Šta je Sjeverni tok dva i zašto je tako važan?

Njemačka vlada je danas, nakon ruske invazije na istočne ukrajinske pokrajine, zaustavila postupak izdavanja dozvole za rad gasovoda Sjeverni tok dva.

Projekt Sjeverni tok dva je gotov, ali čeka upotrebnu dozvolu nakon što su njemačke vlasti zatražile promjene u vlasničkoj strukturi gasovoda. Prema zakonima EU, snabdjevač ne bi trebao biti istovremeno i vlasnik gasovoda.

Nakon ruske invazije na dijelove Ukrajine unutar njemačke vlade su sve glasniji pozivi za zaustavljanjem projekta gasovoda Sjeverni tok dva, kojim bi ruski plin direktno trebao biti dopreman u Njemačku, a koji trenutno čeka upotrebnu dozvolu.

Problem Sjevernog toka dva

Velik dio ruskih isporuka plina u Evropu kanališe se cjevovodima koji prolaze kroz Ukrajinu, a neki datiraju još iz sovjetskih vremena. Mogućnost njihove zamjene direktnim izvozom plina u Njemačku preko Sjevernog toka dva Rusiji bi omogućila da vodi rat protiv Ukrajine a da se ne brine o tranzitu kroz tu zemlju.

“Mi moramo odmah zaustaviti ovaj projekt. To je oduvijek bio naš stav i na tome se ništa nije promijenilo”, rekao je nešto ranije ministar poljoprivrede iz stranke Zeleni Cem Oezdemir u razgovoru za javni servis Dojčlandfunk.

Oezdemir je rekao da vjeruje kako je ruskom invazijom na istočne ukrajinske pokrajine došao trenutak da se unutar koalicijske socijaldemokratsko-zeleno-liberalne vlade razgovara o konačnom zatvaranju projekta. On je rekao da “njemačka energetska zavisnost” o autoritativnim režimima poput onog u Rusiji “mora prestati”.

Njemačka jako zavisi o ruskom plinu

Jedan od ključnih razloga zbog kojih se Njemačka našla u situaciji značajne zavisnosti o Rusiji jest dvadesetak godina stara odluka o postupnom zatvaranju nuklearki te novija odluka o postupnom smanjenju oslanjanja na ugljen radi smanjenja emisija CO2. Tim odlukama i intenziviranjem rada na obnovljivim izvorima njemačke su vlasti izašle u susret ambicioznim zahtjevima njemačkih Zelenih koji su partneri u vladi, ali i zahtjevima klimatskog sporazuma COP26.

No, tu je važnu ulogu imala i potreba Njemačke da se pozicionira kao jedan od predvodnika u razvoju obnovljivih tehnologija. Njemačko gašenje nuklearki i odustajanje od ugljena podrazumijeva da se ta zemlja sada mora više oslanjati na ruski plin od većine svojih komšija, prenosi Index.

Prirodni plin trenutno pokriva oko 25 odsto ukupne njemačke potrošnje energije, a to će se dodatno povećavati kako zemlja bude zatvarala nuklearke i termoelektrane na ugljen. Dok se suočava s jednim od najviših cijena energije u razvijenom svijetu, Njemačka i dalje istrajava u planu da ove godine zatvori svoje posljednje tri nuklearke. Istovremeno je plan da bi sve njemačke elektrane na ugljen trebale biti zatvorene do 2038.

Njemačka nema ni jedan LNG terminal

Jedan od problema Njemačke takođe je pretjerano oslanjanje na jedan izvor plina. Naime, kako je jeftini plin decenijama pouzdano stizao iz Rusije, ni jedna njemačka vlada nije izgradila infrastrukturu za uvoz nešto skupljeg ukapljenog prirodnog plina od velikih izvoznika kao što su SAD ili Katar. Na primjer, Njemačka još uvijek nema vlastiti LNG terminal kakav Hrvatska ima na ostrvu Krku.

Katar je krajem januara najavio da bi mogao preusmjeriti dio svog plina u EU kako bi ublažio probleme u snabdijevanju ako Rusija napadne Ukrajinu, a EU i SAD uzvrate Moskvi sankcijama. No taj višak nije dovoljan jer je većina katarskog plina rezervisana za isporuke dogovorene dugoročnim ugovorima. Osim toga, Katar želi garancije EU da zemlje članice neće preusmjeravati eventualni višak LNG-a izvan granica Unije.

Svi ovi faktori učinili su da je Njemačka postala najveći kupac ruskog plina na svijetu. Više od polovine njenog uvoza dolazi iz Rusije, dok je prosjek EU oko 40 odsto.

Sjeverni tok dva je trebao udvostručiti količinu plina

Zatvaranje preostalih nuklearki i smanjivanje udjela ugljena u proizvodnji energije podrazumijevaju da će se problematična zavisnost Njemačke u bliskoj budućnosti samo dodatno povećavati. Gasovod Sjeverni tok dva, koji je dovršen prošle godine i čeka službeno odobrenje njemačkih regulatora, udvostručio bi kapacitete za dotok ruskog plina u Njemačku koji trenutno ide preko desetak godina starog Sjevernog toka jedan na istoj trasi.

Hrvatska spada među članice EU koje su prilično zavisne o ruskom plinu, a time i o geopolitičkim pritiscima Moskve. Naime, Hrvatska iz ruskih izvora zadovoljava čak 68 odsto svojih potreba za plinom. Ta zavisnost posljednjih se godina povećavala – još 2018. udio plina iz domaćih (45 odsto) i ruskih izvora (44 odsto) bio je uravnotežen.

Rusija odgovorna za nestašicu plina u EU

Zavisnost Njemačke, ali i cijele Evrope o ruskom plinu omogućila je Rusiji da iskoristi situaciju za svoje geopolitičke ciljeve u Ukrajini i drugim zemljama koje su prije pada Berlinskog zida bile sastavnice SSSR-a i Varšavskog pakta. Moskva je pokazala da joj je naročito stalo da se smanji prisutnost NATO-a u blizini ruskih granica.

Njemačke vlasti računale su da je Rusija pouzdan partner u dostavi plina jer ga Moskva ranije nije koristila za svoje političke pritiske protiv Berlina, iako je to činila u nekim istočnoevropskim zemljama.

No Njemačka se tu prevarila. Međunarodna energetska agencija (IEA) objavila je nedavno da je upravo Rusija velikim dijelom odgovorna za nestašicu plina u Evropi te da je Gazprom, ruski državni izvoznik plina, smanjio izvoz u Evropu. Kremlj je, očekivano, negirao korištenje plina kao geopolitičkog oružja i tvrdi da ispunjava sve svoje ugovorne obveze.

Zašto Sjeveni tok jedan nije sporan?

Sjeverni tok dva je u središtu medijske pozornosti, ali skoro jedva da se čuje nešto o starijem gasovodu Sjeverni tok jedan koji prolazi kroz Baltičko more između Rusije i Njemačke. Već deset godina kroz njega se pouzdano isporučuje plin Zapadnoj Evropi.

Sjeverni tok dva je od samog početka bio geopolitički projekt Kremlja. To se ne može reći za prvi gasovod kroz Baltičko more. Moskva bi ga vrlo lako mogla zloupotrijebiti u svoje političke svrhe, ali je on prvobitno zamišljen kao put isporuke ruskog plina u Evropu i kao dobavljač deviza za Gazprom. To on ostaje i danas, deset godina nakon njegovog otvaranja: funkcionalan poslovni projekt. Zato se tako malo govori o njemu.

Prethodni članakMedvedev: Dobro došli u novi svijet gdje će gas koštati 2.000 evra
Naredni članakVučić: Zavladalo je pravo jačeg, naše je da se prikrijemo