Trebinjsko Kolo srpskih sestara tri decenije u humanom radu

TREBINJE – Trebinjsko Kolo srpskih sestara više od tri decenije pomaže stare, bolesne i sve one socijalno ugrožene osobe u Trebinju kojima je pomoć potrebna, pa su samo u ovoj godini podijelile više od stotinu humanitarnih paketa.

“Najviše pomažemo one nepokretne i nemoćne, one koji nemaju bližih srodnika, pa smo i danas, povodom naše krsne slave Tri jerarha, pripremili deset takvih paketa, kako bi onima kojima je pomoć najpotrebnija, uljepšali današnji sveti dan“, kazala je nakon lomljenja slavskog kolača Nada Gudelj, predsjednica Kola.

Napominjući da je, predvođeno Jelenom Odavić, bivšom predsjednicom, ovo udruženje koje je formirano 1992. godine, pružalo pomoć najprije u ratnim, a onda i poratnim godinama, nastavljena je njihova humanitarna misija sve do danas, uz izvjesne promjene u radu koje je donosilo novo vrijeme.

“Pokojna Jelena je to započela, a mi smo i kasnije nastavili, da Kolo, osim humanitarne djelatnosti, njeguje i jednu lijepu tradiciju podučavanja mladih djevojaka i žena ručnom radu, iako jedno vrijeme za to nismo imali prostorne uslove, ali ćemo uskoro adaptirati prostorije i svakako pokrenuti školu pletenja, vezenja i šivenja, zajedno sa nastavnicom Petrom Dubljević“, kazala je Gudelj.

Kaže da ništa od pružanja pomoći drugima ne bi mogle realizovati da i same ne dobijaju pomoć od “Elektroprivrede” RS, Gradske uprave i još nekih javnih ustanova, ali i samostalnih preduzetnika.

“Dobijamo i pomoć preko projekata koje apliciramo prema Ministarstvu uprave i lokalne samouprave, ali nam dosta pomognu i Gradska uprava, Elektroprivreda, te gradski trgovci poput Deja Antelja ili Gligora Babića, tako da mogu da kažem da nikada nikome nismo uručili humanitarni paket kome on nije zaista i bio potreban”, dodaje Gudelj.

Trgovac Dejo Antelj, međutim, smatra da je to njegova ljudska dužnost da pomogne svojim sugrađanima u nevolji, tako da, kada god ima viška voća i povrća koje prodaje – on ga proslijedi Kolu srpskih sestara, svjestan da ga je neko i željan, ali, osim toga, on pomogne kada god ga pozovu za pomoć.

“Pomažem oko pet godina, otkako me je gospođa Nada kontaktirala i tako je to krenulo – svake godine u par, ali ću sada gledati da to bude i češće, jer se naprosto ja sam osjećam dobro kada nekome učinim dobro djelo, a zauzvrat ne očekujem ništa”, kaže Antelj.

I nadležni u Gradskoj upravi kažu da nije dobro hvaliti se svojim dobrim djelima, pa ni oni sami ne žele da govore o tome koliko pomažu, jer je, prema riječima gradonačelnika Trebinja Mirka Ćurića, važno jedino to da u gradu ne smije biti gladnih i nezbrinutih ljudi.

“Nezahvalno je pričati o tome koliko vodimo računa o svim našim građanima, a ove osjetljive kategorije nam trebaju biti na prvom mjestu, tako da aktivnosti Kola srpskih sestara u njihovoj humanoj misiji pratimo koliko je god to potrebno, a ove žene koje su često u kontaktnu sa ugroženim kategorijama najbolje i znaju kome je pomoć potrebna, pa smo mi tu da i njima i onim iz Centra za socijalni rad, kao i svim drugim humanitarnim organizacijama pružimo podršku”, kazao je Ćurić.

Čestitajući krsnu slavu Kolu srpskih sestara Trebinje, on je još jednom podsjetio na njihov cjelokupan humanitarni rad, a naročito period kada se mnoge od ovih hrabrih žena nisu libile ići ni na prve linije, noseći pomoć borcima.

Prethodni članakKarlson uporedio Putina i Bajdena: Tužan sam, naš predsjednik nije pri zdravoj pameti!
Naredni članakBiH otvorila pregovore sa Frontexom