Srpska pravoslavna crkva i vjernici 14. novembra, obilježavaju praznik posvećen svetiteljima Kozmi i Damjanu, koji je poznat kao Sveti Vrači.
Sveti Kozma i Damjan bili su vračevi, odnosno ljekari, besrebrenici i čudotvorci. Njih dvojica su bili braća, rođeni su u Aziji, a odgajani su u hrišćanskom duhu.
U kalendaru Srpske pravoslavne crkve Sveti Kozma i Damjan, odnosno Sveti Vrači, nisu upisani crvenim slovom i nije obavezan post, a slave se dva puta godišnje – 14. jula kada je umro Kozma i 14. novembra kada je umro Damjan.
Vjeruje su da su od Boga dobili dar da liječe ljude, a kako su ga dobili besplatno, oni nisu ni naplaćivali ljudima za liječenje, zbog čega se i kaže da su bili besrebrenici. Jedino što su tražili za uzvrat od svojih pacijenata je bilo da vjeruju u Isusa Hrista ili da bar ne izgovaraju njegovo ime uludo, čak i ako ne žele da prime hrišćansku vjeru.
Svetitelji se na ikonama i freskama predstavljaju u srednjovekovnoj odeždi, sa kovčežićima u kojima su nosili lijekove.
Vjeruje se i da ne bi trebalo raditi teške fizičke poslove i da bez prijeke potrebe ne treba izlaziti iz kuće. Sutrašnji dan je po narodnom vjerovanju dobar za molitvu za ozdravljenje.
“K vama, sveti besrebrenici i čudotvorci Kozmo i Damjane, kao brzim pomoćnicima i toplim molitvenicima za spasenje naše, koljena preklonivši, pritičemo i, klanjajući se, usrdno vapimo: ne prezrite moljenja nas grešnih i nemoćnih, koji smo u mnoga bezakonja zapali i svakoga dana i časa sagrešujemo. Umolite Gospoda da nama, nedostojnim slugama Svojim, podari velika i obilna milosrđa Svoja. Izbavite nas od svake patnje i bolesti, jer ste od Gospoda i Spasa našega Isusa Hrista primili izobilnu blagodat isceljenja, radi čvrste vjere, besplatnog liječenja i mučeničke končine vaše. Uslišite nas koji se molimo i bogougodnim posredništvom vašim izmolite kod Hrista Boga pravoslavnim upraviteljima zdravlje, blagostanje, spasenje, pobjedu nad neprijateljima i blagoslov Božji. Opet se klanjajući, usrdno molimo da nam od Gospoda isprosite sve što je od koristi u ovom privremenom životu, a posebno što je potrebno za vječno spasenje, da se udostojimo da molitvama vašim dobijemo hrišćanski kraj, bez bolesti, nepostidan, miran, i da se izbavimo od prevara đavolskih i večnih muka, da nasljednici bezgraničnog i blaženog Carstva Nebeskog budemo. A vi, ugodnici Božji, ne prestajte da se molite za one koji vam sa vjerom pristupaju; čak i ako, po mnoštvu grijehova svojih, nismo dostojni milosrđa vašeg, budući istinski podražavaoci čovjekoljublja Božjeg, učinite da donesemo rod dostojan pokajanja i u vječni pokoj stignemo, hvaleći i blagosiljajući divnog u svetima Svojim Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista i Prečistu Majku Njegovu, i vašu toplu zaštitu, sada i uvijek i u vijekove vijekova. Amin.”
