Dokumentarni film “Put Srba sa Neretve”, autora Stevana Salatića, koji je svjedočanstvo o sudbinama ljudi koji su u pogromu Srba iz doline Neretve napustili svoja ognjišta, prikazan je večeras u Mostaru.
Projekciji u Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača prisustvovao je vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, kao i neki od sagovornika iz filma.
Film je sabrao 13 životnih priča ljudi koji su 1992. godine bili među 35.000 Srba iz doline Neretve koji su bili prinuđeni napustiti svoja ognjišta i spas od rata potražiti širom regiona i svijeta.
Salatić je govoreći o ovom projektu rekao da je njegova intencija, kao rođenom Mostarcu, bila da na 30. godišnjicu pogroma Srba iz doline Neretve napravi trajno svjedočanstvo o sudbinama ljudi kojima je ratni vihor promijenio živote.
“Radi se o jednoj velikoj izbjegličkoj koloni koja je jedna od četiri velike izbjegličke kolone i četiri pogroma koja su Srbi preživjeli u proteklom ratu, pored Oluje, kosovskog pogroma i pogroma iz Sarajeva ovo je četvrti najveći pogrom i želio sam iz razloga, jer je do sada vrlo malo na tu temu rečeno, da ostavim jedan trag”, kaže Salatić.
Salatić objašnjava da se film sastoji od 13 životnih sudbina i 13 sudionika.
“Mislim da se u pričama tih 13 ljudi može pronaći svaki Srbin Mostarac koji je tih godina koračao putem Srba sa Neretve. Neki su se trajno nastanili u Nevesinju, neki u Beogradu, Novom Sadu, Banja Luci, a neki su se vratili. Te sudbine govore o ljudima koji su bili prinuđeni da napuste svoje ognjište i svoju sreću potraže na drugim mjestima”, priča Salatić.
Kako kaže glavni motiv priče je Crnjanski i njegove ”Seobe”.
“Poruka je ‘Ima seoba, smrti nema’. Gdje god je srpski trag, a taj trag je u Mostaru veoma snažan kroz Sabornu crkvu, Manastir Žitomislić, Vladičanski dvor i povratak u Mostar. Gdje god je jak srpski temelj tu će da opstaju Srbi i da žive buduće generacije”, kaže Salatić.
U filmu se govori i o tome kako Srbi koji su otišli trajno iz Mostara žive i šta to mostarsko nose u sebi, odnosno kako taj Mostar implementiraju na strani.
“Mislim da su ti ljudi zauvijek ostali Mostarci, kao i ja”, kaže Salatić.
Nakon prikazivanja filma svoje utiske sa prisutnima podijelili su predsjednik Koordinacije Srba Mostar Dušan Golo, koji govori i u filmu i starješina Saborne crkve u Mostaru Duško Kojić.
Golo je naveo da je svjedok progona Srba, ali i povratka. On naglašava da se mnogo toga uradilo od povratka, ali da jer još uvijek malo Srba u Mostaru.
Izrazio je žaljenje za tim što Srbi u vrijeme masovnog povratka nisu imali podršku za taj korak. ”Tada je postojao blagoslov crkve i vladike Grigorija”, kaže Golo. Podsjeća da su Srbi u prvim godinama povratka živjeli u vrlo teškim uslovima i da se vraćalo vrlo malo mladih ljudi.
Starješina Saborne crkve u Mostaru Duško Kojić kaže da je već pogledao ovaj film ali bi ga pogledao opet.
“Narod koji nema sjećanje njemu se istorija ponavlja i zato se nadam da će ovaj film biti prikazan na što više mjesta”, kaže Kojić. Naglašava da je sve što je prikazano u filmu poučno i potresno, od sudbina 13 ljudi, paljenja Saborne crkve i zamisli da 35 hiljada ljudi koji u ratnim godinama traže spas.
Film je do sada prikazan u Nevesinju, Gacku, Trebinju, Istočnom Sarajevu, a uskoro će biti u Banja Luci, Beogradu, Podgorici, Novom Sadu.
