Nedelju u kojoj se sutra proslavlja Međunarodni dan slobode štampe obilježilo je stradanje novinara u Kabulu. Ubijeni su novinari Slobodne Evrope, kao i novinari iz još 5 medijskih organizacija. Ovo je eklatantan primjer napada na novinare, dok oni mnogo suptilniji se dešavaju preko političkih pritisaka i ograničavanja medijskih sloboda.
Zbog toga najnoviji izvještaj o medijskim slobodama pokazuje da su u Evropi i dalje one na najvišem nivou, ali im je nivo u prošloj godini najviše opao. Tako, na primjer, od pet zemalja koje su najviše nazadovale četiri su evropske. Kada je reč o regionu Srbija je najviše pala, dok je Bosna i Hercegovina svoj rejting popravila za tri mjesta i sada je na 62. poziciji. Hrvatska je na 69 mjestu, Albanija 75, Kosovo 78, Crna Gora 103 i Makedonija 109.
Kada je riječ o BiH u izvještaju se navodi da je “politička klima polarizovana i obilježena konstantnim verbalnim napadima i nacionalističkom retorikom, što predstavlja nepovoljno okruženje za slobodu štampe”. Navodi se i da urednička politika odražava etničke podjele, kao i da je govor mržnje sve očigledniji. “Novinari su mete napada zbog njihovog etničkog porijekla, kao i onoga što pišu. Uslovi rada novinara su neizvjesni: angažovani su na kratkim ugovorima i malo plaćeni”, stoji u izveštaju.
U dijelu koji se odnosi na Srbiju navodi se da je pod vlašću predsednika Aleksandra Vučića, Srbija postala zemlja u kojoj nije bezbjedno biti novinar.
“Ovo je jasno iz alarmantnog broja napada na novinare koji nisu istraženi, riješeni ni kažnjeni, kao i iz agresivnih kampanja koje provladini mediji vode protiv istraživačkih novinara”, navodi se u izvještaju i dodaje da iako želi da postane članica EU, Srbija nikako ne uspjeva da ispuni evropske standarde medijskih sloboda.
Kako očuvati slobodu govora na Internetu?
Autoritarni režimi nisu jedina prijetnja za slobodu govora, piše na početku teksta Mark Ebstein (Mark Epstein) za Wall Street Journal i dodaje kako evropske nacije takođe imaju ograničenja.
U tekstu se podsjeća da je Mark Cukenberg (Mark Zuckerberg) nedavno izjavio da očekuje da će Facebook uskoro koristiti vještačku inteligenciju da identifikuje i briše “govor mržnje”. Citira se i njegov stav da zajednica obuhvata mnoge zemlje i kulture, pa je zato potrebno da Facebook “evoluira u sistem koji bi se više odnosio na lokalne zajednice”.
Wall Street Journal prenosi pisanje New York Timesa da iako je Google objavio kako će odbiti zahtjeve kineske vlade za uklanjanje informacija, prošlog mjeseca kineska vlada “uspešno je ubjedila Google da uništi sadržaj koji je dostupan širom sveta”, uključujući optužbe protiv korupcije od strane disidenata.
“Online cenzura se širi izvan Kine i drugih autoritarnih vlada. Andrus Ansip, potpredsjednik Evropske komisije, nedavno je izdao smernice o “ilegalnom sadržaju na internetu”, zahtjevajući da platforme uklone “terorističku propagandu” u roku od sat vremena od obaveštenja”, piše ovaj list.
Dodaje se da je u januaru Njemačka implementirala NetzDG, kojom se izriču zatvorske kazne i novčane kazne do 50 miliona evra, zbog toga što se govor mržnje i drugi nezakoniti sadržaji ne uklanjaju brzo.
S druge strane, član 230 američkog Zakona o pristojnosti komunikacije daje online platformama skoro potpuni imunitet od zakonske odgovornosti za sadržaj koji je stvorio korisnik, uz izuzetak kada je riječ o trgovini ljudima s ciljem seksualnog iskorišćavanja.
Wall street journal podsjeća i na Povelju Frenklina Ruzvelta (Franklin D. Roosevelt) koji je rekao da “sloboda govora i izražavanja – svuda u svijetu” nije samo “vizija za daleku budućnost “.
“Društvene mreže imaju potencijal da ostvare ovaj ideal. Međutim, ako globalne internet platforme i dalje budu smirivale strane cenzore bez povratnog poteza SAD-a, očekujte da govor bude još više ograničen širom svijeta”, zaključuje se u tekstu.
Sloboda štampe – šta je to?
Ovo pitanje postavlja novinar Majkl Sejgalov (Michael Segalov) koji kaže da je novinar iz Velike Britanije, kojeg je policija označila kao ekstremistu. On u tekstu za The Guardian pojašnjava kako se našao na listi tajne policije zbog čega kasnije nije mogao obavljati svoj posao kao i da je zato pokrenuo sudski postupak.
Kada je podnio zahtev za novinarsku akreditaciju da prisustvuje konferenciji Laburističke stranke u junu 2017. godine, pretpostavio je da neće biti nikakvih problema. Obavio je sve pripreme da prisustvuje konferenciji, ali nakon nekoliko mjeseci nije dobio potvrdu o učešću.
U mailu koji je naknadno dobio pojašnjeno mu je da nije prošao policijsku provjeru. Mislio je da je riječ o grešci, ali pošto bi utvrđivanje greške trajalo predugo i on bi propustio konferenciju, odlučio se da angažuje advokata.
Pravni postupak otkrio je razlog za odbijanje. “Policija je svoju odluku utemeljila na činjenici da sam kao student učestvovao u mirnim protestima, a drugo i da radim kao novinar. Ovo nije prvi put da policijske snage tretiraju novinare kao ekstremiste zbog obavljanja posla”, kaže Sejgalov i dodaje da to ne bi trebalo da bude normalno u funkcionalnoj demokratiji.
U tekstu koji je napisao za Guardian na kraju zaključuje kako je osnovno načelo novinarstva da mi nismo odgovorni za ono o čemu izvještavamo, odnosno da smo mi posmatrači koji dokumentuju ono što vide.
“Pristup ekskluzivama ili pričama koji bi inače mogle ostati nevidljive zavise od izvora, a osnova tih odnosa je povjerenje. To bi ugrozilo slobodu štampe ukoliko bi se od novinara zahtevalo da budu produžena ruka države”, stoji u tekstu.
Radio Slobodna Evropa
