Četvorica Srba koji su proveli 15 dana u karantinu u Francuskoj, nakon što su evakuisani iz Vuhana zbog koronavirus, vratili su se sinoć u Beograd, a svoje utiske podijelili su i sa ekipom Tanjuga tokom leta od Franfurta.
Na beogradski aerodrom “Nikola Tesla” sinoć je, nešto prije ponoći, doputovalo četvoro državljana Srbije, koji su iz kineskog Vuhana, žarišta epidemije koronavirusa, prebačeni u Francusku, gde su proveli dvije nedjelje u karantinu.
Aleksandar Kalaba kaže za Kurir da su srećni jer su se vratili živi i zdravi i da jedva čekaju da vide porodice.
Oni su u Beograd doputovali redovnim letom iz Francuske nakon dvonedeljnog karantina u Eks-on-Provansu, u blizini Marseja.
Vidno raspoloženi i nestrpljivi da što prije stignu kućama, ispričali su da nijednog trenutka nisu bili uplašeni, a da je karantin bio monoton.
Stefan Vojnić, koji je pola godine na studijama u Vuhanu, priča za Tanjug da je u trenutku kada je grad i zvanično zatvoren za sve zbog epidemije koronavirusa, već znao da je zatvoren za vladine službenike i zdravstvene radnike tako da je pretpostavljao da će se to desiti.
Strah nije osjećao, ali nije očekivao da će epidemija ovako dugo trajati, bez naznaka za smirivanje.
– Čudna situacija je bila. Nisam ni par dana prije toga izlazio, nije mi bilo prijatno da se krećem u masi ljudi, priča Stefan koji je Vuhan, kada je prvi put nakon zatvaranja izašao napolje, vidio totalno drugim očima.
Tada je u stvari vidio sam grad, jer do tada je na ulicama uvijek bila gužva.
“Ulice su bile prazne, možda jedna kola prođu i to mi je bilo zanimljivo, čak sam i snimio par klipova”, prisjeća se on.
Evakuacija je bila izvjesna, priča Stefan koji je to zaključio jer je već čuo da se evakuišu Britanci, Amerikanci i da postoji francuski avion, na osnovu čega je pretposatvio da će biti evakuacije za građane iz svih evropskih država.
Nije mu se žurilo da izađe iz Vuhana, a iščekivanje je po prvi put osjetio kada je evakuacija bila izvjesna, ali se nije znao tačan dan kada će biti i obavljena, pa nije bio siguran da li i koliko treba namirnica da nabavi.
Bez obzira što im je u karantinu u Francuskoj, nadomak Marselja, bilo ograničeno kretanje, Stefan je kazao da je pozitivno iznenađen, a najači utisak koji nosi iz karantina jesu zvijezde na nebu koje su posle duže vremena uspjeli da vide, s obzirom da je Vuhan veoma zagađen.
“Nas četvorica nismo osjećali strah da će testovi pokazati da smo zaraženi. Bili smo i najslobodniji u karantinu što se toga tiče za razliku od nekih koji su bili u strahu i nisu izlazili iz soba. Kinezi su se žalili na nas i na to što ne nosimo maske sve vrijeme”, ispričao je Stefan.
U Kinu se, ukoliko ovaj semestar bude mogao da završi onlajn, neće vraćati prije septembra, ali ako to ne bude slučaj, povratak ga očekuje u aprilu.
“Ali, u slučaju da do aprila bude samo rastao broj zaraženih, razmisliću dobro da li ću se vraćati”, naveo je Stefan.
Aleksandar Kalaba, profesor fizičkog i fudbalski trener, posljednje dvije godine živi i radi u Kini.
Pričajući o proglašenju epidemije kaže da je po zatvaranju grada, s obzirom da su ulice bile puste, strah od toga da će se zaraziti, bio manji nego dok je sjedeo u sobi i čitao novine.
“Veći strah se osjeti kada se sjedi u sobi i čitaju apokaliptični naslovi, da ljudi padaju na ulicama, što ja nisam vidio”, ispričao je Aleksandar i dodao da su i kola hitne pomoći bila rijetka, odnosno da su se mogla čuti i vidjeti da prođu na dva sata, što je uobičajeno za tako velike gradove.
Ambasada je dva dana nakon zatvaranja grada dala proglas da će biti evakuacije, priča Aleksandar i prisjeća se da im je bilo jasno da stvari neće ići brzo, s obzirom da su Kinezi “veliki formalisti”.
Dok je čekao na evakuaciju nije se plašio, niti mu se žurilo jer, kako je naveo, svjestan je bio činjenice kakvi su Kinezi, kao i toga gdje je i kakva je situacija i nije želio sebi da daje lažnu nadu.
Dobili smo i informaciju da su i Rusi htjeli da pomognu i da smo mogli i sa njima otići, ali hvala Bogu nismo, jer su ih odveli u Sibir na minus 30, priča kroz smijeh Aleksandar.
U karantinu su imali sve što je im bilo potrebno, priča Aleksandar, koji ima male primedbe na hranu, jer je bila jednolična.
Nismo bili uplašeni, prvih par dana smo se ponašali i malo slobodnije, što drugima u karantinu nije odgovaralo, pa su se žalili na nas i morali smo da se pritajimo. Kada stižeš iz Srbije, gdje si prošao sve i svašta, neki virus i maska koja bi trebalo da riješi sve probleme, djeluje malo banalno, priča Aleksandar.
Kako je naveo, u Francuskoj su im dva puta radili testove, za koje su im ljekari rekli da su najtačniji i najbolji, čak bolji i od testiranja krvi, jer se uzima bris iz grla, sinusa, a koronavisrus je respiratorna bolest, a ne krvna.
Nadali su se, nakon što je prvo testiranje pokazalo da su svi negativni, da će ih pustiti nekoliko dana prije iz karantina, ali to se nije dogodilo, što je, kako i sam sada smatra, bolje, jer sigurni su da su zdravi i da nisu ugroženi, kao i da ne mogu nikoga drugog da ugroze.
(Kurir.rs / Tanjug)
