DVA PUTA SU UBIJENI, A DANAS IH SLAVIMO KAO SVECE: Sveti mučenici žitomislićki sutra se slave u manastiru Žitomislić

U Manastiru Žitomislić u srijedu, 26. juna će biti proslavljena slava Svetih mučenika žitomislićkih.

Praznično jutrenje počinje u 8 časova, a sveta liturgija u 9 časova.

Nakon liturgije u Muzeju Žitomislić u 11 časova biće otvorena izložba pod nazivom ”Patrijarh Varnava u posjeti Hercegovini i Bosni” autora Daria Drinića.

Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve 2022. godine odredio je 26. jun kao datum praznovanja Svetih sveštenomučenika žitomislićkih i od tada se praznuje. Srpska pravoslavna crkva kanonizovala je žitomislićke mučenike 2005. godine kada je osveštan manastir Žitomislić.

Sveti žitomsilićki mučenici u Srpskoj pravoslavnoj crkvi praznuju se u znak sjećanja na bratstvo manastira Žitomislić koje je postradalo u Drugom svjetskom ratu, a čije su mošti stradale i u posljednjem ratu kada je zapaljen i porušen manastir Žitomislić.

Iguman manastira Žitomislić Danilo Pavlović kaže da se Sveti mučenici žitomislićki poštuju godinama u manastiru, ali da se od 2022. proslavljaju kao slava u manastiru Žitomislić.

Iguman poziva vjernike da dođu 26. juna u manastir da bi zajedno u molitvi i sjećanju obilježili ovaj važan dan.

Žitomislićki mučenici su bratstvo manastira Žitomislić i postradali su u Drugog svjetskom ratu. Sa uspostavom NDH bratstvo manastira Žitomislić i svi ostali bili su pozvani da se jave u mjesni ured. Tada je na čelu manastira bio iguman Konstantin Vučurović kome je kada je stradao bilo tek 26 godina, jeromonah Dositej Vukićević, jeromonah Makarije Pejak, iskušenik Mladen Šaran, iskušenik Obren Okiljević, bogoslov Marko Prodanović i bogoslov Branko Bilanović. Kod njih se tada našao u gostima i protođakon iz Mostara Vladimir Čejović koji je došao iz Crne Gore bježeći od tamošnjih ratnih dešavanja.

“Toga dana kada su ih pozvali da se jave na popis oni su to učinili. Svi iz manastira su prešli Neretvu i javili se u mjesni ured međutim tamo su ih odmah svezali i mučili i odveli na Vidonju jamu iznad Biletić polja gdje su ih bacili u jamu i zatrpali kamenjem i svi su skončali u toj jami”, priča iguman Danilo.

Vladimir Čejović tada je ponuđen da ode odatle jer nije dio bratstva, ali on nije želio da ih napusti rekavši da će do kraja ostati sa bratstvom manastira Žitomislić, te je i on sa njima postradao.

Bratstvo manastira je bilo veoma mlado i nije bilo ni po čemu, osim po svome vjerskom opredjeljenju, prijetnja NDH. Konstantin je imao samo 26 godina, Dositej i Makarije su te godine tek bili rukopoloženi, a Obren Okiljević je imao svega 18 godina.

“Oni tako mladi nisu bili nikakva prijetnja, a ni po svom stavu nisu se nikome zamjerili nego su živjeli u miru sa svojim komšijama. Međutim završili su tako kako je završila većina našeg naroda iz doline Neretve i svugdje gdje su Srbi živjeli na teritoriji NDH“, rekao je iguman Danilo.

Bratstvo manastira bačeno je u jamu Vidonja te 1941., a mitropolit Vladislav je pokušavao šezdesetih godina da ih dostojno sahrani, međutim komunističke vlasti to nikada nisu dozvolile. Tek 1991. godine su izvađeni iz jame i sahranjeni u grobnici iznad crkve u manastiru Žitomislić, no ni tada nisu imali mira.

“1992. godine je razoren manastir i tada su novi mučitelji bacili eksploziv u njihovu grobnicu tako da su oni dva puta stradali. Mi danas imamo samo dio sačuvanih njihovih kostiju koje čuvamo u crkvi ispred oltara. 2005. godine proglašeni su za mučenike, jer su dva puta stradali i od tada do danas ih poštujemo, pjevamo ih na svakoj liturgiji i molimo im se kao svojim nebeskim zaštitnicima“, rekao je iguman Danilo.

 

 

Prethodni članakDok jednom ne smrkne, drugom ne svane: Srbija i sa bodom protiv Danske može do osmine finala
Naredni članak”NOVA ERA” ZA SARADNJU GEODETSKIH UPRAVA: STANKOVIĆ I DRAŠKOVIĆ POTPISALI SPORAZUM O UNAPREĐENJU SARADNJE