Šta zapravo kandidatski status znači u praksi? U kojoj mjeri će to osjetiti građani Bosne i Hercegovine i koliko stepenica treba preći do otvaranja pregovora sa Evropskom unijom i u konačnici članstva u evropskoj zajednici?
Imate šansu, iskoristite je! Jasan je to signal koji je BiH dobila dobivanjem statusa zemlje kandidata. Ipak, osim političke poruke vlastima da smo dobrodošli u evropsku zajednicu i da zasuču rukave, posebnih, konkretnih benefita sa kandidatskim statusom trenutno nema.
Istina, jača se imidž zemlje, otvara se veća mogućnost rasta investicija. Novina je i što će Bosna i Hercegovina moći neformalno učestvovati na sastancima Savjeta ministara spoljnih poslova.
Sa ovim nismo dobili olakšice za putovanja, zapošljavanja i lakši protok robe na tržištu Evropske unije. Status nužno ne znači i veću mogućnost korištenja pristupnih fondova.
Adi Ćerimagić, analitičar Inicijative za europsku stabilnost, kaže:
“Danas pristup fondovima zavisi od toga da li imate strateške dokumente, da li imate instrumente koje možete koristiti te novce, kao što je recimo slučaj za poljoprivredu, gdje BiH nema i da li imate dobre projekte kojim možete konkurisati u odnosu na druge zemlje da imate pristup fondovima.”
Željana Zovko, delegat u Evropskom parlamentu, ističe:
“Bosna i Hercegovina jeste na kraju zadnja zemlja po korištenju fondova evropske unije. To je velika sramota i strašno me žalosti ta činjenica zbog svega onoga što Bosna i Hercegovina može u ovom trenutku učiniti i privući i investicije i evropske fondove, ovaj status će biti od velikog značaja.”
Opet dolazimo do reformi i famoznih 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije. Od njihovog rješavanja zavisi sudbina evropskog puta Bosne i Hercegovine. Rokova nema. No, dosadašnja praksa i u sigurno uređenijim zemljama je pokazala da je poprilično dug put od statusa kandidata do otvaranja pristupnih pregovora. Tako je, na primjer, Srbija još 2012. godine postala zemlja kandidat, 2014. otvorila pregovore, a tek dvije godine poslije prva pregovaračka poglavlja. Upućeni podsjećaju i na slučaj Turske koja odavno ima status kandidata. Takav scenarij se ne isključuje ni u našem slučaju ukoliko ne bude volje i reformi. Hoćemo li biti sposobni?
Igor Davidović, bivši ambasador BiH pri EU, kaže:
“Prvo, što mi nećemo biti sposobni ni voljni da reformske zakone od kojih EU neće odustati izvedemo, a s druge strane i Evropska unija ne mora baš tako rado i tako mnogo da žuri sa prijemom zemalja Zapadnog Balkana i da budem jasan, prvenstveno ne Bosne i Hercegovine u punopravno članstvo.”
Podrška zemalja članica Evropske unije je neupitna. No, to nije dovoljno. Za Bosnu i Hercegovinu imaju nove-stare poruke i očekivanja – reforme i samo reforme.
Tanja Fajom, ministrica spoljnih i evropskih poslova Slovenije, navodi:
“Samo sa reformama, kao što je administracija, nezavisno sudstvo, borba protiv kriminala, korupcije, temeljna ljudska prava, sve to je važno da BiH počinje pregovore za ulazak u EU.”
Svjesni su gotovo svi da je dobivanje kandidatskog statusa posljedica geopolitičkih odnosa, a ne zasluga domaćih dužnosnika. Svjesni su i građani, gotovo pa sigurni da smo još godinama daleko od statusa zemlje članice Evropske unije. Većina nije htjela i neće da čeka da domaće vlasti nešto urade, pa je tako već odavno pohrlila upravo ka zemljama Evropske unije, u potrazi za boljim sutra. Tako benefite članstva u Uniji koristi na stotine hiljada građana koji su odlučili napustiti Bosnu i Hercegovinu. BHRT
