TRIBINA I IZLOŽBA U MUZEJU ŽITOMISLIĆ – HEROJSKI ČIN DIANE BUDISAVLJEVIĆ NE SMIJE BITI ZABORAVLJEN

Muzej Žitomislić večeras je bio premali da primi sve one koji su došli čuti svjedočenje o herojstvu Diane Budisavljević koja je tokom Drugog svjetskog rata iz logora smrti spasila oko 10 hiljada srpske djece.

Nakon tribine pod nazivom “Diana Budisavljević, zaboravljena heroina” prisutni su imali priliku pogledati i izložbu “Mučenici Jasenovački u svjetlu Vaskrsenja” koje su djelo sestara manastira Jasenovac.

Herojstvo i plemenitost Diane Budisavljević godinama su bili gurnuti pod tepih, a njezin lik oživio je izdavanjem knjige „Diana Budisavljević Prešućena heroina Drugog svjetskog rata“ od Nataše Mataušić.

Mataušić kaže da je ova tema bila dugo godina zanemarena ili interpretirana na način kako je to odgovaralo tadašnjim vladajućim strukturama i da se konačno zadnjih godina počelo govoriti o Diani na osnovu dokumenata i svjedočenja.

Mataušić priča da joj je kada je završila knjigu najdraže bilo što je Diani vratila priznanje koje ustvari nikada nije ni dobila za svoj humanitarni rad.

„Nisam ja bila prva koja je otkrila Dianu, ali sam pokušala otkriti mjesta na kojima je bila, njezin rad i ljude koji su radili sa njom i žrtvovali se, a bili su potpuno izbrisani iz istorije. Mnogo ljekara koji su sa njom radili iz njihovih biografija bilo je potpuno izbrisano razdoblje od 1941. do 1945. godine i lavoski posao je bio to sve istražiti i prikupiti“, priča Mataušić.

Upravo obimna građa koja je prikupljena mogla bi biti objavljena u nastavku rada Nataše Mataušić o ovoj temi. Naglašava da je tokom rada na knjizi prikupila veliki broj fotografija i dokumenata.

„Pokušat ću priču o Diani ispričati temeljem tih fotografija i dokumenata. Da oni govore sami o sebi“, rekla je Mataušić dodajući da je vrlo rado došla u Mostar jer su prve žene sa djecom koje su bile u logoru Logorgrad u kome je djelovala Diana bile žene iz Mostara.

Moderator na tribini teologinja Milja Tpanjanin naglašava da je knjiga zanimljiva sa više aspekata, prvenstveno što osvjetljava jedan težak period istorije i govori o humanim djelima jedne žene koja nisu zaslužila da budu zaboravljena.

„O njoj u zadnjih dvadeset godina šira javnost skoro ništa nije znala. Sa druge strane je zanimljivo to što ova knjiga govori o jednoj ženi koja nije bila vojnik a jeste bila heroj i žrtvovala je sve za druge“, prča Tupanjanin.

Naglašava da se radi o priči koja je vrijedna da se čuje pa čak  da se izuzme iz konteksta o kome narodu i kojim događajima se radi jer je to univerzalna ljudska vrijednost.

„Za nas konkretno Srbe ova knjiga ima višestruku vrijednost i svakome bi preporučila da se upozna sa likom Diane Budisavljević“, kaže Tupanjanin.

Kustos Muzeja Žitomislić Miloš Janjić naglašava da je postavka „Jasenovački mučenici u svjetlosti Vaskrsenja „ djelo sestara iz Manastira Jasenovac i da su na slikama motivi stradanja i mučeništva ljudi koji su postradali u logorima.

„Specifičan je način slikanja. One su željele da na svoj način prikažu to stradanje i prelazak iz smrti u život“, kaže Janjić dodajući da će postavka biti u Manastiru Žitomislić u narednim mjesec dana i da svi trebaju doći i pogledati je jer svi trebaju biti ponosni na jasenovačke stradalnike.

Podsjetimo da je Diana Budisavljević bila humanitarka austrijskog porijekla udata za hirurga Julija Budisavljevića, šefa hirurške klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu koji je bio jedan od malobrojnih zagrebačkih Srba pošteđenih za vreme NDH.

Tokom Drugog svjetskog rata, Nezavisna Država Hrvatska, koja je bila saveznica nacističke Njemačke, započela je genocidnu kampanju protiv Srba, Jevreja i Roma, uspostavljajući brojne koncentracione logore u Hrvatskoj.

Nakon što je saznala za djecu koja su držana u logorima a čiji roditelji su ili ubijeni ili slani na prinudan rad u Njemačku krajem 1941. godine, zajedno sa nizom saradnika, Diana je pokrenula kampanju pomoći pod nazivom „Akcija Diana Budisavljević”. Akcija se brinula uglavnom o srpskoj deci, ali i ženama koje su držane u raznim koncentracionim logorima, uključujući logor smrti Jasenovac.

Njen tim je slao lijekove, odjeću, obuću i hranu u logore, a početkom jula 1942., uz pomoć njemačkog oficira Gustava fon Kocijana, dobila je pismeno odobrenje da odvede djecu iz koncentracionog logora Stara Gradiška. Uz pomoć Ministarstva za socijalna pitanja, posebno prof. Kamila Breslera, uspela je da premjesti djecu zatvorenike iz logora u Zagreb, Jastrebarsko, a kasnije i u Sisak.

Nakon napora za spašavanje logoraša u Staroj Gradiški, Budisavljević je u uniformi medicinske sestre Crvenog krsta učestvovala u prevozu djece sa Mlake, Jablanca i Košutarice. Više od 6.000 djece preseljeno je iz tih logora u julu i avgustu 1942. godine.

Brojnu djecu smjestila je na čuvanje u porodice širom Hrvatske, ali Budisavljević se zalagala za to da ta djeca ne izgube svoj identitet i da kada porastu znaju ko su i odakle potiču, kao i da brojne porodice koje su bile poslane na prinudan rad u Njemačku mogu naći svoju djecu ako se vrate živi.

Tako je napravljena zbirka podataka o deci na osnovu spiskova prevoza i izvora iz različitih institucija koje su vodile sopstvene spiskove. Na kraju rata dosijei su sadržavali informacije o približno 12.000 djece. Za brojnu djecu nije se znalo ni ko su ni odakle dolaze jer je među njima bio veliki broj onih koji još nisu ni znali pričati. Ipak postojale su fotografije i tragovi na osnovu kojih bi roditelji poznali djecu.

Krajem maja 1945. agenti OZNE odnose albume sa fotografijama djece. Po nalogu Ministarstva socijalne politike Hrvatske 28. maja 1945. od Diane Budisavljević je uzeta i cjelokupna kartoteka djece.

Posle Drugog svjetskog rata vratila se da živi povučena i zaboravljena u Inzbruk. Više nije govorila o svom radu za vreme rata i do smrti se nije oporavila od posljedica obilaska logora i preležanih bolesti. Tek nakon smrti njezina unuka pronalazi dnevnik koji je Diana vodila i u kome je svakodnevno bilježila sve što se dešavalo. Duga šutnja o dobrim djelima ove humanitarke ipak je prekinuta i nakon toga je objavljen niz knjiga o Diani Budisavljević, kao i filmovi.

Zlatnom medaljom „Miloš Obilić” za ispoljenu hrabrost i djela ličnog herojstva odlikovala je Republika Srbija, a ona je i nosilac odlikovanja Srpske pravoslavne crkve „Carica Milica” za plemenitost i humanitarni rad. U rodnom Inzbruku 2011. dodijeljen joj je Orden II reda.

U Beogradu, Kozarskoj Dubici, Prijedoru i Gradišci dobila je ulice, a u Gradišci je podignuta i spomen česma sa njenim imenoM. Diani Budisavljević u čast su nazvana tri parka u Zagrebu, Sisku i Beču.

Prethodni članakVelibor Milivojević izabran za novog predsjednika GO SNSD-a Mostar
Naredni članakEko udruženje ‘Kuti’: Da li Vlada HNK kupuje vrijeme za legalizaciju nezakonitih radnji?