Glumicu Tatjanu Pujin publika je gledala u kultnim ostvarenjima i bila je zvijezda osamdesetih i devedesetih godina u Jugoslaviji, danas ima 59 godina i malo ko zna kako ona sada izgleda.
Tatjanu publika pamti po ulogama u filmovima “Kako se kalio čelik”, “Mi nismo anđeli”, ali i u ostvarenju “Sulude godine”, gdje je glumila medicinsku sestru.
Glumica se odselila iz Srbije i napustila glumu, a svoju sreću pronašla je u Italiji.
Naime, kada je započeo rat Tatjana Pujin se preselila u Italiju, a nekoliko godina kasnije udala za političara Đulijana Červinija.
– Đulio i ja smo se upoznali preko zajedničkih prijatelja s početka devedesetih godina, otprilike baš u ono vrijeme kada su u našoj zemlji započinjali razni nemili događaji. Neko vrijeme smo se družili, vodila sam ga na brojne beogradske žurke, na mnogima sam ga čak i zaboravljala, da bih nešto kasnije otišla s njim u Italiju. Živjela sam tamo nekoliko mjeseci i ponovo se vratila u Beograd. Rekla sam mu: „Đulio, sve je sjajno, ali ja prosto ne mogu ovde da se uklopim.“ Potom sam doživjela razna razočaranja u ljude oko sebe, u sve ono što se tih godina dešavalo. Raspad bivše Jugoslavije, a samim tim i udaljavanje od dragih ljudi doživjela sam šokantno. Vrlo brzo sam donijela odluku, spakovala stvari i otišla. Tada sam imala dvadeset i četiri godine – ispričala je glumica tada.
“Volim slobodu, zbog toga nisam imala djecu”
– Politička situacija u zemlji mi se nije dopala. Zadnji film koji sam radila bio je u Sarajevu, poslije toga se govorkalo da će biti rata. Niko nije znao šta je to značilo, ali je poslije toga stvarno izbila loša situacija. Tenkovi su izašli na ulice, a ja sam trčala u pozorište kod Branka Kockice da igram predstavu. To je za mene tada bio kraj, jer mi je bilo poražavajuće da to doživim u skoro pa 21. vijeku. Onda sam spakovala kofere i otišla u Italiju – rekla je ranije za Blic i dodala:
– Volim da živim i budem slobodna žena, zbog te slobode nisam imala djece. Kao muškarci što to mogu, ne razumijem zašto to ne bih mogla ja.
Na pitanje da li je razmišljala o tome da usvoji dijete, Tatjana je tada odgovorila:
– Moj suprug i ja nikada o tome nismo razgovarali. Posljednjih godina dosta naših prijatelja je usvojilo djecu, te smo uvidjeli koliki je to problem oko papira. Ima dosta asocijacija čiji sam član i gdje pomažem djeci s autizmom. Tako da mi je to što pomažem nadomjestilo taj nedostatak.
