja koje traže uključivanje privatnog sektora u javni. S obzirom na trenutne okolnosti, to je zasad nemoguće. Dakle, prije svega moramo prilagoditi i promijeniti standardne normative kako bismo mogli razgovarati o toj mogućnosti – rekao je on.
Rješenje vidi u hitnoj intervenciji federalnih vlasti koje bi morale donijeti nove standarde i normative te formirati komsiju koja će raditi na ovom problemu.
Osvrnuo se i na nedostatak regulacije privatnog zdravstvenog sektora. Posebno ga je, kako kaže ministar, šokiralo stanje s privatnim ordinacijama i poliklinikama.
– U ovom trenutku mi raspolažemo s podacima da preko 60 posto ordinacija i poliklinika uopšte nije registrovano. Ja ne mogu da vjerujem da je to takvo stanje – rekao je ministar.
Kako navodi, situaciju dodatno otežava činjenica da inspekcije ne mogu djelovati jer mogu kontrolisati samo registrovane subjekte.
– Uložili smo velike napore u uređenje apotekarstva, a sada se okrećemo novom zadatku, sređivanju ambulanti, ordinacija i poliklinika. Cilj nam je uspostaviti barem okvirnu strukturu unutar zdravstvenog sistema, kako bi bilo jasno ko, šta i na koji način radi. Ovo je ozbiljan problem koji moramo riješiti u što kraćem roku – istaknuo je.
Dalje je govorio i o problemu pravnog statusa Sveučilišne kliničke bolnice Mostar kao jednog od ključnih izazova u zdravstvenom sistemu. Iako ova bolnica ima pet osnivača, niko od njih nije preuzeo konkretne obaveze, što rezultira time da HNK finansira gotovo 80 posto njenih troškova.
– Mi moramo pod hitno napraviti komisiju koja će riješiti to pitanje – istakao je ministar, dodavši da su u toku pregovori kojima se nastoji osigurati da i Federacija BiH te ostali osnivači preuzmu svoj dio odgovornosti, kako ne bi ostali samo „na papiru“.
Nedostatak pravne regulative dodatno otežava situaciju, ističe ministar Bevanda, no pomak je ostvaren usvajanjem plana i programa mjera zdravstvene zaštite.
– Nije se znalo uopšte ko šta treba raditi. Mi smo to riješili, vjerujte da to nije bilo lako – naglasio je.
Još jedan veliki problem je, navodi ministar, nesrazmjer u zapošljavanju unutar zdravstvenog sistema. Postoje procjene da je u zdravstvu višak od 800 zaposlenih, no tačan broj teško je utvrditi zbog neusklađenih standarda i normativa.
– Prema dostupnim podacima, u zdravstvenom sistemu imamo višak od 800 zaposlenih. Međutim, ako uzmemo u obzir ranije spomenutu neusklađenost standarda i normativa, taj broj možda nije potpuno tačan. Budući da novi standardi i normativi još nisu definisani, a zdravstvene ustanove kontinuirano unapređuju svoje usluge te opravdavaju potrebu za dodatnim kadrom, nužno je precizno utvrditi stvarne potrebe. Stoga ćemo izraditi realan program zdravstvene zaštite kako bismo utvrdili imamo li zaista višak zaposlenih ili je moguća i suprotna situacija – pojasnio je.
Kako navodi, podaci pokazuju da kanton ima 20 posto više zaposlenih u zdravstvu nego bilo koji drugi kanton u Federaciji BiH, što upućuje na moguću neracionalnu kadrovsku politiku.
– Evidentno je da na nekim kliničkim odjelima imamo više ljekara nego kreveta. To je nemoguće – upozorio je. S druge strane, primarna zdravstvena zaštita suočava se s manjkom ljekara jer mnogi prelaze na rad na sekundarni i tercijarni nivo. Stoga je ključno postići ravnotežu i racionalizovati zapošljavanje kako bi zdravstvena zaštita bila učinkovitija – napominje ministar Bevanda.
Rekao je još da se zdravstveni sistem u HNK suočava s neravnomjernom raspodjelom posla među trima bolnicama. Sveučilišna klinička bolnica (SKB) Mostar obavlja čak 80 posto svih usluga, dok ostale dvije ustanove nisu ravnomjerno uključene u sistem.
– Ne možemo forsirati nerad. Novac mora ići onima koji rade – istakao je ministar, dodajući da je cilj postići pravedniju raspodjelu resursa i osigurati da zdravstveni sistem funkcioniše na „zdravim nogama“.
Dodatni izazov predstavlja odluka iz 2021. godine kojom se favorizuje domaća proizvodnja lijekova. Iako je to tada smatrano dobrim rješenjem, pokazalo se da nije u skladu s međunarodnim standardima, posebno sada kada BiH pregovara o članstvu u EU.
– Na nas su počeli raznorazni pritisci iz Savjeta ministara. Onda su se javile određene kompanije koje su zakinute na taj način i imali smo nekoliko tužbi, u prvom redu od Plive, Unifarma, Krke koje su otvoreno potraživale izgubljenu dobit – pojasnio je ministar.
Kako bi se izbjegla finansijska šteta, odlučeno je da se sistem vrati na prethodno stanje, uz postupno usklađivanje liste lijekova s federalnom listom. Kao rezultat toga, uvedene su 241 nove molekule, što je veliki iskorak u poboljšanju dostupnosti lijekova za pacijente.
Takođe su uvedene važne promjene u financiranju ortopedskih pomagala. Ranije su pacijenti s teškim dijagnozama, poput onih s malignim bolestima, sljepoćom ili gluhoćom, morali sami snositi 50 posto troškova za svoja pomagala.
Vladi je sada predloženo rješenje prema kojem bi troškovi pomagala za takve pacijente bili u potpunosti pokriveni, što se smatra jednim od ključnih pomaka u zdravstvenoj politici.
– U svakom smislu u kojem mi pričamo o zdravstvu, ipak je nama najvažniji pacijent. Ako je pacijent zadovoljan, onda zadovoljni smo i mi – istaknuo je.
Ministar Bevanda je komentarisao i zdravstvene institucije u kantonu koje se suočavaju s ozbiljnim problemima, ne samo finansijskim, već i organizacionim. Poseban izazov predstavlja Zavod za javno zdravstvo, koji trenutno „ne opravdava svoje postojanje“.
– Oni su u ovom trenutku svrha sami sebi. Sve su im moguće akreditacije istekle i oni ništa ne privređuju na tržištu – dodao je. Kako bi se to promijenilo, u budžetu su planirana dodatna sredstva za osposobljavanje laboratorija i obnovu akreditacija, čime bi zavod mogao ponovno preuzeti svoju primarnu funkciju.
Još jedan problem je organizacija Centra za ovisnosti, koji npruža pomoć za 120 do 150 osoba. Iako se ova ustanova smatra neophodnom, trenutno nije moguće staviti je pod kantonalnu kontrolu jer bi to zahtijevalo registraciju zavoda, a za to nema dovoljno kompetentnog kadra ni finansijskih sredstava.
– Ne možemo osigurati ni kadar ni finansije za novu instituciju sa svim potrebnim resursima, opremom, prostorom, stručnim osobljem – pojasnio je.
Uz ove izazove, dodatne prepreke pojavljuju se i u pravnom okviru, što zahtijeva prilagodbe i kompromise.
Jedno od ključnih pitanja u zdravstvenom sistemu je zadovoljstvo pacijenata.
– Koliko su naši pacijenti zadovoljni? To je ono što si stalno postavljamo kao pitanje – rekao je ministar Bevanda, navodeći da glavni problemi uključuje liste čekanja i kvalitetu usluga.
Iako podaci kojima ministarstvo raspolaže ne pokazuju alarmantno stanje, udruženja pacijenata izražavaju nezadovoljstvo.
– Imamo samo u nekoliko segmenata gdje liste čekanja prelaze dogovorene okvire, prvenstveno na sofisticiranim pretragama poput magnetske rezonance i CT-a te na ortopediji, gdje su zaostaci posljedica pandemije koronavirusa – objasnio je.
Uprkos tome, kako je ministar rekao, zahtjevi da liste čekanja potpuno nestanu nisu realni.
– I mi bismo voljeli da liste čekanja ne postoje, ali to je nemoguće čak i u finansijski mnogo jačim državama. Primjerice, u Hrvatskoj su čekanja dvostruko duža nego kod nas, a pritom treba uzeti u obzir i razliku u finansijskoj situaciji između naših sistema – pojasnio je.
Dodatni izazov su kvarovi medicinskih uređaja, koji mogu dodatno produžiti čekanja. Stoga se razmatra uvođenje komisija unutar ustanova koja bi određivala hitnost pretraga. Problem dodatno usložnjava privatni sektor, gdje ordinacije upućuju pacijente na pretrage u javnim ustanovama, povećavajući pritisak na sistem.
Što se tiče konkretnih rješenja, ističe da su onkološki pacijenti uvijek prioritet.
Ministar Bevanda je istakoa nekoliko ključnih postignuća i izazova u zdravstvenom sustavu te socijalnoj zaštiti. Rekao je da finansiranje plata zaposlenika ostaje izazov jer, kako je naglasio “Vlada ne može sudjelovati u financijskom rješavanju plata zaposlenika. Ono što mi dajemo su grant programi i projekti za materijalno-tehnička sredstva potrebna za normalno funkcionisanje”.
Što se tiče socijalne zaštite, donesena su dva nova zakona – Zakon o socijalnoj zaštiti i dopuna Zakona o materijalnoj podršci porodica s djecom, s posebnim naglaskom na pomoć djeci s malignim bolestima te onima bez jednog ili oba roditelja.
Govoreći o budućnosti, ministar je naglasio da je ključ u dobrim analizama i promišljenoj realizaciji. U kontekstu demografskih mjera, ministarstvo planira dodatne socijalne i zdravstvene programe kako bi se poboljšali demografski pokazatelji.
Ministar Bevanda zaključio je da sve zavisi o finansijskoj situaciji, koja diktira brzinu i opseg realizacije planiranih mjera.
