SLOBODAN LOZO NAKON SVIH IZGUBLJENIH SUDSKIH PROCESA TVRDI: DŽAMIJA I 30 KUĆA U VRAPČIĆIMA KOD MOSTARA NAPRVALJENO JE NA MOJOJ ZEMLJI

Slobodan Lozo iz Vrapčića kod Mostara skoro petnaest godina tvrdi da su džamija i tridesetak kuća izgrađene na njegovoj zemlji. Pokrenuo je tužbe i vodio sudske sporove sve do Ustavnog suda BiH, ali je svaku izgubio. Lozo navodi da je urađen ogromni kriminal, da su zemljišne knjige izmijenjene tako da je  imovina njegovog oca Anđelka Loze svedena sa 50.000 metara kvadratnih na svega 300 metara kvadratnih u novim, kako kaže, krivotvorenim dokumentima od mostarske gruntovnice do suda. Navodi da je na svojoj koži osjetio da je u pitanju organizovani kriminal sa kojim je on kao mali čovjek pojedinac bio nemoćan da se izbori. Danas ponovo, poziva u pomoć. Moli institucije Republike Srpske da mu pomognu da pravdu potraži u Strazburu.

Sporna dokumentacija

”Moj otac Anđelko Lozo je 1965. godine od Opštine Mostar kupio oko 50 duluma zemlje, uredno platio Opštini 240.000 tadašnjih dinara. Sve je originalno uknjiženo i ja imam tri originalna z.k izvatka. Poslije 2000. godine u mostarskom gruntu sve mijenjaju i falsifikuju. Dodjeljuju zemljište za kuće i džamiji. Vozaju me po sudovima. Izgubio sam na Opštinskom, Kantonalnom, Vrhovnom i na kraju Ustavnom sudu BiH. Što se tiče dalje, nemam uslova sa se obratim Strazburu. Ovim putem molim institucije Republiek Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika da mi pomognu”, kazao je Lozo.

Navodi da više nema ni kuće, i tu je napravljena nova bošnjačka kuća.

”Za ovih 13 ili 14 godina izgubio sam preko 60.000 maraka. Preko 500 puta sam došao taksijem iz Bileće u Mostar. Vozali su me po gruntovnici. Sve su izbrisali kao da ne postoji, prebacivali na nove uloške. Zemlja ovdje nastaje 2000. godine. Znači dosijea nema. Ovdje se radi o 50.000 kvadrata, a cijena jednog metra ovdje je oko 50 maraka. Zato je ovolika ujdurma na mene”, priča Lozo.

”Meni džamija ne smeta. Nikada mi nije smetala, neka prave, ali što na mojoj zemlji”, poručuje Lozo.

 

Presude

Ustavni sud BiH, kao krajnja sudska instanca u BiH u svojoj presudi iz 2016. godine, odbija apelaciju Anđelka Loze kao neutemeljenu.  U presudi se konstatuje da apelantu Anđelku Lozi ranijim presudama nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti je povrijeđen princip jednakosti.

Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz članka II/3 (K) Ustava BiH i članka I protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

”Iz obrazloženja presude Opštinskog suda u Mostaru proizilazi da je apelant tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji da je 1965. od prednika tuženog Grada Mostara kupio najamnu zgradu na parceli k.č broj 346/6 k.o Vrapčići površine 46.773 metra kvadratna, da ju je tuženi Grad Mostar parcelisao i dodijelio trećim osobama radi izgradnje objekata, da je radnjama službenih osoba u Zemljišnoknjižnom odjelu došlo do promjene i krivotvorenja sudskih dokumenata i, te do falsifikovanja prijavnih listova”, navodi se u presudi. U presudi istog suda utvrđeno je da su apelant i tuženi zaključili ugovor o kupoprodaji k.č, 346/6 1965. godine površine 300 metara kvadratnih. Sud navodi da je utvrđeno da predmetna k.č i danas ima istu površinu. Sud je zaključio da je navedeni k.č od 1965. imao istu površinu. ”Apelant nije ponudio dokaze na koje se poziva, tj. Ugovor o prodaju predmetne nekretnine površine 46.773 metra kvadratna niti drugi relevantni dokaz da je k.č. 346/6 ikada imala površinu od 46.773 kvadrata. Na temelju izvještaja vještaka geodeta o kretanju posjeda zaključeno je da je apelant upisan kao posjednik na k-č 346/6 koja po novom premjeru odgovara k.č 160/1 k.o. Vrapčići iz 1969. godine i da i danas ima površinu od 300 kvadrata”, navodi se u presudi.

Sud je ocijenio i da apelant nije dokazao da su na bilo koji način falsifikovane zemljišne knjige i prijavni listovi. Navodi se da je vještacima, kao i sudu omogućen uvid u originalne zemljišne knjige i originalne ugovore. Sud navodi da apelant nikada nije dostavio ugovor o kupovini 46.773 kvadrata, već samo ugovor o kupovini 300 k.č 346/6 površine 300 kvadrata. Stoga sve njegove prigovore odbijaju kao neutemeljene i neosnovane.

U presudi se navodi da je Medžlis islamske zajednice dokazao da njegova parcela nikada nije bila vezana sa apelantovom, da se ona razlikuje po osnovnom broju, a zbog čega nije ni mogla nastati od apelantove parcele.

Slobodan Lozo, bez obzira na sve, vjeruje da će nekada dokazati da se radi o njegovoj zemlji. ”Hoću li ja to dočekati ne znam”, kroz suze govori Lozo.