Srpsko prosvjetno i kulturno društvo “Prosvjeta”, Gradski odbor Mostar ovogodišnje Šantićeve večeri poezije, koje su posvetili 100. godišnjici smrti velikog pjesnika, krunisalo je izdavanjem “Sabranih djela Alekse Šantića” koje su večeras promovisane u Muzeju Manastira Žitomislić.
Drugi dan Šantićevih večeri poezije rezervisan je bio za promociju sabranih djela, koje je priredio profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci Duško Pevulja, kao i za naučni skup “Aleksa Šantić – 100 godina nakon smrti”.
Predsjednica SPKD “Prosvjeta” GO Mostar Sanja Bjelica Šagovnović je, obraćajući se prisutnima, rekla da je “Prosvjeta” shvatila da nema prikladnijeg načina da se obilježi 100. godišnjica smrti velikog pjesnika od izdavanja sabranih djela.
Večeras su, kako kaže, promovisana tri toma, a u pripremi su još dva, čime će biti zaokruženo i upakovano sve što je Aleksa Šantić ikada napisao.
Profesor Duško Pevulja zahvalio se “Prosvjeti” i njezinoj predsjednici što su ga “natjerali” da se prihvati ovoga posla, te podsjetio da je prije samo godinu dana, u saradnji sa “Prosvjetom” uradio i izabrana djela Svetozara Ćorovića.
“Šantić iako je mnogo objavljivan i iako ima mnogo izabranih pjesama, poslije 1967. i izabranih djela koje je priredio Branko Milanović nema ni izabrana ni sabrana djela. Ovo je u izdavačkom smislu vrlo važna stvar da se pojavljuju u stogodišnjici smrti”, rekao je Pevulja.
Pojašnjava da su izdana tri toma pjesama Alekse Šantića, a da je planirano da se naredne godine izdaju još dva toma u koja bi ušli prepjevi i pjesme koje su izlazile po časopisima, a nisu ušle u neku od objavljenih zbirki Alekse Šantića. U petom tomu će biti njegove pripovjetke i njegovi dramski pokušaji, ali i bibliografija Alekse Šantića i studija o Aleksi Šantiću sa stogodišnje distance.
“Vrijeme i srpski jezik su ga potvrdili i on ima taj status koji samo najveći pjesnici poput Njegoša kod nas imaju, a to je status narodnog pjesnika”, zaključio je Pevulja.
Tokom večeri o Šantiću stihove je čitao glumac Nebojša Kundačina, a nakon promocije “Sabranih djela Alekse Šantića” uslijedio je naučni skup “Aleksa Šantić – 100 godina nakon smrti”.
Na naučnom skupu učestvovali su: prof. dr Ranko Popović, profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, prof. dr Duško Pevulja, profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, prof. dr Vladan Bartula, dekan Filozofskog fakulteta Pale, dr Vladimir Pištalo, upravnik Narodne biblioteke Srbije, dr Duško Babić, upravnik Srpske književne zadruge, Zlatko Serdarević, novinar i publicista. Moderatori su bili Danilo Pavlović, iguman manastira Žitomislić i Sanja Bjelica Šagovnović, predsjednik SPKD ”Prosvjeta” – GO Mostar.
O Šantiću je prvi govorio prof. dr Ranko Popović, koji važi za jednog od najboljih poznavalaca lika i djela Alekse Šantića. Popović je pročitao odlomke iz svojih radova i knjige o Šantiću, te naveo da mu je veoma teko pisati o njemu.
Popović naglašava da je Šantić za života postao istinski narodni pjesnik, te da je njegova riječ i dalje živa. Popović kaže da je Šantić pjesnik praštanja i zavjetni čovjek, ali i da sa druge strane nikada nije bio socijalni pjesnik.
Naglasak stavlja na povezanost Šantića sa vjerom navodeći da je bio istinski pravoslavni pjesnik.
Upravnik Srpske književne zadruge Dr. Duško Babić bazirao se na prigovore Šantićevoj poeziji. Babić naglašava da je ova godina pravi trenutak da se napravi rekapitulacija i reintepretacije nekih dijelova njegovog opusa i nekih pjesama koje su bile zaboravljene i gurnute u stranu.
“To je u velikoj mjeri kvarilo sliku o velikom pjesniku. O njemu je izrečeno poprilično spornih sudova. Sudova koji su na neki način favorizovali neke njegove negativne osobine iz ranijih knjiga od kojih se i on na neki način ogradio, a u stranu su gurane najbolje osobine koje je ispoljavao kao pjesnik i koje je narod od početka dobro primao”, kaže Babić.
Navodi da je posle Drugog svjetskog rata počelo marginalizovanje Šantića nazivajući njegovu poeziju folklorno-sevdalinskom, a kasnije se to nastavilo u komunizmu.
“Aleksa Šantić je narodni pjesnik u najljepšem smislu te riječi. On je tri godine pošto je napisao prvu pjesmu, prije nego što je objavio prvu knjigu počele su se njegove pjesme recitovati u školama i njegove pjesme su komponovali najveći kompozitori toga vremena. Šantić je velika dragocjenost srpske kulture kojoj ćemo se vraćati kao što se vraćamo Dečanima i Gračanici”, zaključio je Babić.
Upravnik Narodne biblioteke Srbije, dr Vladimir Pištalo podsjetio je na vremena u ojima je živio Šantić i podsjetio da je nevjerovatan bio kulturni napon koji se desio u Mostaru sa Šantićem naglasivši da je to bila energija koja je pokretala Mostar.
Kazao je Pištalo da je Šantić uživao ogromno poštovanje tadašnjeg svijeta, te podsjetio na sahranu Alekse Šantića na kojoj je, kako kaže, bilo više ljudi nego što je Mostar imao stanovnika.
Dekan Filozofskog fakulteta Pale, prof. dr Vladan Bartula, govorio je o esthatologiji šantićeve poezije i povezanosti srpske poezije i pravoslavne teologije.
Bartula naglašava da je Šantić hrišćanski pjesnik i da je uz Njegoša, Nastasijevića i Dučića jedan od najznačajnijih religioznih pjesnika.
Bartula dodaje da je hristolikost Šantićeve poezije dosljedna i da je duboko hrišćanski okrenut ka eshatonu.
Novinar i publicista Šemsudin Zlatko Serdarević govorio je o odnosu sadašnjice prema Šantiću, te zaključuje da od odnosa prema Šantiću zavisi multietničnost Mostara. Osvrnuo se i na vrijeme u kome je živio veliki pjesnik, njegov uticaj na to vrijeme i razvoj Mostara.
Iguman Manastira Žitomislić Danilo Pavlović zahvalio se učesnicima skupa i podsjetio na to da Manastir i Muzej Žitomislić dobro sarađuju sa mostarskom “Prosvjetom” i da se trude da uvijek jedno veče Šantićevih večeri poezije održe u manastiru Žitomislić koji je jedan od najznačajnijih duhovnih i kulturnih centara pravoslavnih Srba u dolini Neretve.
Na večeri posvećenoj Šantiću u Muzeju Žitomislić bili prisustvovali su i generalni konzul Republike Srbije u Mostaru Vaso Gujić, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara Velibor Milivojević, predstavnici Kancelarija Republike Srpske u Mostaru i Beču i mnogi drugi.
