Čovjeku je falila kompletna poglavina sa dijelom kostiju lica i kože i mišića. Operacija je trajala punih 9 sati, rekao je prof. dr Nenad Stepić, načelnik Klinike za plastičnu hirurgiju i opekotine Vojnomedicinske akademije (VMA).
On je zajedno sa svojim kolegama uspio da spase život lovočuvaru iz Raške koga je krajem decembra prošle godine napala mečka.
Kako je Blic pisao, krajem decembra 2024. godine, lovočuvara u selu Ribarići kod Raške napala je mečka koja je branila svoje mečiće. Mečka je nesrećnog čovjeka unakazila i nanijela mu višestruke povrede glave i tijela. Lovočuvar je tada hitno prevezen na VMA gdje mu se multidisciplinarni tim ljekara i hirurga borio za život čitavih 9 sati!
– Pacijent je došao sa zaista teškim povredama glave. Primljen je na Kliniku za maksilofacijalnu hirurgiju jer su prvenstveno bile povrede glave i lica – rekao je prof. dr Nenad Stepić za TV Prva.
Čovjeku falilo pola lobanje
Nakon pregleda nesrećnom lovočuvaru su ustanovljene velike povrede sa defektima kosti, pola lobanje, cijele jedne strane lica, orbite… Za spasavanje njegovog života bio je potreban čitav tim ljekara različitih specijalizacija: u salu su ušli plastični i maksilofacijalni hirurzi, neurohirurzi, specijalisti anestezije, kao i ljekari ostalih internističkih grana medicine.
– Uspjeli smo da čovjeku koji je tako teško bio povrijeđen rekonstruišemo sve defekte mikrohirurškom tehnikom, odnosno transferom jednog mišića i kože sa leđa. Mikrohirurškom tehnikom smo uspjeli da pokrijemo defekte na lobanji i na dijelu lica – prisjeća se dramatične akcije spasavanja pukovnik prof. dr Nenad Stepić.
“Živimo za takve slučajeve”
Iako bi fotografije unakaženog lica nesrećnog čovjeka preplašile svakoga ko bi ih pogledao, prof. Stepić ističe da hirurzi “žive za takve slučajeve”.
– Znate kako, mi živimo za takve slučajeve. Ja sam imao tu sreću ili nesreću da počnem da radim početkom devedesetih godina na VMA na Klinici za plastičnu hirurgiju u pravo vrijeme kad su bili ratovi u Hrvatskoj i u Bosni, gdje smo imali veliki broj ranjenika i nekako sam naučio da živim sa tim i živim za takve slučajeve – rekao je prof. dr Stepić.
Kaže da je pacijentu falila gotovo kompletna poglavina (mišić svoda lobanje).
– Velike povrede, kao što je ovdje ovde bio slučaj kada je čovjeku falila praktično kompletna poglavina, kosti poglavine sa dijelom i kostiju lica i kože i mišića, su nama svakodnevica. Vojnomedicinska akademija je ustanova koja može da odgovori na sve takve zahtjeve, zato što imamo u svakom trenutku multidisciplinarni tim. Mi smo uspjeli da tog čovjeka vratimo u jedno normalno fiziološko stanje. Njemu nedostaje sada jedno oko, biće tu možda još nekih korekcija u nekom smislu estetskog i manje funkcionalnog korigovanja – istakao je prof. dr Nenad Stepić.
Prema njegovim riječima, sa operacijom rekonstrukcije defekata pacijenta hirurzi su krenuli u 9 ujutro i završili oko 17, 18 časova.
– Ono što je meni zaista fascinantno, nije ono što smo mi uradili, nego kako je taj mladi čovjek koji inače ima četvoro djece, uspio da preživi i uspio da tokom svog liječenja na VMA ima vremena i za šalu i viceve. Jer, znate kako, mi nekada možemo da uradimo sve što je do nas, ali kada nemate povratnu reakciju od pacijenta, to je onda malo teži posao. Kada imate pacijenta koji je u potpunosti svjestan šta mu se dogodilo, a ima volju za životom, onda i vi kao ljekar dobijete dodatnu volju za radom – iskren je prof. dr Nenad Stepić.
