Monasi sa Svete Gore vijekovima se pridržavaju jednostavnog jelovnika. Oni biraju laganu ishranu, a umjerenost se podrazumijeva. Jelovnik se ne mijenja ni tokom najtoplijih dana, a oni smatraju da baš takva ushrana doprinosi boljem zdravlju.
Otac Epifanije Milopotamis, poznati kuvar sa Svete Gore, u jednom intervjuu objasnio je da se ishrana monaha zasniva isključivo na prirodnim proizvodima koje daje grčka zemlja. Hrana je jednostavna, bez konzervansa, vještačkih dodataka i teških masnoća, a obroci su mali i uvijek praćeni zahvalnošću i molitvom.
Prema njegovim riječima, ono što se gotovo uvijek nalazi na trpezi svetogorskih monaha jesu šumsko voće, pečurke i zelene salate. Upravo ove tri namirnice posebno su zastupljene i tokom toplijih mjeseci jer su lagane, hranljive i bogate vitaminima i mineralima.
Osim toga, monasi jedu ribu umjesto mesa, dok se tokom posta uzdržavaju od mlijeka, jaja i sireva. Školjke, lignje i hobotnice na njihovoj trpezi pojavljuju se rijetko, uglavnom tokom posta, jer ih pravoslavna tradicija smatra beskrvnim plodovima mora.
Otac Epifanije ističe da kvalitet namirnica ima presudnu ulogu, ali i način na koji se hrana priprema.
“Treba kuvati sa molitvom na usnama i ljubavlju u srcu. Tada će jelo biti i ukusno i zdravo.”
Ni način pripreme nije prepušten slučaju. Maslinovo ulje koristi se samo utorkom, četvrtkom, subotom i nedjeljom, dok se ostalim danima hrana sprema bez ulja i drugih masnoća poput putera, margarina ili svinjske masti.
Iako ne jedu slatkiše niti piju alkohol, monasi sebi povremeno dozvole malo halve ili ratluka, šoljicu kafe i čašu vina. Međutim, sve se konzumira u veoma malim količinama.
Otac Epifanije često naglašava da nije završio kulinarsku školu, već je zanat učio od starijih monaha.
“Nisam išao u školu za kuvanje i nemam nikakvu diplomu. Ali, dok sam bio pored starijih, naučio sam kako da pržim luk na laganoj vatri: što se luk duže prži, to će biti ukusniji. Naučio sam i da je za kuvanje bilo kog jela potrebno strpljenje.”
Zašto njihov obrok traje samo 15 minuta?
Na Svetoj Gori obrok nije prilika za dugo sjedenje i razgovor, već dio monaškog poretka. Tokom jela vlada potpuna tišina, dok jedan monah naglas čita odlomke iz Svetog pisma ili žitija svetitelja. Kada starješina manastira da znak da je obrok završen, svi ustaju od stola – bez obzira na to da li su završili sa jelom.Zbog toga obrok najčešće traje svega 15 do 20 minuta, a cilj nije da se čovjek najede, već da uzme onoliko hrane koliko je tijelu zaista potrebno. Umjerenost se smatra jednom od najvažnijih vrlina, pa monasi nikada ne jedu do sitosti, čak ni kada nije post.
Upravo takav način ishrane – jednostavne namirnice, male porcije, odsustvo pretjerivanja i zahvalnost za svaki zalogaj – vijekovima je sastavni dio svetogorskog života i jedan od razloga zbog kojih mnogi ovaj režim smatraju primjerom zdrave i uravnotežene ishrane.
(Ona.rs)
