Novak Đoković nastavlja da pomjera granice mogućeg u tenisu, ali i da radi ono što mu je na duši – iako se mnogi zbog toga snebivaju. Jednu takvu stvar upravo je izveo u Torinu, gdje se održava Završni ATP masters, na kome učestvuje osam najboljih igrača današnjice.
Kao što je poznato, u noći između nedelje i ponedeljka Đoković je u pravoj teniskoj drami pobijedio Holgera Runea i obezbijedio da 2023. završi kao prvi na ATP listi, i to rekordni osmi put, a usput i obezbijedio da dogura do nestvarnih 400 sedmica na svjetskom vrhu.
Tim povodom je pred meč druge, “crvene” grupe, između Španca Karlosa Alkaraza i Nijemca Aleksandra Zvereva, upriličena svečanost u dvorani u Torinu, kako bi Nole primio priznanje za to što sezonu okončava kao lider svjetskog rangiranja.I… Tu su stvari počele da bivaju zanimljivije nego što je inače slučaj.
Đokoviću je poseban pehar za ovo veliko, rekordno dostignuće, uručio predsjednik Udruženja teniskih profesionalaca (ATP) Andrea Gaudenci. Tako to i treba da bude, ali posebna čar ove primopredaje je što Nole već duže vreme baš i nema idealan pogled na to kako ATP vodi tenis, i to toliko “nema idealan pogled” da je oformio svoje udruženje, svojevrsni sindikat tenisera, odnosno Asocijaciju profesionalnih igrača tenisa (PTPA).
Sindikalna borba na koju je Nole pozvao koleginice i kolege za koje nadležne teniske institucije ne mare previše kada se o njihovim pravima radi, samo je nastavak Đokovićevih nastojanja da prkosi onome što se nameće kao “neminovno”, a ipak… nije. Zbog toga je, naravno, prilično ispaštao tokom karijere, ali ne samo da ne odustaje od takvog pogleda na svijet, već je otišao i korak dalje. Pred vama je snimak koji je Novak objavio pred 14,1 milion svojih pratilaca na Instagramu. Uključio je “prenos uživo” i, dok se spremao da izađe pred publiku i od Gaudencija preuzme pehar, sa svojim stručnim štabom je zaigrao. Ali ne uz bilo koju p esmu. Odabran je svevremenski kubanski hit, “Gvantanamera”.
Na prvi pogled, simpatična, skoro svima poznata melodija, “fina za đuskanje”, što je i Nole prokomentarisao (citat iz pomenutog prenosa: – Hteo bih da pozdravim sve, pred izlazak na ceremoniju dodele nagrade za najboljeg na svetu u kalendarskoj godini. Izvinjavam se za moje plesne korake ako nisu zadovoljavajući, ali dao sam sve od sebe), ali se zapravo radi o vrlo posebnoj pesmi.
Njen refren je “Gvantanamera, guahira Gvantanamera”, a te dvije reči predstavljaju “djevojku, seljanku iz Gvantanama”, odnosno ime provincije, Gvahira. Toj osobi, običnoj djevojci sa sela, iz Gvantanama na Kubi, autor pjesme posvećuje stihove u kojima govori o svojoj miroljubivosti, o tome da i za neprijatelje svoje “gaji bijele ruže” (a “ne koprive i čičak”), a sve se završava riječima koje su u mnogim zemljama uzete kao simbol borbe protiv imperijalističke moći: “Želim da dijelim svoju sreću sa siromašnima”, odnosno, na kraju, moj rodni planinski kraj – više mi prija nego luksuzi mora i okeana. Pjevajući baš tu pjesmu, prilično prkosnu kada kao predsjednik PTPA ide da iz ruku prvog čovjeka ATP-a primi nagradu za najboljeg na svetu, Novak Đoković je još jednom ne baš “gurnuo prst u oko” teniskim moćnicima, ali pokazao da zna ko je, odakle je i šta u tenisu želi. Evo i kako je to izgledalo:
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
A evo i prevoda najpoznatije kubanske pjesme, “Gvantanamera”, čije riječi na srpskom glase ovako:
Ja sam običan, pošten čovjek
iz mjesta gdje rastu palme…
I želim da prije nego što umrem –
iz svoje duše sipam stihove
Refren: Djevojko iz Gvantanama… (Gvantanamera, guahira Guantanamera)
Moj stih je svjetlozelen,
ali i boje vatrenog karmina.
Moj stih je ranjeni jelen,
što u planini traži utočište.
Ja uzgajam bojelu ružu
u junu, baš kao i u januaru.
I to za poštenog prijatelja,
koji mi pruža svoju iskrenu ruku.
Pa i za onog okrutnog koji mi otrgne
srce sa kojim živim;
I za onog okrutnog koji mi otrgne
srce sa kojim živim –
ne uzgajam čičak ili koprivu,
(već) i za njega uzgajam bijelu ružu.
Sa siromašnima na zemlji
želim da podijelim svoju sreću.
Sa siromašnima na zemlji
želim da podijelim svoju sreću!
Potoci planinski –
prijaju mi više nego mora/okeani.
Gvantanamera, guahira Guantanamera…
