Na praznik Obrezanja Gospoda Isusa Hrista vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije služio je Svetu arhijerejsku Liturgiju u konjičkom hramu Svetog Vasilija, gdje se Sveti Vasilije Veliki proslavlja kao hramovna slava.
Preosvećenom Vladici sasluživali su sveštenici: Duško Kojić, Branimir Borovčanin, Nebojša Radić, novi paroh konjički, jerej Igor Mastilović i đakon Dejan Ivanović.
Besjedeći po Jevanđelju vladika je naglasio da je Hristovim rođenjem počelo novo stvaranje Božije. Drugo stvaranje, dolaskom Hristovim u svijet, uveliko prevazilazi prvo u kome je Bog ljudima dao biće, učinivši ih dušom živom. U drugom stvaranju, Gospod i Spasitelj svojim Rođenjem, propovjeđu i čudima, svojim Krstom, smrću i Vaskrsenjem ljudima je dao vječno biće i vječni život. Rođenje Hristovo pokazalo se kao prekretnica koja je podijelila vrijeme na staru i novu eru. Dobrovoljnim obrezanjem Gospod je ispunio starozavjetni zakon i uveo novi u kojem ljudi ne obrezuju svoje tijelo, nego dušu, srce, um i savjest ljubavlju, milošću i blagodaću Božijom.
Govoreći o Svetom Vasiliju, vladika Dimitrije prisjetio se riječi Ave Justina kada je pojašnjavajući značaj i veličinu svetitelja rekao da ga je Bog dao da stoji kao svojevrsna kapija kroz koju crkva Božija ulazi u novu godinu. ”Molitve službe koju je sastavio primjetno su duže, budući da svetitelj nije zaboravio pomenuti nikoga i ništa: i ljude, i siročad, i djecu, i sva živa stvorenja i čitav svijet. Budući pastirom crkve, teologom, piscem kanona ustrojstva Crkve i pravila za ustrojstvo monaškog života pokazao se sposobnim da sve to u sebi ispuni, potpuno se poistovjećujući sa Spasiteljem koji je došao u svijet. Vladika je pojasnio da svetitelji Božiji nisu bili nadljudi, nego Bog daje blagodati po mjeri vjere koju čovjek pokaže u malom, a Sveti Vasilije je od početka svog života bio vjerni sluga Božiji, koji je u malome vjeran”, naveo je vladika.
