Povodom obilježavanja Sedmice međuvjerskog sklada, Fondacija Muzej Žitomislić, u saradnji sa Misijom OEBS-a u BiH, organizovala je tribinu na temu „Vjerske zajednice i migracije”, okupljajući istaknute teologije i stručnjake za međuvjerski dijalog.
Učesnici tribine koja je održana u ponedjeljak, 3. februara, bili su dr Nedžad ef. Grabus, muftija sarajevski, dr Ana-Marija Rafai, mirovna aktivistkinja i katolička teologinja, i dr Branko Sekulić, teolog i docent na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju Matije Vlačića Ilirika u Zagrebu. Moderator tribine bio je iguman manastira Žitomislić, arhimandrit Danilo Pavlović.
Otvarajući tribinu, iguman Danilo rekao je da u povodu Sedmice međuvjerskog sklada, Fondacija Muzej Žitomislić organizovala je ovu tribinu smatrajući da međuvjerski dijalog veoma potreban i značaj.
„Vjerske zajednice su tu prvenstveno da nastupaju propovijedajući Božiju riječ kroz objave koje imamo. Znamo da i islamska i hrišćanska objava imaju respekt prema ljudima koji su migranti. Danas imamo fenomen koji je jako zastupljenu medijima da se prema tim ljudima ima negativna konotacija. Znamo da i veliki broj naših ljudi odlazi i da tamo trebaju biti prihvaćeni. Mi smo ti koji trebamo dati poruku, političarima, društvu, ljudima da se prema migrantima treba odnositi sa poštovanjem“, u izjavi za medije naglasio je iguman Danilo.
Sarajevski muftija i redovni univerzitetski profesor, dr Nedžad ef. Grabus, pozdravio je ovu inicijativu Fondacije Muzej Žitomislić i igumana Danila. On je rekao da iz teološke perspektive svi ljudi mogu biti prihvaćeni kao braća i sestre, ali da postoji i mogućnost zatvaranja u vlastite svjetove. „Polazim iz pozicije da smo mi u BiH srećni ljudi jer slušamo harmoniju raznih zvukova i gledamo bogatstvo. LJudi koji su u tome nesrećni, možda su rođeni na pogrešnom mjestu. U Kur'anu stoji da bi Bog, da je htio, sve ljude učinio pripadnicima iste vjere, ali ih je stvorio različitima da bi se mogli takmičiti u dobru,“ poručio je Grabus.
On je naglasio i važnost borbe za dobro i protiv zla, kao i svijest o tome da je svaki čovjek odgovoran za drugog čovjeka. „Ova Sedmica harmonije ima dvije osnovne teme – ljubav prema Bogu i ljubav prema komšiji. Svaki čovjek, ako voli Boga, mora naučiti da voli i svako živo biće,“ rekao je Grabus. Dodao je da se religijski dijalog ne može prekinuti, jer je on moralna obaveza.
„Nemoguće je zaustaviti dijalog među ljudima, on je moralna obaveza”, istaknuo je, dodajući da dijalog podrazumijeva se u mnogim pitanjima ne slažemo, ali da smo sposobni kao ljudi da razgovaramo i da ne pokušavamo drugima da namećemo svoja viđenja. „Kada ljudi u lokalnoj zajednici imaju želju, potrebu i osjećaju da je važno razgovarati o temama koje ih povezuju, ali često i razdvajaju, onda mi kao društvo imamo šansu da ta pitanja otvaramo i na višim razinama“, rekao je muftija Grabus.
Dr Ana-Marija Rafai, direktorica je Udruženja Rand, katolička teloginja i mirovna aktivistkinja, članica Ekumenske inicijative žena i Evropskog društva žena u teološkom istraživanju, jedna od 1000 žena nominovanih za Nobelovu nagradu 2005. godine. U izjavi za medije, Rafai je rekla da bi voljela da katoličke vrijednosti više dolaze do izražaja nego što je to slučaj. „Kada govorimo o migrantima koji dolaze u Hrvatsku, gdje živim, ne vidi se šta tačno čini Katolička crkva kao cjelina, koliko tu ima angažmana, pogotovo kada to usporedimo sa Crkvom u NJemačkoj koje su puno agilnije u zaštiti ljudskih prava. Više bih voljela Katolička crkva u Hrvatskoj na tragu strategije Pape Franje koji govori da trebamo imati stav otvorenosti, a potom u duhu razboritosti i strategiju kako djelovati”, naglasila je Rafai.
Obraćajući se prisutnima na tribini, Rafai je rekla da su u međureligijskom dijalogu dvije stvari ključne: susret i učiti kako se međusobno ophoditi jer u nenasilnom konceptu stoji ideja da čovjek sebe može afirmisati, ne povređujući drugog. Govoreći o temi migracija, naglasila je da su prirode migracija iz raznih vremena različito motivisane, te se osvrnula na savremene migracije stanovništva iz Hrvatske, gdje je naglasila da se često ne radi samo o materijalnim razlozima, već o širem nemanju perspektive u matičnoj državi. Govoreći o katoličkim misijama koje prate te migracije u druge zemlje, naglasila je dobre i loše strane tih djelovanja naglašavajući da bi te misije umjesto što su toplo gnijezdo, možda više trebale da budu most između matične domovine i zemlje u koju su ljudi došli. Dodala je da smatra da je potrebno da vjernici u tim misijama budu uzrastaju ne samo kao intelektualci, već i kao vjernici, i da budu i teološki zreli, kako bi mogli da žive pun život u novim domovinama.
„Ako neko odlazi iz ove zemlje, onda je to onda sloboda te osobe. Ako meni neko dolazi, to je moja odgovornost”, rekla je Rafai, govoreći o različitim terminima kojima se opisuju ljudi koji dolaze u naše zemlje i o našem odnosu prema njima, ali naglašavajući da ljudi vjere treba u svom odnosu prema njima da se vode maksimom: Gostoprimstvo donosi blagoslov.
Dr Branko Sekulić je docent na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju Matije Vlačića Ilirika u Zagrebu (od 2017.), osnivač i predsjednik Instituta za teologiju i politiku (od 2023.), te rukovodilac teološkog programa Festivala alternative i ljevice (FALIŠ) u rodnom Šibeniku (od 2014.).
Svoje izlaganje na tribini započeo je kratkim osvrtom na vlastiti život u Šibeniku, rekavši da on sam, kao pravoslavac u Šibeniku, koji je sve svoje školovanje završio na protestantskim fakultetima, u katoličkom okruženju i sa mnoštvom prijatelja ateista, te da iskustvo manjine ima u svakom pogledu. Prisjetio se uloge ličnosti kao što je bio biskupu mons. Srećko Badurina u Šibeniku, o čijoj je ulozi u dijalogu dvaju zajednica govorio kroz svijetle primjere iz prošlosti i posljednjeg rata, naglašavajući značaj takvih ljudi u teškim trenucima rata.
Nadovezujući se na savremene migracije u Hrvatsku ili susjedne države, primijetio je da je teško imati odmjeren odnos prema tom fenomenu i ljudima, ako još uvijek nisu razriješeni poremećeni unutrašnji odnosi među narodima sa teritorije bivše Jugoslavije pogođene ratom. U kontekstu uspostavljanja razumijevanja sa ljudima koji se doseljavaju u zemlje regiona, naglasio je da problem neutemeljenosti u vlastiti vjerski identitet prepreka za prihvatanje drugog i drugačijeg.
Učesnici su se složili da vjerske zajednice imaju moralnu dužnost da budu most između migranata i lokalnih zajednica, promovišući solidarnost, razumijevanje i međusobno poštovanje. Inicijative poput ove tribine doprinose jačanju međuvjerske saradnje i afirmaciji zajedničkih humanističkih vrijednosti.
Tribina u Muzeju Žitomislić još jednom je potvrdila da vjerske zajednice mogu biti pokretači pozitivnih društvenih promjena, posebno u izazovnim vremenima kada je pitanje migracija jedno od ključnih globalnih pitanja.
