Danas je Sveti Sava, školska slava i prilika da se istaknu uspjesi, priznanja i najbolji učenici i studenti. Jedna od njih je Mostarka Jelena Mihić, dobitnik četiri Dekanove nagrade Nastavničkog fakulteta ”Univerziteta ”Džemal Bijedić” u Mostaru, kao i četiri Zlatne plakete Unije studenata Univerziteta ”Džemal Bijedić” za najbolju studenticu Nastavničkog fakulteta. Prije mjesec dana dodijeljeno joj je i priznanje Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke za najboljeg studenta Nastavničkog fakulteta Univerziteta Džemal Bijedić koje je došlo kao kruna na dosadašnja priznanja koja je osvojila u dodiplomskom studiju.
Jelena Mihić rođena je 10. juna 1998. godine u Beogradu. U Mostaru je završila Osnovnu školu ”Ivan Gundulić”, zatim Gimnaziju ”fra Grga Martić”, nakon čega 2017. upisuje Nastavnički fakultet, Odsjek za pedagogiju. Pored svih obaveza, fakultetskih i radnih, Jelena nerijetko volontira i nađe se pri ruci uvijek kada je potrebno. Ono što posebno krasi ovu mladu Mostarku je humanost. Jelena je u pravom smislu riječi primjer i ponos, ne samo svoje porodice, već svoga naroda, fakulteta, Grada Mostara.
Koliko odricanja je potrebno da bi se postigli ovakvi rezultati u školovanju?
Iskren, nimalo. Odricanje je po mom mišljenju zapostavljanje stvari koje volimo zbog drugih ciljeva, prioritetnijih u tom trenutku. Kod mene nije bilo toga. Od prvog dana studija uživala sam u svakom predavanju, pokušala ga prihvatiti na sebi svojstven način i primijeniti to znanje u praksi. Samim tim, ništa nije zapostavljeno niti sam se nečega odrekla. Ja svoje zvanje živim i trudim se svakodnevno ga opravdati, a ove brojčane ocjene tu su došle kao evaluacija takvog ponašanja.
Malo je poznato široj javnosti da si aktivna i na nizu projekata? Čime se trenutno baviš i šta je ono što te ispunjava?
Trenutno sam na diplomskom studiju odsjeka za Pedagogiju na Nastavničkom fakultetu. Radim kao odgajatelj u jednom mostarskom vrtiću, te sam predavač u Prosvjetinoj školi srpskog jezika, istorije i kulture, kao i član projektnog tima naše zajednice. Pored toga član sam Civitasa, odnosno njihova sam alumna i peer edekatorica. Imala sam priliku biti implementator debatnog kutka pri organizaciji Agencije za predškolsko, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, te učesnik više emisija Košnice – dijaloške TV emisije za mlade koja je realizovana u sklopu projekta ”Dijalog za budućnost”. Zahvaljujući svojim angažovanim profesorima koji cijene svaki trud i zalaganje, uspješno sam završila i program obuke „Škola vrijednosti“ u organizaciji COI Step by Step. Trenutno pripremam dva rada za objavu koja su plod moje znatiželje u pedagoškim okvirima. U slobodno vrijeme rado pišem, putujem i naravno treniram, jer mislim da je to najbolji put ka ostvaranju kompletne ličnosti.
Danas većina mladih smatraju da je jedino važno imati diplomu, a da su ocjene manje bitne. Šta je tvoj motiv za ovako dobar uspjeh?
Ponekad se dogodi da nas, mlade, ponesu stavovi nezadovoljnih pojedinaca koji tvrde da je u nekim oblastima jako teško pronaći posao, te da je bolje opredjeliti se za zanimanje koje je dosta izvjesnije. Upravo u tom trenutku dolazi do tog primarnog cilja, a to je samo sticanje diplome. Iskreno, ja mislim da se na statistiku ne trebamo obazirati jer sam sigurna da u svakoj oblasti nedostaje istinskih stručnjaka, a takvi stručnjaci mogu biti samo oni koji sa maksimalnom voljom, željom i ljubavi pristupaju svojoj profesiji. Zapravo, oni koji žive svoje zvanje. To je moto koji me je vodio još od završetka Gimnazije, a do sada sam se dosta puta uvjerila da je ispravan. Takav moto me je i doveo do ovih rezultata koji uopšte nisu bili primarni cilj mog zalaganja. Zato, radimo što volimo i volimo što radimo!
Odakle crpiš trenutnu energiju?
Trenutno, za sve što radim i stvaram zaslužni su oni najmlađi, djeca koja su izvor pozitivne energije i za mene najveća motivacija. Oni su moj poriv da kvalitetno radim svoj posao, jer upravo imam odgovornost gledati u oči buduće naučnike, buduće stručnjake iz prakse. To su naši sutrašnji ljekari, advokati, savjetnici, osobe na kojima će se temeljiti naše društvo, a upravo ja, kao odgajatelj, imam priliku biti njihov temelj.
Šta planiraš u budućnosti?
Nadam se da ću u budućnosti uspjeti završiti i treći ciklus studija Pedgaogije i time zaokružiti administrativno priču mladog pedagoga. Pored toga, nadam se da ću ostati aktivna na više polja kao i do sada i da me entuzijazam neće napustiti. Želim napredovati na poslu, raditi na sebi i ostaviti trag u naučnom smislu. U daljoj budućnosti se nadam da ću imati dovoljno inspiracije da svoje ideje, razmišljanja i iskustva objedinim i napišem knjigu, to mi je trenutno najveća želja. Pored svega ovoga, želim ostati u krugu ljudi koje trenutno imam jer su oni moj najveći oslonac i pokretač. Želim ostati čovjek i prijatelj, jer je na kraju krajeva to i najvažnije.
Koja je tvoja poruka mladima?
Smatram da je svaka osoba predodređena da bude uspješna, samo je najvažnije u tome da istinski upoznamo sebe kako bismo znali gdje smo najjači i da na tome radimo. I naravno, kada slušate druge, onda slušajte ko vam govori, pa tek onda šta. Možda su moje poruke previše buntovne, ali mi smo ti koji krojimo svijet po svojoj mjeri. Pustite statistiku, loše vijesti, zavjere i mitove. Budite najbolja verzija sebe i ostvarite se u punom svjetlu. Naravno, ostvarite se u našoj državi, Bosni i Hercegovini, jer trenutno imamo ogromnu moć da pokrenemo našu zemlju i pokažemo koliko intelekta posjedujemo na tako malom prostoru. Niko drugi ne zaslužuje da mu poklanjamo svoje znanje i ideje, koje zaista imamo, i koje smo stekli upravo ovdje.
