Da ljubav, humanost i dobrota ne poznaju granice, pa čak ni entitetske u Bosni i Hercegovini, svojim primjerom pokazuju mladi Mostarci spremni da u svakom trenutku pruže pomoć ljudima u potrebi gdje god se oni nalazili. Najsvjetliji primjer među mladima u Mostaru svakako je Jelena Šutić, djevojka koja svakodnevno skuplja novac za ljude u potrebi, djecu bez roditelja, studente, školarce, penzionere. Djevojka koja uz pomoć malih ljudi, skupljajući marku po marku, pravi kuće porodicama u potrebi.
Jedna je već izgrađena, a skupljeno je i polovina novca za drugu kuću. Kada su se počeli skupljati novci za kuće nije se razmišljalo o tome koliko porodice u potrebi imaju kojih krvnih zrnaca i kome bogu se mole. Prva je otišla na korištenje porodici Limov, druga ide Zubcima u Nevesinje, a i treća kuća se već planira. Ona će biti namijenjena Bošnjacima, ne zbog toga što ovi mladi ljudi dijele potrebite po vjeri i naciji, već da bi začepili usta zluradim komentarima koji su stava da svako treba pomagati „samo svome“.
„Bilo je zluradih komentara da nam ne treba pomoći jer gradimo kuću Srbima. To me je razljutilo i rastužilo. Prvu smo napravili katolicima, drugu ćemo pravoslavcima, a treću ćemo praviti muslimanima“, poručuje Šutić i dodaje : „Ja se ne vodim izrekom volim svoje, a poštujem tuđe. Ja volim i svoje i tuđe. Imamo prijatelje svih nacionalnosti i tako trebamo gledati i na ovo. Ne trebamo gledati ko je čiju kuću srušio već kako ćemo napraviti nove“.
Da volonteri i Jelena ne dijele ljude po nacionalnosti i vjeri govori i prošla akcija u kojoj su za školu opremili 520 djece iz cijele Bosne i Hercegovine ne gledajući na to u koju školu idu ta djeca i po kome planu i programu, na kome jeziku uče.
Okupljeni u humanitarnu zajednicu „Pomozi mojoj nevjeri“ rade u saradnji sa svim udruženjima i uključuju se u akcije drugih. Djeluju pri Župi Svetog Ivana u Mostaru koja je stala iza njih, ustupila im prostor i račune, no ne djeluju samo za tu župu i samo za katolike iz iste.
„Volim sve oko sebe. Volim i našu Sabornu crkvu u Mostaru i njihove volontere. Obožavam raditi sa njima“, priča Jelena koja je sa volonterima „Pomozi mojoj nevjeri“ zajedno radila u više akcija sa Srpskim omladinskim klubom Božuri. Udruživali su snage i sa raznim udruženjima iz Mostara koja brinu o socijalno ugroženim kategorijama i uvijek kada imaju viška sredstava ustupaju ih onima koji svakodnevno brinu o pripremanju hrane za ljude u potrebi.
Ovoga puta Pomozi mojoj nevjeri treba pomoć svih kako bi sagradili kuću Zubcima. Skupili su priča Jelena oko 30.000 maraka i treba im još najmanje 20.000 da bi započeli sa gradnjom kuće.
Dio kuće mora se rušiti tako da ne mogu kao u prošloj akciji započeti odmah i krenuti u neizvjesnost.
“Majstori su nam rekli da ne možemo početi dok ne skupimo 50.000 maraka. Možda će to biti dovoljno da se završi sve, a možda će nam trebati i 70.000 maraka. Kada skupimo 50.000 krećemo sa rušenjem i gradnjom“, kaže Jelena i poziva sve ljude dobre volje, pojedince, preduzeća, volontere da se uključe i da zajedno pomognu da još jedna porodica dobije siguran krov nad glavom.
Šutić naglašava da primaju sve donacije i da se nada da postoje firme koje će donirati građevinski materijal, elektro instalacije, podove, namještaj…
„Bilo kakva pomoć nam je dobro došla. Novac nam je najpotrebniji i kada bi se samo uplatila po jedna marka mi bi smo dobili i više nego što nam treba, a porodica Zubac bi dobila siguran dom za njihovo četvero djece“, priča Jelena i dodaje da prihvaćaju sve donacije, od građevinskog materijala, namještaja, bijele tehnike, keramike, boje, cvijeća.
„Sve što nam se donira je dobro došlo. Ako dobijemo farbu možemo uštediti i usmjeriti novac na nešto drugo. Svaka pomoć nam je dobro došla, pa i volonterska“, poručuje Jelena.
Porodica Zubac je šestočlana. Rade i zarađuju za život, no nemaju mogućnost da bez nečije pomoći izgrade novi dom. Radi se, kako pričaju volonteri, o radnim i dragim ljudima koji ono što imaju dijele sa drugima i kojima je potreban samo mali vjetar u leđa da bi bolje živjeli. Za sve informacije možete se obratiti Jeleni putem Instagram profila “Pomozi mojoj nevjeri”.
Pomoć se može uplatama na račun:
Unicredit
Naziv: Župa sv. Ivana
Adresa: Kneza Višeslava bb, Mostar
Svrha: PMN
Broj tekućeg računa za uplate unutar BiH: 3387402202600915
Broj računa za uplate iz inostranstva: BA393380604819574246
SWIFT UNCRBA22
BROJNE AKCIJE
„Pomozi mojoj nevjeri“ svakodnevno provodi razne akcije. Najteže je, priča Jelena raditi podjelu hrane za potrebite jer je to posao bez kraja, a sreća je da takvih udruženja u Hercegovini ima mnogo. Jelena naglašava da im je drago da sa svima sarađuju i gledaju svačije dobro, a ne da se takmiče sa drugim udruženjima. „Pomozi mojoj nevjeri“ radi i radiće i ove godine akcije za Uskrs i Božić, ali i tredicionalnu akciju prikupljanja sredstava za kupovinu školskog pribora. Za ovu školsku godinu podijelili su pribor za 520 učenika, a mnoge su i opremili za školu. Za Božić se dijele na hiljade poklona i paketića. Akcijama, iako su božićne ili uskršnje, nisu obuhvaćeni samo katolici već i drugi, jer kako kažu volonteri, nije praznik radost ako se ne dijeli sa drugima. Skoro svakoga dana volonteri prikupljaju pomoć i odnose je na razne adrese u Hercegovini, a pored toga što skupljaju i dijele pomoć ovi volonteri obavljaju i brojne kućne radove za one koji to ne mogu obaviti. Tako se mlade volonterke, nakon završenog krečenja u Mostaru, spremaju na isti posao u Čapljini.
50 VOLONTERA UVIJEK NA RASPOLAGANJU
Pomozi mojoj nevjeri ima na raspolaganju oko 50 volontera i sve su djevojke. Jedini muškarac u timu je Jelenin dečko i njegovi članovi porodice. To ih ne sprječava da rade sve. Najmlađa volonterka Ana Opančar priča nam da se slučajno pridružila humanitarnoj zajednici i da je to ispunjava. Kaže da sve svoje slobodno vrijeme koristi da pomaže drugima i da je tako ne ispunjava niti jedna druga aktivnost. Posebno je raduju zadnje akcije u kojima pomažu mladim studenticama u plaćanju školarine i ostalih potrepština, jer kako priča, te djevojke se žele obrazovati, ali im finansijska situacija ne dozvoljava.
“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.
