Prije toga je u Muzeju “Bitka za ranjenike na Neretvi” održana komemoracija u organizaciji Opžtine Jablanica i Islamske zajednice Bosne i Hercegovini kojoj su prisustvovali članovi porodica, zatim Delegacije Evropske unije u BiH, spasilačkih službi…
Na svaku stolicu su postavili ime, prezime i funkciju te osobe upravo iz razloga kako bi se vidjelo ko je došao, a ko ne na obilježavanje jedne od najvećih tragedija koja je zadesila BiH.
Nezapamćena katastrofa odnijela je 19 života, a danas su se njihovi najmiliji prisjećali njihovih osobina, zajedničkih trenutaka, savjeta.
Suze je bilo teško suzdržati dok su govorili o svojim majkama, očevima, sestrama, braći, amidžama, tetkama, rođacima, komšijama, prijateljima…
Hanadi Maslo je svoje obraćanje posvetila nerođenoj kćerki, koja joj je tragične noći spasila život… Amina Imamović se prisjećala svojih devetero članova porodice…
Suze nije mogao suzdržati Kenan Velić, dajdža malenog Edija Tufeka, koji je u tragediji izgubio oba roditelja.
– Bio sam dobro dok nisam slike vidio. Kad vidite slike, kad vidite sve ovo, čujete, boli… Edo je dobro. S nama je, s dedom, nenom, tetkom, sa mnom. Dobro je koliko može biti… Bio je u Muzeju na komemoraciji, pogodilo ga je. Zato sam ga izostavio da ne bude ovdje. Edi je takav, trudi se da nas razveseli, ali ja ga najbolje znam odmalena. Po očima mu vidim da to nije to – rekao je Velić.
Na komemorativno okupljanje pozvani su predstavnici svih nivoa vlasti.
Nažalost, vlasti su još jednom iznevjerile ove ljude čije kuće i dalje nisu obnovljene, dok Tužilaštvo HNK i dalje nije privelo kraju istragu o ovom slučaju.
