Položaj srpskog naroda u dolini Neretve i cijeloj Federaciji nije nimalo dobar, no Srbi rastrgani između svojih vječnih ognjišta, teškog života i želje za opstankom preduzimaju i nadljudske napore da odbrane svoj identitet i opstanak na kućnom pragu. Želja za ostankom u dolini Neretve najbolje se ogleda u ogromnim naporima da se obnove porušeni hramovi, ali i da se naprave novi.
Mještani mostarskog naselja Ortiješ prije pet godina krenuli su u izgradnju hrama i uz mnogo truda, kamen po kamen, izgradili su ga na isti način kako su gradili i učvršćivali svoje temelje na vjekovnim ognjištima. Za njih je ovaj hram simbol borbe i opstanka i vječni temelj koji nikada niti jedno istorijsko dešavanje neće moći pomjeriti.
Početak radova na Crkvi Svetog Stefana Despota i prepodobne Evgenije (Lazarević) blagoslovio je tadašnji vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije, a podržao i sada će osvetiti vladika Dimitrije. Hram je započet i uz podršku tadašnjeg blagajskog sveštenika Branimira Borovčanina. Vladika Dimitrije kazao je prilikom osvećenja temelja novog hrama, u decembru 2018. godine, da ovaj hram treba biti znak jedinstva i bratske ljubavi.
„Neka bi dao Gospod da bude kao što je bilo u vrijeme prvih hrišćana. Oni su živjeli zajedno, poštovali se, imali svetost i vrlinu života, da su ljudi kad su ih gledali govorili kakav li je njihov Bog kad su oni ovako sveti i puni ljubavi jedni prema drugima. Takvi i mi treba da budemo, da budemo znak i ovome svijetu i ovome gradu u kome živimo, da budemo znak prisustva Boga ljubavi”, rekao je tada vladika Dimitrije.
Upravo ta bratska ljubav i želja za opstankom napravili su ovaj hram, kaže predsjednik Odbora za izgradnju hrama Svetog Stefana Despota i prepodobne Evgenije (Lazarević) i predsjednik Udruženja za korištenje i održavanje groblja Ortiješ, Predrag Šupljeglav.
„Svojim povratkom među prvima u dolinu Neretve mještani Ortiješa su pokazali da žele ovdje da žive i da ne žele nigdje da idu. Ova crkva taj naum potkrijepljuje i nije to nikakav prkos prema nikome već znak da želimo tu da živimo sa svim ljudima drugih vjera i nacija koji imaju otvoreno srce prema nama i da stvaramo bolje okruženje i mjesto za življenje za našu djecu“, kaže Šupljeglav dodajući da je velika sreća za sve da se na jugu Mostara zadnjih godina rodio veliki broj srpske djece za koje je i napravljena ova crkva.
Šupljeglav priča da je ideja za izgradnju hrama postojala i prije sadašnjih generacija i da su njihovi preci imali istu želju, a da su je sadašnje generacije i ostvarile.
„Mještani Ortiješa među prvima su se vratili u dolinu Neretve. Nakon što smo obnovili domove i prevazišli te povratničke probleme osnovali smo Udruženje za održavanje i korištenje groblja Ortiješ i obnovili groblje, napravili društveni dom i došli na ideju da ostvarimo tu zamisao koja je odavno postojala“, kaže Šupljeglav.
Prije pet godina, tačnije 2018., počelo se sa projektovanjem koje je uradio mještanin Ranko Okuka. Nakon toga se krenulo sa prikupljanjem dokumentacije, a osvećenje temelja je obavljeno u decembru 2018. godine.
Nakon toga je krenula aktivnost svih članova Odbora za izgradnju crkve koje je imenovala Eparhija zahumsko-hercegovačka u kome su bili, kako mještani, tako i brojni sunarodnici rasuti diljem svijeta.
„Namjera je bila da se raširi ova ideja i da se što više ljudi uključi u izgradnju crkve. Bilo je ponuda od strane naših imućnijih prijatelja da finansiraju cijelu izgradnju, ali želja je bila da ovo bude crkva mještana Ortiješa i Lakševina ali i svih naših prijatelja“, kaže Šupljeglav i dodaje da se na taj način, marku po marku, skupilo oko 150.000 maraka u novcu i brojne donacije u materijalu i svemu drugom.
„Hvala Bogu došli smo do kraja. Sada 23. aprila će biti osvećenje kada će naš vladika Dimitrije to završiti i da crkva bude zvanično uvrštena među crkve ove eparhije i da naš paroh nastavi da brine o njoj zajedno sa nama. Mi ćemo nastaviti pomagati i dalje jer nas čeka oslikavanje crkve i održavanje. Mi smo tu da brinemo o ovoj crkvi za sve što bude potrebno“, kaže Šupljeglav i dodaje da se Odbor za izgradnju nakon osvećenja raspušta ali da tu ostaju mještani koji će brinuti o crkvi kako su to radili i do sada.
Iako je bilo na desetine problema svi su prevaziđeni, a na jugu Mostara se ne pamti da je grupa mještana toliko istrajno i dugo bila okupljena oko jednog cilja. Na stotine sati mještani Ortiješa provodili su radeći oko hrama, uređujući ga i održavajući. Sve što su znali radili su sami kako bi uštedjeli novac za materijal i majstore.
Šupljeglav priča da je mnogo truda uloženo od strane mještana u proteklim godinama da bi se ova crkva uzdigla.
„Ovo je jedan veliki dobitak za sve nas. Pored toga što smo dobili ovaj hram oko koga ćemo se okupljati pokazalo se jedinstvo velikog broja ljudi koji su uložili puno truda i rada. Naročito se izdvojilo 5 do 10 ljudi, ali niko nije ni odmogao. Ova crkva nas je još više ujedinila i sada će nam sve biti puno lakše“, kaže Šupljeglav.
Nakon ovoga projekta Udruženje namjerava raditi na komori koja bi osigurala da preminuli mještani juga ne moraju biti smještani u gradske mrtvare već da se sve obavlja u sklopu groblja.
„Želimo da smanjimo troškove našim ljudima i da se sve može obaviti ovdje u okviru groblja. Društveni dom i njegova gradnja je bila pun pogodak. Tu nam je pomogla Vlada Republike Srpske koja je prepoznala da ovom lokalitetu nedostaje jedan ovakav objekat. Ovaj dom je opravdao očekivanje i on ne samo da se koristi za obrede nakon sahrana što je mnogo olakšalo ljudima, već i za sva druga dešavanja. Namjerno smo ga izuzeli iz groblja da bi bio društveni dom za sva događanja i ovdje, hvala Bogu, imamo i krštenja i proslave i mnoga druga dešavanja“, priča Šupljeglav.
Mladen Krnjeušić, predsjednik Skupštine Udruženja i član Odbora za izgradnju crkve kaže da se stara narodna poslovica- „Ako želiš da vidiš kakvo je selo trebaš doći u groblje“, kada je u pitanju Ortiješ, pokazala ispravnom.
„Mislim da mi možemo biti ponosni na uređenost našeg groblja, društvenog doma i sada naše crkve. Mislim da to može biti ponos svim Srbima u dolini Neretve, posebno u Ortiješu“, kaže Krnjeušić.
Govoreći o samoj crkvi kaže da je ovo divna ideja koja je zahtijevala puno rada mještana i mnogo sredstava.
„Zahvaljujući našim mještanima, prijateljima sa strane, a posebno institucijama Republike Srpske ovaj hram je završen. Velika sredstva su uložena u ovaj hram ali smo zadovoljni jer će ova crkva okupljati naše mlade i djecu na kojima ostaje naše naselje. Ovo je podsticaj našoj djeci za okupljanje, druženje i organizovanje i zajednički način života i rada“, kaže Krnjeušić.
Na kraju naglašava da je ovaj hram kruna povratka u dolini Neretve, posebno mještana Ortiješa i Lakševina i ljudi koji su uložili novac i trud u ovaj hram.
Sa temeljima hrama nikla je i slava hrama i sela koja se od 2019. obilježava 1. avgusta, što je još jedan datum kada se okupi cijeli pravoslavni narod sa juga Mostara, ali i Mostarci rasuti po svijetu.
Odbor za izgradnju groblja koji čine mještani, kao i mostarsko sveštenstvo već mjesecima privode kraju radove na hramu, organizaciji događaja osvećenja i nabavljanju opreme za crkvu.
Na dan osvećenja hrama, u nedjelju 23. aprila biće održana liturgija koju će služiti vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije sa mostarskim sveštenstvom. Nakon liturgije biće kratka obraćanja i podjela zahvalnica donatorima koji su najviše pomogli u izgradnji hrama, dok su zahvalnice odštampane i za sve ljude koji su u ovaj hram uložili i jednu marku.
Odbor je pripremio i ručak za preko 300 osoba, te pozivaju sve Srbe Mostara i Hercegovine, ali i sve dobronamjerne komšije i prijatelje drugih vjera da im se pridruže i da zajedno proslave ovaj, za Ortiješ i Lakševine istorijski događaj. Događaj koji je kruna borbe mostarskih povratnika za svoja ognjišta.
VLADIKA GRIGORIJE ZASLUŽAN ZA PRELIJEPU LOKACIJU
Crkva se nalazi na uzvišenju iznad pravoslavnog groblja u Ortiješu, uz magistralnu cestu M-17, i svi koji ulaze u Mostar je vide i dive joj se. Brojni turisti već sada zastaju i obilaze je, a svima je zanimljivo i to da je hram izgrađen od strane naroda.
Predrag Šupljeglav kaže da je ideja bila da se crkva gradi pored društvenom doma, ali da je tadašnji vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije zatražio da se ona gradi na uzvišenju.
„Vladika Grigorije je insistira na tome rekavši: Ako će se praviti samo ovdje se može praviti. To je bila prava odluka jer je ona sada dominantna na ovom lokalitetu. Ljudi se ovdje zaustavljaju i svraćaju, pale svijeće i dive joj se“, kaže Šupljeglav.
