Božićna poslanica patrijarha Porfirija: Graditi mostove razumijevanja, ljubavi i mira

– Srpski narod je u ovoj svojoj vekovnoj postojbini već četvrt veka najugroženiji i najnezaštićeniji narod na evropskom kontinentu. Izložen pritiscima, hapšenjima, nasilnom otimanju opštinskih samouprava, gašenju lokalnih zdravstvenih službi, otimanju zemljišta i druge privatne imovine, rušenju grobalja i spomenika kulture, neprestano biva zastrašivan i proganjan – navodi se u poslanici.

Kako se ističe u poslanici patrijarha i arhijereja, braću i sestre na Kosovu i Metohiji gledaju sa ljubavlju, poštovanjem i zahvalnošću, diveći se njihovoj vjeri, junaštvu, strpljenju i trpljenju.

– Kao što vjerujemo riječima Gospodnjim da su “blaženi gladni i žedni pravde jer će se nasititi”, isto tako vjerujemo da će svanuti dan kada će i za vas i za vascijeli naš narod zasjati Sunce pravde, Hristos Bog naš, i da ćete se i vi nasititi pravde Njegove – navodi se u božićnoj poslanici.

Patrijarh Porfirije i arhijereji naglašavaju da je pravoslavnim Srbima najveći blagoslov u godini koja počinje proslava 850 godina od rođenja najznačajnije ličnosti u istoriji srpskog naroda – Svetog Save.

Ističući da je Sveti Sava činio djela ljubavi i da je kao prosvjetitelj Božiji postao uzor i primjer svima, pa i svom rođenom ocu, patrijarh i arhijereji poručuju da su u svjetlu njegovog primjera pozvani da sa pažnjom osluškuju mladost, da je poštuju, čuvaju i osnažuju u svemu što je dobro i čestito.

– U isto vrijeme, naša je obaveza da, osim brige o mladima, rječju i djelima ljubavi, čitavim svojim životom, svjedočimo da se punoća za kojom tragaju nalazi u Hristu Gospodu, da je Hristos smisao svega i da će, ukoliko Hristos bude na prvom mjestu, sve doći na svoje mjesto – navodi se u božićnoj poslanici.

Kako se ukazuje, druga činjenica koja je poučna za godinu pred nama jeste izmirenje zavađene braće koje je izvršio Sveti Sava nad moštima njihovog oca, svetog Simeona Mirotočivog 1207. godine u manastiru Studenici.

– Za pomirenje nisu bile dovoljne samo njegova molitva i njegov trud, iako ga bez njih ne bi bilo. Neophodno je bilo i da oba brata pruže ruku jedan drugome, da se zagrle i oproste jedan drugome. To je bio jedini pravi, jevanđelski način da se postigne mir među braćom, u državi i u narodu. Sveti Sava, nadahnut Jevanđeljem Hristovim, pokazao je ovim i ostavio nam u amanet obrazac crkvenog miriteljskog postupanja – poručuju patrijarh i arhijereji.

U božićnoj poslanici se ističe da crkva ne osuđuje, ne dijeli i ne pravi razliku među braćom, nego podsjeća da smo svi jedni drugima potrebni i sve poziva na mir i zajednicu ljubavi.

– Ne zaboravimo da mnoštvo nesreća, sukoba i ratova započinju dehumanizacijom bližnjeg i potiranjem ljudskosti drugog ljudskog bića. Zato je od presudne važnosti da svi, koliko nas ima, prestanemo da koristimo rječnik u kome se drugi prvo naziva strancem, zatim protivnikom, onda neprijateljem i, na samom kraju, neljudskim bićem – opominju patrijarh Porfirije i vladike.

U božićnoj poslanici se naglašava da svi treba da se sjete kobnih posljedica takvih postupaka u istoriji ljudskog roda, koji su mnogobrojni, a naročito da se Srbi prisjete prošlosti i podjela od kojih do danas ne mogu da se oporave.

– Stoga, braćo i sestre, gdje god da živimo, premošćujmo međusobne jazove, slušajmo jedni druge, uvažavajmo stavove i mišljenja jedni drugih, pogotovo kada su drugačija od naših. Odustanimo od agresije i nasilja kao načina rješavanja problema i nesuglasica! Po svaku cijenu gradimo mostove razumijevanja, ljubavi i mira, iako dobro znamo da graditelji mostova neretko bivaju kamenovani sa obje obale – poručuju patrijarh Porfirije i arhijereji.

Patrijarh Porfirije i arhijereji poručuju da molitveno vapiju da i nevino stradale u padu nadstrešnice na novosadskoj željezničkoj stanici Gospod privije u svoje naručje.

– Gledamo u svoja srca i gledamo se međusobno, moleći se Gospodu da nam podari snage da iz tog tragičnog događaja, ali i iz drugih pomenutih i nepomenutih zbivanja u zemlji i svijetu, stalno izvlačimo opominjuću pouku o tome da jedni prema drugima moramo biti braća, biti ljudi, ohristovljeni, iskreni i suštinski dobri – navodi se u božićnoj poslanici.

Poručuju se da ne smiju biti zaboravljeni ni oni koji stradaju, tuguju i ove dane radosti provode prognani iz svojih domova, ponavljajući tako sudbinu Bogomladenca Hrista, koji je dijelio izgnanstvo, tugu i stradanje svih nevoljnika na zemaljskoj kugli.

– Vidimo kako u mnogim krajevima svijeta majke i očevi, sa dečicom u naručju, bežeći od savremenih Iroda, doživljavaju i u 21. vijeku sudbinu vitlejemske djece iz vremena rođenja Hristova – navodi se u božićnoj poslanici.

Patrijarh i arhijereji ističu da se u krajevima u kojima je Hristos rođen, kao i u susjednim zemljama, Siriji i Libanu, broj ljudskih žrtava nemilice umnožava, dok je broj ubijene djece, što je najstrašnije, mnogostruko prevazišao broj djece postradale od Irodovih ruku.

– Sa molitvenim vapajima Bogu da daruje mir cijelome svijetu, gledamo i na strašni sukob jednokrvne i jednoverne braće u Ukrajini i Rusiji, koji, na veliku žalost svih nas, već ulazi u četvrtu godinu – navodi se u božićnoj poslanici.

Njegova svetost i vladike su vjernicima preporučili da zagrle Hrista i jedni druge, te da se mole da se Bogomladenac Hristos useli u srca svih i da se, imajući mir sa Njim, mirimo i mirbožimo među sobom.

– Mirbožimo se da bismo se, u miru i ljubavi, zajedno s anđelima, jednim ustima i jednim srcem, radovali i pojali: “Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja”. Mir Božji, Hristos se rodi! – poručili su patrijarh srpski i arhijereji u božićnoj poslanici.