Ove godine u Nevesinju se odigrava 30. po redu Memorijalni turnir u malom fudbalu „Mišo Tamindžija“, a prvi je odigran, sada već daleke, ratne 1992/1993. godine.
Turnir je danas izrastao u najmasovniju manifestacija ove vrste u istočnoj Hercegovini, ali je 1. turnir u neizbrisivom sjećanju i lijepoj uspomeni mnogima koji su tada bili u ratnom Nevesinju gdje je utočište 1992. godine našlo više od 20.000 ljudi iz doline Neretve.
Na 1. Memorijalnom turniru ”Mišo Tamindžija” učestvovale su 32 ekipe raspoređene u osam grupa. Ukupno je odigrano 88 utakmica. Takmičenje je otvoreno utakmicom Kafe “Stela Rosa” – STR Nina 0:6.
Polufinale su igrali Monako – Bubamara kafe Koka 1:3, BiŽ sport – Centar 1:1 (pen. 6:5), a za treće mjesto Monako – Centar 1:3.
Veliko finale su igrali Bubamara kafe Koka – BiŽ sport 4:2. Strijelci: 1:0 Bejatović, 1:1 Že. Laketa, 2:1 Muratović, 3:1 Aćimović, 4:1 Bejatović, 4:2 Ža. Laketa.
Sastav ekipe Bubamara kafe Koka činili su: Severin Marić, Boro Aćimović, Mladen Komlen, Vlastimir Lojpur, Vukašin Bejatović, Željko Muratović, Velimir Savić. Najbolji strijelac turnira bio je Željko Žerajić (Action), najbolji igrač turnira: Erast Crnogorac (Centar), a sve utakmice sudio: Brano Ivković
Interesantan je podatak da su u ekipi Bubamara bili sve momci iz Mostara, tada izbjeglice u Nevesinju, dok su u suprotnoj ekipi sve bili Nevesinjci.
Iako su na ratnoj liniji bili rame uz rame, antagonizam između ”ćurlina” i domaćih bio je jako izražen.
Mostarcima, koji su te 1992. bili izgubili sve, te sa teškim ranama izbjegli iz svoga grada, pobjeda na turniru bila je nešto veliko što nikada neće zaboraviti.
Finala i pobjede na turniru na Badnje veče 1993. godine živo se sjeća Vlastimir -Vlasta Lojpur.
”To je bilo nešto neopisivo. Sportska dvorana u Nevesinju je bila dupke puna, prepuna. Pola sale je bilo za nas, a pola za njih. U finalu smo igrali sa nevesinjskom rajom. To je u svima nama ostavilo duboko sjećenje.Afmosfera neopisiva, ma sve je gorilo, drama je bila”, prisjeća se Lojpur.
Navodi da je igrao na još mnogo turnira, ali da je taj iz 1993. godine njegova najljepša uspomena.
Prisjeća se da su 1992. i 1993. godina bile preteške.
”Napustili smo Mostar. U Nevesinju smo u izbjeglištvu i ratu. Sve je tuga, jad, čemer, bijeda. I desio se taj turnir koji je bio jedina stvar koja je unijela neku bezbrižnost i radost u živote ljudi. Ta prva godina je bila nešto nestvarno. Živilo se za taj turnir. Na utakmice je dolazilo i staro i mlado, navijalo se i bodrilo svim srcem”, ističe Lojpur.
Lojpur se prisjeća da je ovome turniru prethodio ljetni turnir na male golove.
”Prethodio je turnir ljeti na male golove, igralo se iza škole. Tu smo napravili ekipu, odatle je sve krenulo. Nekako smo se našli spontano…Svi ti momci igrali su negdje fudbal. Jedino je Seva bio rukometni golman i zato odličan za mali fudbal, bio je nestašnog duha, ali dobar golman”, dodaje Lojpur.
Ime ekipi dali su po pjevačici Dari Bubamari koja je te godine imala hit ”Košava sa Dunava” koji im je bio zaštitni znak i donosio sreću.
Mnogi tvrde da iz teških vremena nose lijepe uspomene, a ovaj turnir je upravo potvrda toga.
