TUŽNA PRIČA: KAKO JE NASTALA PJESMA ”ĐURĐEVDAN” (video)

Gotovo da ne postoji slavlje ili veći koncert na kojem se ne zapjeva pjesma “Đurđevdan”. Malo je onih koji znaju da postoje dvije verzije o tome kako je nastala ova numera.

Prva verzija kaže da je pjesma “Đurđevdan” nastala dok su Srbi iz Sarajeva za vrijeme Drugog svjetskog rata odvođeni u logor Jasenovac, dok je druga verzija priče da je pesmu stvorio Goran Bregović.

Đurđevdansko jutro 1942. godine bilo je pogubno za sarajevske Srbe koji su bili zatočeni u logorima i zatvorima u tom gradu.

“6. maja, na Đurđevdan, otvaraju se vrata ćelije u zatvoru Beledija i ustaša još sa vrata kaže: “Ajte Srbi, Đurđevdanski uranak” – prisjetio toga jutra u emisiju ”Kavdartura kruga” RTS-a profesor doktor Žarko Vidović, preživjeli svjedok, koji je sa još 3.000 Srba i muslimana koji su podržavali Srbe bio zatočen u sarajevskim kazamatima.

Srbi su pokupljeni iz zatvora i dovedeni do Vijećnice, gradske kuće u Sarajevu gdje su ih čekali vozovi smrti koji će ih odvesti u Jasenovac.

“Na vagonima je pisalo: 7 konja ili 40 vojnika, a nas su smeštali po 200 ljudi u jedan vagon, tako da u njima nije bilo mjesta ni za stajanje, a kamoli za sjedenje. Nije bilo ni dovoljno vazduha, a o vodi i hrani i da ne govorimo” – svjedočio je Žarko Vidović koji je bio srpski istoričar umjetnosti, likovni kritičar i istoričar civilizacije, a preminuo je 18. maja 2016. godine.

Na tom putu Srbe su osim straha i neizvjesnosti pratila i pitanja: Kuda nas vode i gdje ćemo završiti?

U tim vozovima smrti koji su išli za Jasenovac, u jednom trenutku rodila se pjesma “Đurđevdan” koja se najpre zaorila iz grla jednog mladića, člana Kulturno-umjetničkog društva “Sloga” iz Sarajeva, a onda se ta pjesma lančano počela širiti od usta do usta, od vagona do vagona.

Ustaški odgovor na tu pjesmu vrlo brzo je stigao. Svi prozori na vagonima su zatvoreni, tako da u njima gotovo da nije bilo više vazduha pa su mnogi Srbi ugušeni i prije nego što su stigli do Slavonskog Broda gdje su presjedali u druge vagone koji su put ka Jasenovcu nastavili prugom širokog kolosijeka.

Pjesma “Đurđevdan”, koju je prije gotovo tri decenije obradio Goran Bregović je pjesma tuge i bola, nastala u ljudskoj nemoći i očaju, ali i ponosu i prkosu sarajevskih Srba koji su vozovima smrti na Đurđevdan 1942. godine transportovani za Jasenovac, odakle se vratio tek svaki deseti Srbin od njih 3.000 koliko ih je odvedeno tog 6. maja iz Sarajeva za Jasenovac.

Međutim, druga verzija priče glasi ovako: čuveni reditelj Emir Kusturica 1988. godine snimao je film „Dom za vješanje“ koji je u tom vremenu izazvao veliku pažnju javnosti. Za potrebe filma angažovao je Bregovića koji je tada bio u zenitu slave, da mu napravi muziku za film. Ovim projektom prvi put započinje njihova saradnja koja će se nastaviti narednih godina, a legendarni muzičar prvi put radi muziku za film.

– Pjesma je pravljena za film Emira Kusturice “Dom za vešanje”, a onda sam ja pravio prepjev za ploču „Bijelog dugmeta“, kao jednu malu ljubavnu pesmu, zapravo kao jedan mali omaž Đorđu Balaševiću, koji nažalost nikad nisam napisao na ploči – otkrio je jednom prilikom Bregović i dodao da je želio da oda počast popularnom kantautoru stihom iz njegove piesme „Priča o Vasi Ladačom” i stihom „Kad ja nisam s onom koju volim”.

Takođe, ova pjesma je nezvanična himna navijača Crvene zvezde, a slava Đurđevdan je slava košarkaškog kluba Crvena zvezda.