Glavni urednik Slobodne Bosne Senad Avdić tvrdi kako je zamjenika ministra unutrašnjih poslova ubila bošnjačka tajna obavještajna služba AID, na čijem je čelu u to vrijeme bio Kemal Ademović, visoki zvaničnik stranke Narod i pravda, Elmedina Konakovića. Ademovićev sin, na prijedlog Konakovića nedavno je, izabran za predsjednika Gradskog vijeća Sarajeva.
Povod, bolje rečeno gomilu povoda, pronašao je u tekstovima u kojima smo godinama istraživali, ukazivali i dokazivali umiješanost AID-a u seriju nerazjašnjenih ubojstva, toleriranje i saučesništvo u terorističkim aktivnostima islamskih militanata, i u vezi s tim odgovornost prvog čovjeka tajne policije za te mračna razbojništva s tragičnim posljedicama i ljudskim žrtvama. Na glavnoj raspravi (ili, ipak, bijaše riječ o pripremnom ročištu) predložili smo saslušavanje nekoliko svjedoka, insajdera, “izvora” iz AID-a. Jedan od njih, dugogodišnji obavještajac trebao je svjedočiti da je lično bio prisutan u kabinetu direktora AID-a u jesen 1996.godine kada su čelni ljudi Službe burno, razdragano, morbidno, dakle, proslavljali vijest o ubistvu Nedžada Ugljena, Ademovićevog zamjenika. Također smo predložili da isti svjedok potvrdi, ili ospori navode iz naših tekstova prema kojima je službeni automobil Joze Leutara noć uoči atentata na njega, odvezen u garažu AID-a gdje mu je “ugrađena” minsko-eksplitivna naprava (također vlasništvo AID-a), nakon čega je automobil vraćen na parking u naselju Ciglane na kojem će narednog jutra odletjeti u zrak. Predložili smo i neposrednog svjedoka “na okolnost” da je pošta pokojnog doministra Leutara prije radnog vremena odnošena u AID, gdje je otvarana, fotokopirana i vraćana na njegov radni stol prije dolaska na posao. Predložili smo i još neke svjedoke, poput Edina Garaplije bivšeg operativca AID-a koji je nebrojeno puta, između ostalog i na sudu koji mu je izrekao višegodišnju zatvorsku kaznu, ponavljao da je komandanta terorističke bande “Ševe” Nedžada Herendu i njegove suradnike kidnapirao, mučio, i pokušao ubiti po nalogu direktora AID-a Ademovića”.
Podsjetimo, dok se Leutar 16. marta 1999. u službenom automobili vozio na posao, eksplodirala je eksplozivna naprava koja se nalazila u njegovom automobilu u 7:50 ujutro. S njim je u automobilu stradao vozač Željko Ćosić, čije ozljede nisu bile opasne po život, a Leutar je zadobio teške ozljede od kojih nije uspio doći svijesti. Umro u sarajevskoj bolnici Koševo 28. marta.
Sama istraga o ubistvu nije davala nikakvih rezultata, uprkos angažmanu voditelja civilne misije UN-a generala Paula Kleina. U istragu su bili angažovani najbolji stručnjaci u zemlji, potop IPTF, a stigli su i stručnjaci iz FBI-a iz SAD. Klein je obećao brzu istragu, a nakon hapšenja Dominika Ilijaševića Come od strane “crnih kapuljača”, Klein je obećao skoro privođenje odgovornih najkasnije do općih izbora u studenome 2000. Štoviše, Klein je za Leutarovo ubistvo okrivio hrvatsko političko vodstvo.
Hrvatski zvaničnici nisu bili obavještavani o akcijama MUP-a oko istrage ubistva Leutara. U sklopu istrage bio je uhapšen i Zoran Bašić, kao i Leutarov vozač Ćosić koji je bio optužen za izvršavanje atentata, dok je Como prvotno bio uhapšen zbog osnovane sumnje da je počinio ratni zločin, no kasnije mu je optužnica prekvalifikovana te je bio optužen, zajedno s Bašićem i Ćosićem, za izvođenje djela terorizma. Sarajevski mediji događanja oko istrage okarakterisali su kao obračun “hrvatskih ekstremista” s Leutarom koji se protivio kriminalu i podržavao Federaciju BiH. Međutim, prešućivana je činjenica da se Leutar protivio AID-u, bošnjačkoj obavještajnoj službi i da se zalagao za ravnopravnost Hrvata na svim razinama unutar Federacije BiH, podsjeća HMS.
Montirani proces protiv Bašića, Ćosića, Come i druge trojice Hrvata počeo je u julu 2001. i trajao je do novembra 2002. Osim jednog iskaza zaštićenog svjedoka, Tužilaštvo nije raspolagalo dokazima za teške optužnice protiv šestorice. Time je pala u vodu teza da su Leutara ubili “hrvatski ekstremisti”. Zbog takve situacije, Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva, najavio je reviziju istrage o ubistvu Leutara. Sarajevska Slobodna Bosna objavila je tada članak u kojemu je optužila vrh SDA za ubistvo Leutara.
Ni 22. godina od ovog monstruoznog zločina još nitko nije osuđen.
