Milivojević: Crkva je izgrađena, tijelo je živo, srce kuca, mostarski Srbi su svoji na svome

Petnaestog juna 1992. zapaljena je Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru koja je simbol i srce srpskog identiteta  Mostara. Vjerovatno sa idejom kad se ugasi i uništi srce, tijelo će samo pasti. Sada trideset godina kasnije četiri ipo hiljade mostarskih Srba, od trideset hiljada predratnih, ipak poručuje da je tijelo živo, da srce kuca, da svijetlost mostarska i nama svijetli i da smo opet svoji na svome, poručio je zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostar Velibor Milivojević na obilježavanju 30 godina od egzodusa i stradanja Srba iz doline Neretve.

Milivojević je, obraćajući se na Akademiji sjećanja na 30 godina od stradanja i egzodusa Srba Mostara i doline Neretve u izgrađenoj Sabornoj crkvi Svete Trojice u Mostaru, podsjetio na riječi Ive Andrića da „Kad čovjek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutro, nego svijetlost. Svijetlost me je dočekala, pratila, a po odlasku ostajala u meni….“

„ Ali nažalost nisu rijetka ni ljudska pomračenja koju ovu Bogom danu svijetlost i zamrače i zakrvave. Veličina Hercegovine bila je  multietničnost,  ali i sudar kultura, strateški vojno značajna, često politički nestabilna, izložena turbulentnim previranjima i nerijetko bratskim ratovima. Nijedan nas rat  nije zaobišao. Kao posljedica toga živjeli smo opterećeni duhovima prošlosti, njegujući svak svoju istoriju, a stalno potpirujući ono sjeme najgoreg u ljudskom, poriv da jedan drugom naudimo. Bitno je samo dokazati ko je prvi počeo“, rekao je Milivojević.

Podsjetio je da se svuda po Hercegovini se u istom danu obilježavaju i „pobjede“  i „porazi“, ali da je svuda poražen ljudski rod.

„Kada smo mi Srbi u Hercegovini u pitanju dvadeseti vijek je vijek našeg egzodusa, od naroda koji je bio pokretač kulturnog i ekonomskog razvoja Mostara i Hercegovine, nosilac antifašističke borbe,  kroz dva svjetska rata i ovaj zadnji dovedeni smo do skorog uništenja. Iz takvih neprilika dešavala su nam se brojna stratišta, koja su uzimala ono najvrijednije, a to je život. Danas se prisjećamo svih tih mjesta koja su ostala duboko urezana u naša kolektivna sjećanja. Prebilovci, Žitomislić, Mostar, Konjic…pa opet Bradina, Prebilovci, Mostar, Dretelj, Lora, Buna…  To su naša sveta mjesta, mjesta koja svijetle i kad nas obuzme tama.  Ne možemo a da se ne upitamo zašto ? Je li zato što je neko drugačijeg imena i prezimena, drugačije vjere, možda što je drugačije mislio ili  što je svoj na svome“, rekao je Milivojević.

Podsjeća da je 15. juna 1992. zapaljena Saborna crkva Svete Trojice koja je simbol i srce srpskog identiteta  Mostara.

„Vjerovatno sa idejom kad se ugasi i uništi srce, tijelo će samo pasti. Ti dani juna 1992. i mnogo mjeseci poslije su dani kad su Srbi protjerani sa svojih ognjišta, mnogi ubijeni, mučeni, odvođeni po logorima kojih je samo u Mostaru bilo deset, imovina od Čapljine do Bradine uništena. Samo u Mostaru 146 civilnih žrtava rata srpske nacionalnosti, 843 razmijenjene zatočene osobe koje su imale sreću da ne skončaju život u jednom od najmanje 28 logora smrti“, podsjetio je Milivojević i dodao:

„Sada trideset godina kasnije četiri ipo hiljade mostarskih Srba, od trideset hiljada predratnih, ipak poručuje da je tijelo živo, da srce kuca, da svijetlost mostarska i nama svijetli i da smo opet svoji na svome“.

Navodi da će se Srbi uvijek priznati greške i pokloniti se svakoj žrtvi, te biti tamo gdje se oplakuje nedužni.

„Nažalost na mjestima gdje mi obilazimo naša stratišta, gdje se molimo za nedužno nastradale Srbe uvijek smo sami. Nećemo koristiti muku i nedaću porodica nastradalih u političke svrhe, ali nećemo  dozvoliti  ni da se naše žrtve zaborave,  niti da nam se nametne nečijim drugim politički obojenim perom neka nova istorija u kojoj smo mi agresori i okupatori. Obnavljamo našu zajednicu, pružamo ruku i drugima da idemo u zajedničku budućnost na temeljima  zajedničke bolne prošlosti, ali  isto tako njegujmo kulturu sjećanja i pamćenja, jer naši preci nas na to obavezuju, a naši potomci samo tako mogu bili dostojni nasljednici svojih  predaka“, rekao je Milivojević i dodao da radeći na sebi da budemo bolji, da pomažući drugima u stvari pomažemo sebi.

 

Prethodni članakOBILJEŽENO TRIDESET GODINA OD EGZODUSA I STRADANJA SRBA IZ MOSTARA I DOLINE NERETVE
Naredni članakSRAMOTA – Svih 700 kamenih cvjetova na Partizanskom groblju uništeno