Žalbeno vijeće, uz suprotno mišljenje sudije Pocara, zaključuje da pošto je Stari most bio vojni cilj, onda se njegovim razaranjem ostvaruje sigurni vojni dobitak i ne može se smatrati da je to “bezobzirno razaranje”.
Žalbeno vijeće oslobodilo je optužene za dijelove koji se tiču rušenja Starog mosta.
Sudija Karmel Agijus je rekao da je vršeno granatiranje, ali da se radilo o vojnom cilju, jer je to značilo prekid snabdijevanja Armije RBiH.
Kazao je da je razaranje Starog mosta imalo psihološki efekt na civile Mostara, zbog čega je u prvostepenoj presudi zaključeno da je to bilo nesrazmjerno korištenje sile.
