Velika subota predstavlja posljednji dan pred Vaskrs i ujedno završnicu Vaskršnjeg posta. Ovaj dan nosi posebnu simboliku – obilježava se u tišini, molitvi i pripremi za najveći hrišćanski praznik.
U pitanju je drugi dan žalosti zbog Hristovog stradanja, ali i trenutak kada vjernici polako prelaze iz tuge u radost vaskrsenja.
Šta se jede na Veliku subotu?
Po tradiciji, na ovaj dan se jede strogo posna hrana, najčešće spremljena na vodi ili čak sirova.
Prema starim običajima, večera uoči Vaskrsa treba da bude skromna: samo hljeb i voda.
Upravo ova jednostavnost simbolizuje uzdržavanje i duhovnu pripremu za praznik.
Običaji koji se poštuju vijekovima
Na Veliku subotu domaćice tradicionalno mese obredne hljebove i kolače poznate kao uskršnjaci. U nekim krajevima ovaj dan nosi i naziv Dugačka subota, kao podsjećanje na dugo trajanje Hristovih muka.Vjeruje se da bi svako trebalo da učini makar jedno dobro djelo, jer se time čisti duh pred dolazak praznika.
Tišina, molitva i rana priprema
Narodno vjerovanje kaže da ukućani treba da ustanu rano kako bi na vreme završili sve pripreme. Dan se provodi mirno, bez buke, u duhu smirenosti i molitve.
Ako jaja nisu ofarbana na Veliki petak, postoji običaj da se to može učiniti i danas.
Ponoć koja mijenja sve
Velika subota završava se ponoćnom liturgijom, kada prestaju dani žalosti i završava se post. Tada nastupa najveća hrišćanska radost – Vaskrs.
Upravo zato, ovaj dan nije samo završetak posta, već i tiha priprema za novi početak
