Ne stišava se bura nakon što je otkriven skandal u čijem je središtu Elmedin Konaković, ministar inostranih poslova BiH.
Aferu „lobiranje“ je sam ministar otkrio u intervjuu za Face televiziju, kada je rekao da se samo šalio govoreći o lobiranju, „jer on na to nema pravo“. Već dan poslije žestoko ga je demantirao faksimil ugovora koji je on lično potpisao u ime Ministarstva inostranih poslova BiH s lobističkom kućom „Bosnia American Alliance“ koju je u ugovoru predstavljao Almas Šehić.
I rasprava na sjednici Savjeta ministara o informaciji lobiranja u SAD pokazuje koliko je slagao kada je govorio o navodnoj šali.
Cjelokupan ugovor proslijeđen je američkoj agenciji FARA.
Dokument je javno dostupan i nalazi se na stranici te američke agencije.
“Samo se šalio”
Nakon svih ovih spoznaja, kao i one da je Konaković zbog istrage u Tužilaštvu BiH davao lažni iskaz u svojstvu svjedoka, da se „samo šalio“ kad je rekao da je potpisao ugovor o lobiranju, što je također otkrio u intervjuu kod Senada Hadžifejzovića, cijela priča poprima još ozbiljniji karakter, i to po više osnova.
Samovoljnim potpisivanjem ugovora u ime Ministarstva koje je državni organ, bez saglasnosti Savjeta ministara BiH ministar Konaković je faktički sam sebi napisao krivičnu prijavu.
Ako je MIP BiH kao naručilac primio uslugu lobiranja, zaobilazeći proceduru javne nabavke, pravdajući to „besplatnošću“, to se može tumačiti kao „ugovor o usluzi zaključen suprotno Zakonu o javnim nabavkama“, što je takođe prekršaj, a koji na kraju vodi do krivičnog djela zloupotreba položaja.
Postavlja se i pitanje da li je uopšte moguće da ministar inostranih poslova vodi poslove lobiranja, s obzirom na to da, prema Ustavu BiH, vanjska politika je u isključivoj nadležnosti Predsjedništva BiH.
Saznali iz medija
Konaković kao prvi čovjek Ministarstva inostranih poslova, u Savjetu ministara BiH je pokrenuo ovo pitanje tek nakon što su se informacije o angažmanu lobističke kuće pojavile u medijima. Potvrdio je to Srđan Amidžić, ministar finansija i trezora BiH.
– O pitanju lobiranja tog tipa smo saznali, govorim u svoje ime, čuli iz medija na onaj način kako je i izašao ministar Konaković i izjavio. Ja do tog momenata nisam znao niti čuo za tu lobističku kuću. Moja procjena je bila tada da je to bio neki politički potez, jer je govoreno o tome da unutar Republike Srpske postoje ozbiljne lobističke kuće koje rade u interesu ili da se čuje glas Republike Srpske. On je osjetio taj pritisak i, to je moja procjena, izašao i to izjavio. Ja sam tada rekao da je ovo nemoguće iz prostog razloga što za to ne postoji, ne u formalnom smislu njegova dozvola da to uradi, jer o tom pitanju treba da se oglasi neko drugi, već znam da ne postoje sredstva da se to finansira – kaže Amidžić.
Potcrtava da nije bio nikakav zahtjev od Ministarstva vanjskih poslova za preraspodjelu sredstava ili bilo šta drugo s ciljem angažovanja lobističke kuće u SAD.
– Ono što se otvara dalje, to je u pitanju oporezivi promet, bez obzira što je navedeno da je naknada nula KM, tu postoji obaveza plaćanja poreza po pitanju tog oporezivog prometa bez obzira što je dobavljač iz inostranstva, i tu je sad stvar da je on napravio porezni prekršaj jer ne možete to uraditi na način kako je kolega Konaković zamislio. I to je sve od tih informacija i od ovih činjenica s kojima sam ja upoznat – pojašnjava Amidžić.
“Sve uradio na svoju ruku, bez odluke i saglasnosti”
Na pitanje da li je u Savjetu ministara u bilo kom formatu raspravljano o angažmanu lobističke kuće u SAD, Amidžić kaže da je to uslijedilo tek nakon medijskih natpisa.
– Postavljalo se pitanje, ne mogu se sjetiti je li bilo formalno ili neformalno unutar tačke „razno“, ali mislim da je Borjana (Krišto, predsjedavajuća VM BiH, op.a.) postavila i formalno pitanje i da se o tome raspravljalo i da je kolega Konaković tada nas, nakon medijskih natpisa, upoznao oko toga da je on to uradio. Ali da je tu naknada nula maraka, da je on imao pravo na to, da je to reprezentativna lobistička kuća i ja čak vjerujem da tu postoji neki stenogram sa neke od sjednica Savjeta ministara BiH. Nikako ovo nije mogao uraditi na svoju ruku i ovako. Dozvolu niti saglasnost nije imao od Savjeta ministara BiH niti on to ima pravo učiniti. Ista je to priča kao kad bi potpisalo Ministarstvo finansija na čijem sam čelu, a da nikog ništa ne pita. Moraš nekog pitati, imati pravo da to uradiš, a kada imaš pravo da to uradiš moraš imati budžet da to možeš, a on nije imao ni jedno ni drugo – rekao je Amidžić.
Dnevni avaz
