”MALI MOST” POD ČIJIM LUKOM IMA MJESTA ZA SVE

Različitost, tolerancija, poštovanje, prijateljstvo i timski rad riječi su koje u potpunosti opisuju jednu malu, ali izuzetno istrajnu i uspješnu školu sporta koja bez obzira na okolnosti koje ih okružuju, brojne prepreke i različitosti, okuplja djecu iz svih dijelova Mostara.

Samo nekoliko metara iza zgrade Gradskog vijeća Mostara, gdje se broje krvna zrnca, dijele na lijeve i desne građane Mostara, Bošnjake, Srbe i Hrvate odvija se prava mostarska bajka u kojoj svakog dana pravu utakmicu suživota igraju djeca iz svih dijelova grada kojima nije važno kako se zovu i kome ih pripisuju. Važno im je smo kako najbolje da odrade još jedan trening i još jednu utakmicu.

Često se od roditelja koji svoju djecu dovode na treninge ekipe ”Mali most” može čuti da pod lukom toga malog mosta ima mjesta za sve.

To potvrđuju i voditelji ove škole i treneri koji u prvi plan svoga rada stavljaju prijateljstvo i ljubav prema sportu.

Najveći uspjeh ove škole koja živi svoj život u centru Mostara, na poznatom okupljalištu mostarskih sportista-Kantarevcu, jeste multietničnost. U Malom mostu treniraju i Nikola i Mahir, i Aleksej i Mario i Emir i nikome od njih niti jedno od tih imena ne zvuči ni čudno ni drugačije.

Božići, Uskrsi i Bajrami slave se podjednako, kao i svi rođendani. To je, stava su roditelji kojih je sve više na tribinama Kantarevca, u današnje vrijeme pravo bogatstvo.

Menadžer Fondacije ”Mali most” u čijem sklopu djeluje škola sporta,  Dženan Šuta kaže da je priča oko ove fondacije skoro nestvarna i da ona opstaje isključivo velikoj ljubavi ljudi koji su okupljeni oko nje.

Priča o Fondaciji ”Mali most” počela je 2013. kao proizvod master rada šest mladih ljudi koji su se školovali na FIFA masters studijama i kojima je završna tema bila teza „Da li je izvodivo napraviti sportsku akademiju za mlade i miran suživot i interkulturalno življenje u Mostaru?“, ili skraćeno može li u Mostaru funkcionisati Fondacija ”Mali most”. Tada su svi smatrali „Ne“. Tezu  je branilo šest ljudi iz šest različitih zemalja među kojima je i Arijana Demirović koja trenutno radi u odjelu za razvoj ženskog fudbala u FIFA-i.

Pokretač cijele priče je bio Tsuneyasa Miyamoto, bivši reprezentativac Japana. Tu su  Luis Pires, Nathalie Wallin, Alexandar Staehelin i Matteo Tassi.

Nakon te 2013. kada je šest mladih ljudi odbranilo svoj rad i vratilo se kućama, u japanskim novinama izašao je intervju sa Miyamotom u kome govori o svome radu. U tom periodu u Japanu je boravio prvi sekretar Ambasade Japana u BiH koji je čitao intervju, kontaktirao Miyamotoa i dogovoreno je da se pokuša ideja pretvoriti u djelo.

Već u februaru 2014. Miyamoto i predstavnici Japanske agencije za međunarodnu saradnju dolaze u Mostar  gdje su predstavili ideju.

-Mislili smo da je to samo još jedna posjeta jer je bilo nestvarno da oni iz Japana dođu da pričaju o sportskoj akademiji koja će funkcionisati. Ipak obišli su sve  imali sastanak sa svima, priča Šuta.

Menadžer Sportske akademije Mali most Dženan Šuta

Jedna sretna okolnost je što su kontaktirali prije dolaska Fudbalski savez BiH i pričali sa Ivicom Osimom i ostalima, a prvi sekretar Ambasade u Sarajevu je imao u svom komšiluku bivše reprezentativce BiH, a oni su u priču uključili Sašu Papca jer je bilo govora o Mostaru.

-Kada su obilazili  lokacije Saša Papac ih je doveo na Kantarevac ispričao im priču o tome mjestu i rekao da je to mjesto idealno za priču koja je zamišljena. Oni su odmah rekli da hoće da obnove Kantarevac i da tu bude dom ”Malog mosta”, prisjeća se Šuta podsjećajući na to šta je Kantarevac značio za Mostar i njegove sportiste. Smatra da je pun pogodak bila obnova Kantarevca koji sada kao i prije rata okuplja mlade sportiste grada.

Pohađanje Sportske akademije ”Mali most” potpuno je besplatno za svu djecu koja tu treniraju, kao i oprema i sve ostalo.

”Mali most” trenutno broji oko 70 članova, a osim dječaka u svojim redovima imaju i veliki broj djevojčica.

-Otvoreni smo i na raspolaganju svima. Mi uvijek želimo da izbjegnemo ta pitanja B/H/S jer smo mi otvoreni za svu djecu sa područja grada. Pri izboru trenera bazirali smo se na tome da izaberemo kvalitetne sportiste, ali prvenstveno dobre ljude i pedagoge koji žele prave vrijednosti prenijeti na djecu. Kada imate takve ljude na terenu, ljude koji su Mostarci i koji poznaju prilike, ali kojima je sport prije svega toga onda nije moglo drugačije. Trudili smo se da nikada ne ističemo ničiju vjeru ili naciju, da se fokusiramo samo na sport bez upliva drugih stvari koje u većini slučajeva jesu glavna tema, priča Šuta.

Šuta, ali i treneri Marin Suton, Aleksandar Ružičić, Mehmed Meša Agović i trenerica Fatima Pezić vode se idejom da se ne obraća pažnja na segment vjerskog i nacionalnog, kao u svim normalnim sredinama, već da fokus bude na sportu i prijateljstvu i to im uspijeva skoro šest godina.

– Mi ne gledamo koliko je koje djece. Važno je da ovdje treniraju djeca iz svih dijelova grada i da skinemo teret sa djece i roditelja. To se pokazalo kao uspješno. Tako ćemo i nastaviti. Slavimo sve praznike. Djeca se druže i prije i posle treninga, zajedno slave rođendane. Ne stavljajući u fokus nacionalno. Mi smo to prevazišli, poručuje Šuta.

Trener Marin Suton koji radi sa najmlađima omiljeni je među djecom. Po struci novinar, dugogodišnji igrač futsala, trener i fudbalski sudija uvijek je tu za djecu. Suton u razgovoru za Top Portal kaže da je došao u ”Mali most” prije tri godine i da smisao po njemu nije samo u takmičenju, iako vole pobjeđivati, već okupljanje u uvođenje djece u sport.

-Na početku ove godine bilo ih je u našoj grupi oko 15, a sada ih je duplo više. To je naš uspjeh. Jedan od najvećih uspjeha je i multietničnost. Ovdje sam upoznao mnogo ljudi raznih vjera i nacija i oni međusobno su se upoznali i sprijateljili. To je ono što Mostar treba biti i mislim da toga treba biti više u Mostaru, smatra Suton.

Trener Aleksandar Ružičić već godinu ipo dana pomaže Sutonu na treninzima, a u ”Mali most” došao je nakon što dugi niz godina njegov sin trenirao u ovoj školi.  Kaže da djeca na Kantarevcu imaju vrhunske uslove za treniranje.

-Mi smo ovdje svi kao jedno, od trenerskog kadra do djece i ništa drugo nam nije važno, kaže Ružičić.

Na treningu svakog ponedeljka i četvrtka je i veliki broj roditelja koji su se takođe počeli družiti čekajući djecu. Igor Kilibarda, Mili Vilogorac i Jasmin Zaklan pričaju da je za njih bilo presudno u odabiru škole sporta za njihovu djecu to što je škola blizu svima, tu u gradu i što škola nema nikakvog nacionalnog predznaka, niti se svrstava na jednu ili drugu stranu grada.

-Prema svakom djetetu se postupa isto, uslovi su odlični, naročito sada u ovoj pandemiji, jer imaju na raspolaganju teren na otvorenom, pričaju roditelji.

Djeca su nam ispričala da nikada ne bi mijenjali tim i da su treneri super. Nadaju se samo da će proći pandemija korone i da će ponovo moći putovati na utakmice, družiti se bez maski i upoznavati nove prijatelje.

Fondacija ”Mali most” u čiji opstanak je malo ko vjerovao prije pet godina pokazuje da Mostar nije samo politika i podjela na lijeve i desne. Da Mostar nije grad slučaj i da se vrlo lako može dogovoriti oko svega osim oko toga da li je bio ofsajd ili ne.

 

Opstaju uz pomoć stranih donatora

Finansije kao i u većem dijelu BiH su ono o čemu se vodi računa do detalja kako bi se opstalo.

-Prva aktivnost koji smo uradili bila je uz pomoć UNDP-ovog projekta ”Dijalog za budućnost” koji je krenuo 2015. Oni su nam u prvim mjesecima pokrili sve troškove, opremu,  dresove. Nakon toga finansiranje dolazi od naše sestrinske organizacije Little Bridge Sport Academy koja djeluje u Japanu i promoviše naše aktivnosti i od februara 2016. mi se finansiramo zahvaljujući njima i Hauskom kompaniji koja se bavi nekretninama u Japanu. Oni su najviše zaslužni što funkcionišemo bez dugova, priča Šuta.

U prošloj godini ”Mali most” je nagrađen od strane UEFA Foundation for children, a od te nagrade finansirali su nabavku opreme za svu djecu

Na usluzi svima

Svi su priču o multietničkoj školi sporta podržali, a Fondacija Mali most registrovana je kao prva sportska fondacija u BiH 2014.

U 2015. Fondacija ”Mali most” potpisuje ugovor sa Sportskim savezom Mostara kojim preuzimaju sve obaveze koje nastaju nakon renoviranja sportskog centra Kantarevac koje je završeno 2016. Nakon toga sve aktivnosti od interesa za Mostar podržavaju, a Kantareac se ustupa besplatno mladim sportistima. Pored aktivnosti za djecu koja treniraju u ”Malom mostu” besplatno se ustupaju termini za sportska takmičenja, škole i za aktivnosti djece sa posebnim potrebama, kao i svih drugih organizacije koje to zatraže iz dobrog razloga.

Ne želimo djeci stavljati teret na ramena

Na pitanje kakvi su planovi za dalje skromno odgovaraju da to nije ništa previše, da samo žele uvesti što više djece u sport, izvesti ih iz kuće, odmaknuti od kompjutera i telefona, naučiti zdravom životu i prijateljstvu.

-Bez Kantarevca naša priča ne ide. To je naš dom. Za njegovo održavanje izdvajamo mnogo sredstava i vrijedi svaki trud. Ovdje imamo mogućnost da uključimo  veći broj djece, potaknuti ih da zavole sport, da dovedu svoje prijatelje i da se posle toga usmjere u neke klubove koje se bave profesionalnije sportom. Cilj je uključiti nove klince da zavole sport i da se usmjere, kaže Šuta.

Smatra da do sada ispunjavaju svoju glavnu misiju da djeca zavole sport.

– Cilj nam je da djecu privučemo i upoznamo sa sportom. Dolaze kod nas od pet godina da treniraju i njima stavljati teret pobjeda na ramena mislim da nije uredu. Lijepo je pobijediti i težiti tome, ali u njihovim godinama to ne treba biti jedina opcija, smatraju u ”Malom mostu”.

 

Dodjela diploma na kraju sezone, Treneri Marin Sutom i Aleksandar Ružičić i Dženan Šuta
Trener Meša Agović sa starijom grupom djece

Kantarevac je mjesto brojnih takmičenja djece
Trening

 

Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD.