UABNOR Stolac i ove godine obilježiće Dan pobjede nad fašizmom – dan koji je označio završetak Drugog svjetskog rata u Evropi i najvećih ljudskih stradanja na ovom kontinentu.
UABNOR Stolac obilježavanje počinje 10. maja polaganjem cvijeća na spomenik NOR-a.
Centralni događaj svakako je prikazivanje filma „Dnevnik Diane Budisavljević“ 10. maja u 19 sati i 30 minuta u Kulturnom centru Stolac kojim Dana Budisavljević “čupa” iz zaborava heroinu Dianu Budisavljević, ženu koja je istorijska inspiracija i heroina toga vremena.
Ovogodišnji program će trajati tri dana. Dolaze i brojne profesorice, aktivistkinje, umjetnice,. Program će se održavati i u subotu 11. maja na lokaciji Šipad od 18 sati i 12. maja na lokaciji Daorson od 11 sati gdje će biti upriličeno čitanje poezije.
Jedan od organizatora ispred UABNOR Stolac, Demir Mahmutćehajić kaže da već jedanaest godina obilježavaju 25. oktobar, Dan oslobođenja Stoca od fašizma.
”Kroz organizovanje tog, našeg lokalnog, praznika naučili smo kako privući ljude, prevazići podjele, obezbjediti logistiku i sve potrebno za učesnike i posjetioce. Dolazili su nam profesori iz Hrvatske, Italije, Švedske, Engleske, Srbije, Crne Gore. Jedne godine je iz Beograda došao Horkestar, njih više od dvadeset, i pjevali su partizanske pjesme na našem ranjenom spomeniku. Svakog 25. oktobra u Stolac se „slije“ hiljade antifašista. Dolaze iz Slovenije, iz cijele Bosne i Hercegovine, iz svih država bivše Jugoslavije. Davno smo prešli entitetsku liniju. U Stolac taj dan dođu delegacije iz Trebinja, Berkovića, Banja Luke, pored više desetina iz drugih gradova Bosne i Hercegovine. Redovno dijelimo hranu svim prisutnima. Prošle godine smo podijelili preko hiljadu porcija graha. Još mnogo bih mogao pričati o tome šta smo sve uradili kroz obilježavanje 25. oktobra, Dana oslobođenja Stoca od fašizma. Kad smo postali uvjereni da možemo više odlučili smo početi obilježavati 9. maj, Dan pobjede nad fašizmon u Evropi. Svjesni smo mi da borbe za oslobođenje Jugoslavije nisu okončane 9. maja 1945. godine, ali nam je bila namjera da pokrenemo međunarodno obilježavanje Dana pobjede nad fašizmom. Takođe, EU 9. maj obilježava kao Dan Evrope, a u Mostaru je 9. maj početak užasnog napada i opsade grada od strane HVO-a. Nama, u Stocu, datumi, naročito ako se ponavljaju, su vrlo indikativni. Mi smo grad ponovljenog zločina. U zaseoku Orašlje, selo Rotimlja, 12. jula 1943. godine pobijeni su partizani i civili. Tačno 50 godina i jedan dan poslije, 13. jula 1993. godine, na istom mjestu pobijeni su ponovo civili. Zašto? Odgovore tražimo u ovom našem obilježavanju 9. maja. Ove godine program počinje 10. maja i traje do nedjelje, 12. maja”, kaže Mahmutćehajić. On dodaje da će u sklopu obilježavanja biri održani razgovori, prezentacije, promocije, projekcija filma, i još mnoge druge aktivnosti, te da je 11. maja odlazi u Jablanicu na obilježavanje Bitke za ranjenike.
Mahmutćehajić isiče da je velika čast i uspijeh, što će film „Dnevnik Diane Budisavljević“ biti prikazan u Stocu.
”Dolazak Dane Budisavljević, i razgovor sa njom poslije projekcije, je privilegija. Ovim UABNOR Stolac obznanjuje svoj uticaj, poštovanje i važnost, koju smo izgradili u regionu, a i šire. Mi vjerujemo da istina oslobađa, liječi otvorene rane, a znanje pomaže da se gradi budućnost. Film „Dnevnik Diane Budisavljević“ je vrlo efikasan alat za učenje kako spriječiti da nam se zlo ponovi. Nadam se da će nakon projekcije biti više pitanja nego odgovora. Ako imamo sve odgovore onda smo uobraženi, arogantni, umišljeni. Ako imamo pitanja onda tražimo, želimo naći, rješenja, načine, kako zaustaviti da nam se ponavljaju zločini. Moć znanja je snaga u izgradnji kolektivne empatije. To ne znači umanjivanje jedne boli na račun druge boli. Mi učimo pogrešno, djelimično, strasno i burno. To sve dovodi do nastavka patnje. Uopšte nije važno kako je film prihvaćen. Ono što je važno je kako to da u lošim vremenima nemamo više Diana, Srđana, Šefketa… Kako to da ne znamo o herojima, i heroinama, barem isto kao što se zna o zločincima, ubicama, izdajnicima, kriminalcima… Ne razmišljam o javnosti na način da u ovom vremenu očekujem od bilo kojeg nivoa vlasti da javnost upoznaje sa istinom, koja smiruje. Ono što mislim da treba raditi radim koliko mogu. Moja djeca znaju o genocidu u Srebrenici, o Jasenovcu, o Kazanima, o Prebilovcima, o Čavkarici, o Grabovici, o jamama širom Hercegovine… Zajedno obilazimo, odajemo počast, učimo o onome što se desilo, bez potrebe da se jeftinim nacionalizmom uprlja čista žrtva nevinih. Diana Budisavljević je heroina! O njoj se mora znati. Zamislite da spasite samo jedno dijete? Da li će nekome smetati što veličamo ženu, koja je spašavala djecu, zato što su to bila srpska djeca? I to je pitanje koje treba postavljati”, ističe Mahmutćehajić.
Upitan da prokometariše činjenicu da u BiH danas imamo i različite poglede na period Drugog svjetskog rata, kao posljednjeg rata, te da važni istorijski datumi nerijetko budu obilježeni incidentima, Mahmutćehajić kaže da ne mogu postojati različiti pogledi na period Drugog svjetskog rata!
”To je vrlo jasno. Narodnooslobodilački pokret sa Titom na čelu je bila jedina oružana sila na pravoj strani. „Različiti pogledi“ su istorijski revizionizam. Može se govoriti o greškama u NOB-u, ali se ne mogu falsificirati činjenice o namjeri, načinu, ideološkoj jasnoći NOB-a. To je završeno poglavlje. Rečeno je sve. Zlonamjerno je, i izdajnički, izmišljati nove „činjenice“. Ako postoji velika greška poslije NOB-a onda je to što se nije sve iznijelo u javnost nego se „guralo“ pod tepih radi mira i sloge. Namjera je bila dobra i časna, malo naivna, ali je naivnost uvijek čista. Taj istorijski revizionizam dovodi do toga da se na Tjentištu u različite dane obilježava Bitka na Sutjesci. Kako bi se samo nacisti, fašisti, četnici, ustaše i ostali domaći izdajnici smijali na to. Ne bi mogli vjerovati! Što se tiče ‘magle’ koja prekriva zadnji rat u Bosni i Hercegovini ‘naši’ ratni profiteri su ti kojima nije u interesu da se ‘magla’ rastjera. Već skoro trideset godina živimo u miru. Živimo u Bosni i Hercegovini, međunarodno priznatoj državi. Treba da nastavimo da živimo, jer je ovo Domovina i onih koji je ne vole. Da bi spriječili da nam nameću sukobe potrebno je da ništa ne guramo pod tepih. Istina oslobađa, empatija liječi, hrabrost sprječava kukavice da mahnitaju”, poručuje Mahumtćehajić.
