Prošlog četvrtka od Saše Popovića na Novom Bežanijskom groblju oprostila se porodica, prijatelji, kao i cijela estrada, a sada je njegov prvi menadžer Boško Poluga Boro govorio za medije.
Naime, na dan kada je Saša Popović ispraćen na vječni počinak, vlasnik nekada najveće produkcijske kuće Boško Poluga Boro, sinu je obilježavao drugi rođendan, dan kada mu je prije 24 godine izvršena transplatacija bubrega.
Boro je otkrio detalje odnosa, kumstva i saradnje s Popovićem, ali i Lepom Brenom.
– Saša je taj koji je mene pronašao. Tada sam imao poznatu agenciju za estradno-muzičku djelatnost “Lira”. Pozvao me da dođem u Smederevsku Palanku na njegov nastup. Tamo smo se jako dobro upoznali, dogovorili o daljoj saradnji. Poslije smo vježbali repertoar i pripremali se. Često sam išao kod njega u Novi Sad. Mijenjao je određene članove benda, prvog basistu Đorđa zamijenio je pokojnim Maksom. Pripremali smo repertoar, malo inostrani, malo domaći. Prvi veliki nastup je bio u Zrenjaninu, a onda u hotelu “Park” u Novom Sadu, gdje smo pravili različite šou-programe. Poslije smo sve države posjetili. Tačno 1981. godine smo zamijenili pjevačicu Spasu Mečanin. Angažovali smo Lepu Brenu, koja je došla na prvu audiciju u hotelu “Galeb” u Brčkom – prisjetio se Boro, pa nastavio.
– Saša me je jednog dana u pet sati poslije podne pozvao da sa suprugom idem do Brčkog da ispratimo audiciju. Tada smo Brenu prvi put vidjeli. Bila je malo krupnija, ali se vidio potencijal. Zajedno samo odlučili da je uzmemo, što je bio pun pogodak. Saša je imao nos i pamtim ga da je bio jako dobar čovjek, osjetljiv prema svima. Potom smo išli u Frankfurt, gdje je bio sajam instrumenata. Tu smo uzeli najbolji razglas i poslije otišli u grad gdje se proizvode muzički instrumenti da bi Nijemci potom poslali svoje inženjere koji su napravili zvuk za to vrijeme nezamisliv – priča on.
Ubrzo nakon toga uslijedio je nevjerovatan uspjeh Popovića i njegove ekipe.
– Kada smo postavili razglas u hotel “Jugoslavija”, pronašli smo pjesmu “Čačak”, koju je napravio Milutin Popović Zahar. Odsvirali su je jednom, pa drugi put, a onda su morali da je izvode svakodnevno. Saša i ja smo se tako sprijatelji da smo se zvali “kumiću”. Poslije nekog vremena imao sam veliki problem, morao sam da napustim Hrvatsku, ali sam ostao u kontaktu s njim, iako nisam mogao više da radim zbog tragičnog događaja u svom životu. Sin mi se jako razbolio, otkazali su mu bubrezi, bio je na hemodijalizi dvanaest godina. Uspjeli smo da mu spasemo život tako što sam ja ko njegov otac bio njegov donator i na dan kad je moj kumić Saša sahranjen, toga dana sam proslavio sa svojim sinom, ženom i snajom 24 godine od transplantacije – otkrio je Poluga.
“Hvala ti dragi Boro, pobijedićemo”
Boro je otkrio detalje posljednjeg razgovora sa Popovićem.
– Bilo je dosta problema. Recimo, Brena je, prvi put kad je kupila auto, imala udes, pa smo išli da je spasavamo. Takođe, kada je imala mnogo nastupa u Domu sindikata, pa joj je puko glas, vodili smo je u Sarajevo da joj izliječimo glas kod čuvene gospođe Marice, iscjeliteljke. Ostali smo u familijarnim odnosima. Na sahranu sam došao sa Zoranom Radanovim, on je svirao gitaru u Slatkom grijehu. Ostala mi je zadnja uspomena od Saše u vidu poruke za Novu godinu. Napisao sam mu: “Dragi moj kumiću, želim ti srećnu Novu godinu i puno zdravlja!” On mi je odgovorio: “Hvala ti, dragi moj Boro, pobijedićemo!” Nadao se da će tako biti. To je bilo sve – zaključio je on, piše Kurir.
