Jedine dvije radnice srpske nacionalnosti u Federalnom ministarstvu pravde godinama trpe mobing, ponižavanje, pritiske i diskriminaciju. Kako kažu, stekle su utisak da je cilj ministra Vedrana Škobića i pojedinih zaposlenih da ih, nakon godina uspješnog rada, otjeraju iz ministarstva i da im mjesto nije u toj instituciji.
Za Provjereno.info pričaju da su ih umjesto prilike za napredovanje u instituciji u kojoj godinama rade, dočekali opstrukcije, ponižavanja, fingirani disciplinski postupci i pokušaji profesionalne diskreditacije.
Posljedice su ostavile dubok trag i na njihovom zdravlju. Jedna od njih i danas je na bolovanju. Uz terapije i pomoć psihijatra, pokušava da se oporavi od svega što je preživjela.
Pomoć su tražile i od nadležnih institucija. Obraćale su se Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) i instituciji ombudsmena. Međutim, konkretna zaštita i dalje izostaje.
-Provjereno.info kontaktirao je ministra Škobića za komentar. Imao je kratak odgovor.
„Za te dvije osobe nemam apsolutno nikakav komentar“, rekao je za Provjereno.info.
Na konstataciju o tome da je on ipak ministar i da su njihove optužbe ozbiljne, Škobić i dalje na naša pitanja nije imao konkretan odgovor.
„O te dvije osobe ne želim čuti ništa niti imam ikakvih komentara, i ne želim o njima više razgovarati“, odgovorio je Škobić.
-Redakcija Provjereno.info razgovarala je sa obje zaposlene koje su nam ispričale svoja iskustva i ukazuju na, kako tvrde, višegodišnje pritiske i diskriminaciju u ovom ministarstvu.
-U današnjem tekstu donosimo svjedočenje jedne od njih, dok će ispovijest druge zaposlene biti objavljena u narednom periodu.
“Trebale su izabrati stranu u ratu”
U Ministarstvu radi osam godina. Za svoj rad, kako ističe, sve vrijeme je dobijala najviše ocjene, a onda je odjednom „spala“ na zadovoljava.
Kako kaže, uslijedili su kontuiniran pritisak, praćenje, kontrolisanje njenog dolaska i odlaska s posla, pa čak i evidentiranje vremena provedenog na pauzi, montirani disciplinski postupak i poništavanje konkursa na koji se prijavljivala.
Znala je čuti i psovanje majke, a jednom prilikom je od koleginice bošnjačke nacionalnosti čula: „Trebale su izabrati stranu u ratu na koju će stati pa tražiti neka svoja prava“.
„Čule smo kad nam je koleginica bošnjačke nacionalnosti ospovala majku, a o čemu je sastavljena službena zabilješka koja je dostavljena na ruke ministra Škobića koji nije ništa poduzeo da nas zaštiti“, rekla je.
Problemi su, tvrdi, počeli nakon dolaska Vedrana Škobića na mjesto ministra. Mjesta za njeno napredovanje nakon toliko godina rada nije bilo. Čim se prijavi na konkurs za koji ispunjava uslove, on se poništi. To se dogodilo dva puta. Kako kaže, ako uzvrati, odbruse joj riječima: „Neka ti pomognu tvoji“, što se odnosi na Srbe.
„Dva puta je bio interni konkurs, očigledno ne za mene. Čim sam se prijavila, a ispunjavala sam uslove, konkurs je bio poništen. I nedavno je bio konkurs za načelnika za evropske integracije. Isto sam se prijavila i taj konkurs je takođe poništen“, navodi.
-Smatra da u Federalnom ministarstvu pravde postoje samo mjesta za napredovanje Bošnjaka i Hrvata, a za Srbe je podvučena linija i jasno pokazano – ne.
„Jednom me je čak ministar Škobić postavio pitanje: „A koliko Hrvata i Bošnjaka radi na rukovodećim pozicijama u Republici Srpskoj“, priča ona i kaže da joj je tad bilo kristalno jasno da se njen profesionalni put prosmatra kroz nacionalnu pripadnost, odnosno to što je jedna od dvije zaposlene Srpkinje u ministarstvu.
-Ucjene
Jedan od događaja koji je, prema njenom svjedočenju, označio početak ozbiljnijih problema jeste službeni put u Mostar na koji nije mogla otići. Kaže da je nakon toga uslijedio poziv iz Ministarstva da potpiše ukor.
„Bila sam šokirana i pitala kakav ukor kada sam na bolovanju. Rekli su mi da su mi pripremili disciplinski postupak i da je to naredio ministar Vedran Škobić. Nisam mogla otići u Mostar zbog zdravstvenih razloga i to me je koštalo montiranog disciplinskog postupka“, prisjeća se.
Kaže da ju je ministar Škobić nakon toga ucjnjivao da potpiše ukor da je kriva te da će onda moći izabrati sektor, a u suprotnom da će joj dati rješenje za Sektor u upravi.
„Rekao mi je da potpišem ukor i da ću izgubiti u svim sporovima protiv njega jer to su sve njegovi ljudi koji odlučuju o mojim žalbama pa čak i sud. Rekla sam da nikad neću potpisati ono za šta nisam kriva i da ću se boriti. I vjerujem u pravdu, jednog dan će doći, a potpisati nešto za šta nisam kriva, neću. Na to mi je drsko rekao: Završen mi je ovaj sastanak, dobitićete rješenja za Sektor uprave“, navodi ona.
Posebno ističe slučaj u kojem je morala sama da obradi dokumentaciju od oko 800 stranica, za šta je, prema njenim riječima, bilo potrebno više ljudi i nekoliko mjeseci rada. Međutim, onda je dobila rok od samo 10 dana. Kaže, čak su joj i vrijeme odbrojavali.
„Dobila sam rok od 10 dana što je prosto bilo nemoguće jer nisam bila uključena od početka, od same izrade Zakona. Tako je po Uredbi i bilo propisano, način usklađivanja da se vrši sa propisima EU, a oni su mi doslovno odbrojavali ne samo dane već i sate kada ću to predati“, rekla je.
“Bježi odavde, spašavaj se”
Pritisci se, kako navodi, nisu završili na disciplinskom postupku. Greške koje bi kod drugih zaposlenih bile rješavane usmeno ili samo spomenute, u njenom slučaju su, kaže, evidentirane službenim zabilješkama. Čak su joj primjedbe pisane i na omotima predmeta.
„Rekla sam im da nije mjesto da se takve stvari pišu na omotu spisa, zna se za šta omotnica služi, a jedna koleginica kaže: „Meni je tako naređeno iz kabineta ministra da tebi samo tako radim, a onda me savjetovala, što znaju moje kolege jer sam im rekla: „Bježi odavdje, spašavaj se, bježi“, priča naša sagovornica.
Kaže da je sve to što se dešavalo i što joj je rečeno zapisala i poslala na ruke ministru Vedranu Škobiću ali jednostavno, čak ni to nije bilo dovoljno da se poduzme nešto, da se zaštiti i da se situacija promijeni.
„Škobić je na to sve rekao: „To će se istražiti, nije to tako bilo“. Na kraju, ni do današnjih dana, naravno da se to nije istražilo jer joj je on to naredio. Nisam dobila nikakav odgovor niti su kakva istraživanja sprovedena. Ministar Škobić inače ne voli i veoma se plaši toga što ja sve stavljam na papir. Jednom mi je rekao: „Zašto sve ovo ostavljate na papir“?, kaže.
-Godinu i po bez odgovora
S obzirom na to da je pomenuta radnica povom svega podnijela prijavu i Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK), a koju su oni u maju 2025. godine proslijedili Federalnom ministarstvu pravde kako bi se navodi provjerili, kontaktirali smo i Željka Škaricu, glavnog federalnog upravnog inspektora.
Ni nakon godinu i po, radnica nije dobila nikakav odgovor da li je pokrenut inspekcijski nadzor niti šta je njime utvrđeno.
Škaricu je naš poziv zatekao u vožnji te nam je rekao da ga zovemo ponovo i da će provjeriti u kojoj fazi se nalazi postupak. Međutim, na naše pozive više nije odgovarao.
-Netrpeljivost sekretarke i pokušaji diskreditacije
Kao posebno uznemirujuće navodi i postupanje sekretarke Ministarstva Mersihe Udovčić, za koju kaže da je od samog dolaska u instituciju pokazivala netrpeljivost prema njoj.
„Od samog mog dolaska u Ministarstvo imala je animozitet prema meni, iako nismo imale dodirnih tačaka u poslu. Kada je prešla na poziciju sekretarke, ja sam, da li namjerom ili slučajnošću, uvijek prebacivana u sektor u kojem nisam imala nadređenog ko bi me uputio u posao. Mersiha je kroz mejlove često pokušavala da me predstavi kao neznalicu, pišući, na primjer, da nisam dobro iščitala materijale, iako sam predmet već bila završila. Apsurdno. Kasnije se ispostavilo upravo to da ona nije bila u pravu, ali su se takvi postupci nastavili“, tvrdi sagovornica.
Priča da je bila organizator jednog velikog sastanka sa direktorima kazneno-popravnih zavoda na kojem su prisustvovali i strani predstavnici. Kasnije je za organizaciju sastanka dobila pohvale od učesnika ali, kako kaže, ne i od sekretarke.
„Govorila je da je sastanak bio loš i da su ljudi zbog mene čupali kosu. To je bio pokušaj da se omalovaži moj rad, iako sam sastanak odlično organizovala, o čemu imam i pismenu pohvalu za izuzetnu organizaciju i produktivnost. Kada su u pitanju predmeti, čak i kada sam ja voditelj predmeta, ona se upliće u rad i dovodi moje stranke u svoju kancelariju. Kad god ima priliku, na maliciozan način pokušava da me predstavi u lošem svjetlu i diskredituje moj rad“, rekla je.
-Umjesto konkretnih uputstava – službene zabilješke i opstrukcije
Posebno ukazuje i na postupanje pomoćnice ministra i šefice kabineta Anje Kolovrat Rotim za koju tvrdi da joj nije pružala potrebnu podršku, već joj dodatno otežava rad. Kaže da joj se Kolovrat Rotim nerijetko ne obraća i okreće glavu kada se sretnu, te da joj umjesto konkretnih uputstava o radu na predmetima dostavlja isključivo službene zabilješke koje ne ukazuju na konkretne greške niti joj pomažu da ih otkloni, već dodatno usporavaju rad i otežavaju postupanje po predmetima.
„Kada pregleda ono što sam završila, ona napiše, na primjer, da to treba uskladiti sa važećim zakonskim propisima i slično. To su zabilješke koje ne sadrže konkretna uputstva niti objašnjavaju šta je tačno pogrešno u predmetu. Ne ide se u pravcu otklanjanja eventualnih grešaka i ubrzavanja postupka. Sektor uprave je veoma zahtjevan i složen, pa bi trebalo voditi računa o efikasnosti rada i izlaženju u susret strankama, a ne o tome da se kroz posao vodi obračun sa mnom“, objašnjava sagovornica.
Kao još jedan primjer navodi predmete koje je, kako tvrdi, samostalno vodila od početka do kraja, obavljala komunikaciju sa strankama i prikupljala potrebnu dokumentaciju, da bi oni, nakon što bi ih završila, bez njenog znanja bili prebačeni drugoj zaposlenoj. Kaže da se to dogodilo više puta, zbog čega su je stranke zvale i pitale zašto ne završava posao, a ona ga je već bila obavila.
„Stranke su me nakon toga zvale i pitale zašto ne završavam predmet, a ja sam ga već dovela do kraja. Tražila sam da svoj lični animozitet prema meni ostavi po strani i da sarađujemo zbog posla i efikasnosti institucije, ali ni to nije pomoglo“, navodi ona.
Kaže i da je od iste pomoćnice ministra dobijala neprimjerene i sarkastične odgovore na službene mejlove, kao i da nije dobijala odgovor na zahtjev za korišćenje godišnjeg odmora koji je poslala u zakonskom roku.
„Što se tiče mojih zahtjeva za godišnji odmor, Anja Kolovrat Rotim se oglušila. Kada sam je pitala za to jer je to moje zakonsko pravo, nikakav odgovor nisam dobila, iako sam sve podnijela u zakonskom roku. Ostala sam bez ikakvog odgovora. Čak sam otišla kod nje i usmeno pitala zašto je to tako. Rekla mi je: „Ne znam, čekamo ministra“. Inače se to kod nas tako ne rješava, kod nas ljudi i kada ne mogu doći na posao, jave da im se piše dan godišnjeg odmora. Ja sve to moram zakonski dva-tri dana ranije najaviti, a opet ne dobijem odgovor“, priča.
Naša redakcija je ovim povodom više puta pozvala kabinet pomoćnice ministra i šefice kabineta kao i sekretarke ali se niko nije javljao na telefon.
“Ne plašim ih se, znam raditi svoj posao”
Kroz sve ove njihove postupke, priča sagovornica, „kroz mobing i diskriminaciju koju prolazim, stekla sam utisak da im je krajnji cilj samo da me se riješe“.
„Ja se jednostavno njih ne bojim. Sa poslom nemam nikakav problem, samo imam problem sa ovim ljudima. Ja sam tu, radim, jer znam da radim svoj posao. Sve njihove spekulacije kojima pokušavaju da predstave da ja ne znam da radim im ne prolaze jer imam toliko riješenih predmeta koje je ministar potpisao. Bez obzira na to šta pokušavaju da predstave kroz te sarkastične i provokativne mejlove, činjenično stanje je sasvim drugačije”, kazala je.
