Svetislav Pešić – najtrofejni selektor i trener košarkaške reprezentacije Srbije ove godine je na Olimpijskim igrama u Parizu kompletirao bogatu kolekciju trofeja. Јedini je stručnjak koji je osvojio sva FIBA takmičenja: kadetsko i juniorsko prvenstvo Evrope, omladinski šampionat svijeta, Evropsko prvenstvo sa Njemačkom i Јugoslavijom 1993. i 2001. godine i Svjetsko prvenstvo u SAD-u 2002. godine.
Pešić je protekle sedmice u Bijeljini promovisao knjigu “Moja igra – moj put”, a jedno od njegovih pravila glasi “ako niko ne govori o titulama, onda on govori ali ako svi pričaju o titulama, on mi se ne pridružuje, već navodi kako se stiže do titule”.
U ekskluzivnom intervjuu za Radio – televiziju Republike Srpske Pešić je govorio o svom profesionalnom putu.
Govoreći o svojim počecima i upitan ko je zaslužan za njegovu odluku da krene da se bavi košarkom, selektor Srbije je rekao da je to bio njegov komšija Petar Stamenović, koga su, kako kaže od milja zvali Perko, tadašnji as pirotskog košarkaškog kluba.
– Završavajući maturu u Gimnaziji, Stamenović je na pauzama između časova šutirao na koš na igralištu koje je razdvajalo moju kuću od njegove. Tako da, koš koji je bio prikačen na jedno drvo od duda, je preko njega bio prvi izazov za mene, a nakon toga to je bio moj prvi lokalni trener Zvonimir Mićić, koji je ipak najzaslužniji što sam zavolio taj sport i posvetio mu se do kraja, evo i do današnjeg dana – prisjetio se Pešić.
Osvajao je titule prvaka Јugoslavije i Evrope kao košarkaš Bosne, iako ga je povreda koljena mučila od dvadesete godine.
Našalio se za našu televiziju da bi još igrao da nije imao pomenutu povredu.
– Volio sam mnogo da igram košarku ali znate i sami da su povrede sastavni dio svakog sporta, pogotovo vrhunskog, pa je to i mene nažalost zateklo, doduše prerano da bi mi ugrozilo neke moje sportske ciljeve. Da nije bilo toga, vjerujem da bih moj tadašnji kvalitet i talenat pretvorio u mnogo veće rezultate nego što sam dao inače. Nedaće su me uvijek još više motivisale i presrećan sam što sam bio jedan od najboljih igrača u bivšoj Јugoslaviji na toj poziciji, kao i u sarajevskoj Bosni i siguran sam da sam dobrim dijelom i ja doprinio vrhunskim rezultatima – ističe Pešić.
Osvojivši zlato na Evropskom prvenstvu 2001. godine u Istanbulu i isto odličje godinu kasnije na šampionatu svijeta u Indijanapolisu, Pešić je ušao u košarkašku živu legendu.
– Biti prvak u bilo čemu, a da ne govorimo o košarci, gdje smo bili šampioni Evrope i svijeta, je nešto što se ne dešava svakog dana. I zaista se nije deševalo, pa čak i u vremenu kada je Јugoslavija brojala preko 20 miliona stanovnika, medalje se nisu uvijek osvajale. Istanbul je bio sjajan, sa djelimičnom promjenom generacije. Bilo je tu igrača koji su prethodno igrali ali su i došli i novi igrači sa jakom motivacijom i drugačijim načinom igre, jednostavno igrali smo fantastičnu košarku. Kada govorimo o prvenstvu planete u Indijanapolisu, mogu da kažem da je to bio sasvim drugačiji šampionat zato što sam ja, zajedno sa cijelim mojim timom i saradnicima, bio toliko siguran da ćemo uzeti neku od medalja i da ćemo sigurno u neko doba da igramo sa Amerikancima. Tako smo se i pripremali, više za SAD, nego za ostale protivnike, iako je tada bilo fantastičnih timova kao što je Argentina, koja je poslije toga bila olimpijski pobjednik, kao i Španija i još nekoliko njih. Pobijediti Ameriku u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva, sa svim NBA zvijezdama bio je veliki podvig za nas. Finale sa Argenticima je bilo fenomenalno, gdje smo nakon produžetka osvojili zlato, koje je izuzetno prepoznato i nagrađeno od tamošnje ali i ovdašnje javnosti – ponosno je istakao Pešić.
On je naglasio da je preponosan na sve ono što je dao klupskoj i reprezentativnoj košarci, pogotovo srpskoj, te izrazio nadu za novim velikim uspjesima u vremenu koje je pred nama.