Vladika Diseldorfa i cijele Njemačke Grigorije poručio je vjernicima da u krizi izazvanoj virusom korona ne smiju biti očajni, već pogledati u svoja srca, svoje duše i umove i imati ljubav za svoga bližnjega i za cijeli naš mali svijet.
U Njemačkoj su zabranjena bogosluženja i okupljanja, pa se vladika vjernicima obratio u video poruci kazavši da je potrebno da se u ovim danima izolujemo i odvojimo jedni od drugih, ne zato što jedini druge ne volimo, već baš zbog toga što jedni druge volimo.
”U ovo vrijeme odvojimo se jedni od drugih iz ljubavi. Kada sam jednom prolazi brodom pored Svete Gore neki prijatelji su me pitali ‘zašto su ti ljudi otišli u Svetu Goru i odvojili se od svijeta, da li oni mrze svijet’, a ja sam im rekao da su oni tamo otišli upravo zato što vole svijet i što žele da se svijet spase. Danas ako hoćemo sebe da poučimo na hrišćanskim temeljim onda moramo da kažemo sebi- ako hoćemo da spasimo svijet, onda moramo da se odreknemo bivstvovanja u svijetu onako kako smo se navikli”, kaže episkop Grigorije.
On ističe da je važno da shvatimo da je liturgija nešto zbog čega se odričemo zbog pritiska, a ne zbog nečije zle volje. ”Odričemo je se s nadom da ćemo joj se ponovo vratiti, sa željom i molitvom u srcu i cijelom svom biću da svima bude dobro i onima koji se s nama sastaju na liturgiji i onima koji žive oko nas”, dodaje.
”Smisao cijelog ovog događaja koji je zaprepastio i zaustavio svijet na trenutak, da se zatvorimo u svoje srce, da pogledamo u svoje umove, da se spustimo u svoje duše i da nekako ne pokušavamo da psihološki prevaziđemo ovaj problem, nego da mu pristupimo s ontološke strane, da vidimo šta smo to mi pogriješili na ličnom planu i kao zajednica, prije svega mi kao crkvena zajednica, u čemu griješi ovaj svijet”, navodi vladika Grigorije.
Vidimo da se na trenutak sve zaustavilo. Neko bi rekao da je ovo Božije dopuštenje, neko bi rekao da je sve to od slijepog miša, neko bi rekao da su krivi kinezi ili Amerikanci, ali ja bih, kaže vladika, volio da postavimo stvari tako da ne mislimo da je iko drugi kriv osim nas.
”Pogledajte kako smo sada zabrinuti i za šta smo zabrinuti – za svoje organizacije, klubove, firme, kuće, brodove, automobile, ali u suštini sve je to potpuno besmisleno kada vidimo da ljudi padaju kao snoplje, da umiru jedan za drugim. Kada vidimo da smrt kuca na vratima svakog doma, da je najsavremenija medicina potpuno nemoćna. U tom smislu treba da se zapitamo – nije li dobro da svijet malo zastane, da u vrijeme ovog časnog posta pogledamo sebe u srcu, duši mislima. Nije li dobro da se zapitamo- da nismo malo požurili, da nismo malo jedni druge zaboravili, da nismo počeli jedni preko drugih da gazimo. I u tom smislu u ovom trenutku se može vidjeti da se ljudi tuku oko toalet papira, u nekim zemljama oko municije, u nekim gradovima su odgovorniji, u nekim neodgovorni. Čuli smo da su ljudi pravili tzv. korona partije misleći da je to neka šala. Sada vidimo da je ozbiljno. Ono što je za nas hrišćane posebno važno je da shvatimo da je hrišćanstvo život. U tom smislu, koliko sam ovih dana mogao da se prisjetim, najpotresnije su riječi jednog proroka našeg doba, oca Aleksandra Šmemana da je religija religioznost neke pogrešne vrste najveća opasnost za hrišćanstvo i Crkvu. Ako shavtimo da je bilo šta važnije od bilo kog čovjeka na zelji, onda nismo Hristovi učenici”, navodi vladika.
Ovih dana sjeća se i riječi apostola Pavla koji govori – neka ja umrem i neka se ja ne spasem, samo neka se oni spasu, misleći na svoj narod.
”Ovih dana sam dopisujući se s jednim sveštenikom u Americi napisao jednu rečenicu koja bih volio da bude izraz mog cjelokupnog bića, a to je: Volio bih da u ovoj situaciji kada drugi ljudi umiru, umrem i ja, samo ako bih znao da će ovaj svijet biti bolji nego što je bio do ovoga časa. Naravno odgovorio bih da je to jako lijepa hrišćanska rečenica, ali ja sad moram da priznam da ja ne želim da umrem i da ne želim da iko umre i da je to sasvim prirodno, jer svaki čovjek želi da živi i zato je ovaj događaj koji nas je okružio jako važan da shvatimo koliko nam je važan život, koliko nam je važan svaki trenutak našeg života, koliko je strašna smrt, koliko nam je važna liturgija”, naglasio je vladika Grigorije.
U video poruci, između ostalog vladika podsjeća ljude na to da li razmišljaju o tome da će nekoga ponijeti na duši svojom nemarnošću.
”Ne smijemo biti nemarni ni prema svom životu, pogotovu ne prema bilo čijem drugom životu. Za nas Hrišćane ovo je trenutak da se pokažemo da imamo ljubavi među sobom, a ova ljubav će se pokazati u odricanju, u postu koji nije još toliko strog, a mogao bi biti, da ne možemo da budemo jedni s drugima, da komuniciramo. U ovom trenutku su samo stale naše uobičajene navike i ovo je trenutak da se zapitamo da li su naše navike dobre, da li možemo da ih odreknemo, da ih prevaziđemo. Pogledajte kako smo posmatrali stvari kada su bile u Kini, kao da su na drugoj planeti, kada su došle u naše domove onda smo se zabrinuli, a nije li to ona sebičnost da ne shvatamo da je svaki čovjek na Zemlji naš bližnji, da je ovaj svijet tako mali, da je jedna mala čestica, jedan mikrokosmos u makrokosmosu. Onaj čovjek koji se izdigne i pokaže žrtvenu ljubav u ovom trenutku ima priliku da obrne stvar, po riječima Grigorija Bogosolva, da bude makrokosos u mikrokosmosu, da bude veliki čovjek”, naglašava vladika Grigorije u poruci vjernicima.
Napominje da je ovo trenutak da pomognemo i razumijemo. ”Ovo je trenutak da svako zatraži oproštaj od onog drugog, od svakoga koga je bilo kada povrijedio i da odemo u svoju pustinju, da odemo u svoje srce, da se zapitamo, možemo li mi svojom molitvom i postom da pomognemo bilo kome, da pomognemo jedan drugome tako što ćemo imati žrtvenu ljubav na koju nas poziva Onaj koji se radi nas i našeg spasenja dao razapeti na krstu. Razapeti se u ljubavi prema Bogu i prema bližnjem. Nema ljubavi prema Bogu ako je nema prema bližnjem. Draga braćo i sestre ovo je prilika da se naučimo Jevanđelju iz života, da shvatimo koliko je smrt strašna i koliko je život lijep i da sve to ponesemo radi divne i veličanstvene slave Božije koja se projavila u Isusu Hrisu Duhom Svetim a blagovoljenjem Oca nebeskoga. Amin”, završio je vladika svoju poruku.
